Bilo je to nekada davno, u jednoj zemlji...
- Autor IvaJop
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Početak je to većine bajki, a ja se sjećam jedne o zemlji u kojoj su djeca u osmogodišnju osnovnu školu kretala sa sedam godina.
Sedam godina je, čini mi se, bilo sasvim dovoljno da se proživi djetinjstvo bez školskih obaveza, a ni školska torba me nije nužno vukla svaki dan unazad, tjerajući me, kao danas moju djecu, da ja guram naprijed. Naravno, na svoju štetu.
I iako je i tada bilo nastavnika i profesora sa raznoraznim metodama prenošenja znanja, (od potpuno nezainteresovanih za predmet ali vrlo zainteresovanih za broj donesenih jaja u korpi do onih dosljednih, koji su šibom utjerivali znanje ili onih iznerviranih koji su iskakali kroz prozor-naravno sa prizemlja) ipak je današnji nazovimo sistem obrazovanja potpuno zalutao tamo negdje u svijet zvanja i odlikovanja ali bez ZNANJA.
Da počnem od diploma stečenih na kvazi fakultetima ili od odluke da djeca kreću sa šest godina u osnovnu školu koju će pohađati devet godina, a sve to praćeno torbom prepunom udžbenika sa, kako zaključiše neki dan, nepotrebnim i netačnim informacijama?
Mediji prenose da su iz Republičkog pedagoškog zavoda najavili reformu školstva i da:
“Komisija od skoro 280 ljudi radi na promjeni nastavnog programa, ali i izmjeni udžbenika.” Planiraju se izbaciti nepotrebni sadržaji iz nastavnih planova i programa.
Djeco, što ste mukom naučili, zaboravite, nepotrebno je!
Da li su naša djeca pokusni kunići neuspjelog eksperimenta usvajanja nekakvog evropskog obrazovnog sistema u RS?
Ko će da odgovara za izgubljenu godinu dana bezbrižne dječije igre koja je za razvoj mehaničkih i motornih funkcija veoma bitna; nerviranja zbog netačnih zadataka i neispravnih informacija u udžbenicima; prolivenih suza osnovca u koži studenta zbog težine usvajanja obilja nepotrebnih informacija; degenerativne promjene kičme zbog težine gluposti koju nose na leđima?
Pitam se dalje, da li među tih 280 ljudi, pretpostavljam stručnjaka iz oblasti pedagogije, ima i malo duha i hrabrosti velikana kao što su bili Vuk Stefanović Karadžić, Ćirilo i Metodije, Dositej Obradović, Sveti Sava, Kosta Vujić, Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Radović, Dobrica Erić... Na sreću, bilo ih je i ima ih mnogo.
Rezultati reforme će biti, kažu, u maju.
Nadam se da shvataju značenje riječi reforma (promjena na bolje) da ne bi i budući naraštaji bili pokusni kunići ili miševi, umjesto da budu ono što jesu - djeca sposobna za usvajanje pravog znanja.
