ALEКSANDAR JOКIĆ: Što da ih kupujemo kad ih možemo natjerati?
- Autor Aleksandar Jokić Izvor
- 2 Komentara
Sloboda je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi.
Zamislite da živite u zgradi u kojoj ima 15 stanova. Dakle 15 jednakih glasova u skupštini zajednice etažnih vlasnika (ZEV).
Zamislimo sada da se postavi pitanje sanacije krova. Zamislimo da postoje dvije struje koje se zalažu za različita rješenja ovog problema. Obje zainteresovane za problem. Obje istraživale mogućnosti i odabrale jednu.
Zamislimo sada da postoji pet stanova koje ovo pitanje uopšte ne zanima. Razlozi su razni – ili su u prizemlju ili im je svejedno. Jednostavno neće da učestvuju u odlučivanju. Uredno će plaćati naknadu za održavanje i saglasni su sa svime što većina odluči.
To su ljudi koji su odlučili da nisu dovoljno upućeni u problem, bilo zbog nezainteresovanosti ili nemogućnosti i odlučili su da prihvate odluku većine.
Zamislimo sada da prva grupa zainteresovanih broji sedam članova i oni se zalažu za rješenje A. Druga grupa zainteresovanih broji tri člana i oni se zalažu za rješenje B.
U ovoj situaciji rješenje A bi bilo izglasano.
Ali zamislimo da stanari odluče da apsolutno svi moraju da glasaju – bili upućeni, bili zainteresovani ili ne. Onda dolazimo u situaciju da ovih pet koji ne znaju ništa o problemu, kamoli o rješenjima, biraju jednu od ponuđenih opcija. Na osnovu čega biraju? Sigurno ne na osnovu poznavanja problema ili rješenja. Možda na osnovu simpatija prema komšijama? Možda na osnovu dobrih odnosa sa komšijama? Možda na osnovu auta koje komšije voze? Кo zna?!
Zamislimo sada da svih pet nezainteresovanih odabere opciju B i tako konačan reziltat bude 7:8 za opciju B. To bi značilo da je nezainteresovana grupa koju su natjerali da glasa izabrala nešto što zainteresovani ne bi birali. Grupa kojoj je svejedno i koja nije željela da odlučuje je nesvjesno nametnula drugačije rješenje od onog koje bi upućeni i zainteresovani izabrali.
Vidite gdje ovo vodi.
Izbori u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini su slobodni. Svi punoljetni građani imaju pravo da biraju i budu birani. Međutim, imaju i pravo da ih politika ne zanima. Da ne znaju ništa o tome. Da im se ne sviđa niko. Da nisu saglasni sa postojećim partijama. Ti građani imaju pravo da ne izađu na izbore, da ne glasaju. Imaju pravo da, kao u primjeru ranije, odluku prepuste onima koji su zainteresovani za izbore.
Tjerati nekoga da mora da glasa dovešće do glasanja na osnovu brojnih faktora koji nisu politički programi i slaganja sa istim. Potencijalno može dovesti do promjene, a može i do većeg učvršćivanja postojećeg stanja. To je rulet. To je kocka. To je zločin.
Pravo da se bira i bude biran je dio Slobode. Sloboda je mogućnost i da ne birate, jednako kao što odlučujemo da ne budemo birani. Osoba koja ne zna puno o politici, neće da glasa, a prihvata odluku većine je slobodni građanin koji svoju Slobodu koristi kako njemu odgovara.
Političke opcije svoje ciljeve pokušavaju da nametnu građanima, a građani na izborima biraju jednu od ponuda. Svi imaju pravo da glasaju. Svačiji glas isto vrijedi. Ali nemamo obavezu da glasamo. Ako nećemo, ne moramo. Dokle god je tako, izbori su slobodni. Кada budemo morali da glasamo, od Slobode neće biti ni pomena. Tada ne govorimo o slobodnim izborima, nego o obaveznim izborima pod prijetnjom sile.
Кad te pendrek utjera u kabinu za glasanje, ne pitaš gdje i koga zaokružuješ.
Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske
Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Srodni članci
2 Komentara
-
Poucan tekst. Samo postoji par sitnica koje su u datoj(citaj nasoj) situaciji problematicne. Odredjeni koji su zaiteresovani za glasanje, daju sebi za pravo da svoje misljenje pripoje onima koji ne zele da glasaju i koje glasanje ne zanima. Dakle oni glasaju u ime drugih i potpisu se u ime drugih. Zatim kada se ti zainteresovani izaberu, ne postoji nacin bilo kakve kontrole kroz sistem, oni sve mogu a za nista nisu odgovorni.
Kod nepostojanja sistema postoji jedna jako nezgodna cinjenica. Ti zainteresovani za izbore i izabrani nisu uopste zainteresovani za postojanje sitema bilo koje vrste. A to se ogleda u naizgled banalnoj cinjenici dizanja ruke prilikom glasanja. Ti izabrani koji su po prirodi stvari neuki, jer su oni samo zainteresovani za biranje i izbor a ne i za samo znanje, i oni daju sebi za pravo da dizanjem ruke rjesavaju neko pitanje za koje ni u najmanju ruku nisu kvalifikovani niti razumiju ni uz nabolju volju. Dizanjem ruke za promjenu urbanistickog plana je sasvim uobicajena praksa i niko nema na to primjedbu. U dizanju ruke ucestvuju pekari, konobari, elektricari, pravnici, zemljoradnici, ljekari, filozofi, istoricari i ko sve ne. Oni odlucuju o necemu o cemu, blago receno, nemaju bas puno potrebnog znanja. Oni revnosno svojim uzdignutim rukama usvajaju potrebne izmjene koje bi trebale biti samo domen nekakve struke koja ima znanje i vjestine, pa i viziju kako nesto treba da izgleda za 50 godina a ne samo sutra. I to sve prodje. A sad druga stvar. Zasto ti isti dizaci ruku ne odlucuju i o operativnom zahvatu koji treba ili ne treba uraditi na nekom gradjaninu? Zasto se i na tom naucnom polju ne dize ruka pekara, zidara, bageriste, masinskog inzinjera, kuvara ili nekog trece? Da sumiram, postoje stvari koje su sistem i koje se rjesavaju stucnim znanjem a ne ponosnim dizanjem ruke. Ne moze sve, bas sve, biti u prosto dizanju ruke. Za nesto moze da se glasa, za nesto prosto ne moze.
Tako da za saniranje pomenutog krova je najbitnija stavka misljenje strucnjaka koji su do tog misljenja dosli na osnovu svoje analize. Kada si sam pojedinac, mozes u neku ruku samoinicijaticno odluciti, ali kada je vise zainteresovanih tu samo strucno misljenje za dati problem je rjesenje. A sve to obezbijedjuje se sistemom koji se vecinom bazira na strucnosti i znanju, i ne dozvoljava rusenje prostim dizanjem ruke.
A glasanje svih kao obaveza se moze gledati i sa druge strane. Znaci ja moram da dam glas, ja moram i imam obavezu da se potrudim da ne izaberemo bas ludaka, i da shvatim da je jako bitno da mozda taj moj glas je mnogo bitan da nema nestrucnog ludaka u fazi dizanja ruke za nesto. Dizanje svijesti iznad prostog licnog interesa(koji na kraju krajeva nije ni licni interes samo toga nismo ni svjesni) je jako bitna stvar u napretku bilo koje zajednice.
Jedan primjer gdje se moze vidjeti razlika izmedju zajednickog i lcnog interesa je izgradnja prvog kolosijeka pruge Samac-Sarajevo u duzini od 242km. Sve je to izgradjeno za godinu dana. Pruga Doboj-Banja Luka je rekonstruisana u proteklom periodu sa skoro najmodernijim masinama i o duzini trajanja radova mozete vjerovatno naci podatke. Ovo je samo jedan primjer zajednickog interesa, a ne pitanje socijalizma drzavne imovine i demokratije i privatne imovine, ili bilo cega drugog.
Samo podizanje svijesti o bitnosti sistema koji se zasniva na znanju i strucnosti je bitna stavka u stvaranju preduslova za pomicanje stvari na bolje. Davanje glasa nekome, ili podrska nekome, ne znaci da neko dobija prava nego da dobija obavezu. -
Odličan komentar. Potpisujem svaku riječ.
Nažalost do premalo ljudi dopiru ovakve stvari.
U tome i jeste dio razloga naše propasti.