DEMOGRAFSKI SLOM REPUBLIKE SRPSKE: Alarmantan odliv naše mladosti

Posljednjih dana u medijma se pojavio podatak da je samo u protekle dvije godine Bosna i Hercegovina ostala bez 80.000 svojih državljana. Međutim, unatoč nekoliko slučajeva, ovaj fakt nije dobio ni približnu pažnju javnosti, a koju bi morao imati s obzirom na nivo alarmantnosti koju on znači.

Koliko zaista ljudi živi u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, izgleda da bi vrlo lako moglo ostati nepoznato jer agencije za statistiku na različitim nivoima vlasti ne mogu da se dogovore koji kriterijum da primijene na obradu uzoraka popisa stanovništva da bi se došlo do konačnog broja.

Smisao popisa je da se utvrdi tačan broj stanovnika jedne zemlje, onih koji u jednoj državi ostvaruju svoje životne potrebe, te da se odredi precizna struktura popisanog stanovništva sa svim svojim osobenostima. Tako će obrađeni materijal sa popisa stanovništva predstavljati osnov za sve buduće projekcije društvenog i privrednog razvoja.

Utvrđivanjem tačnog odnosa broja mladog i reproduktivnog stanovništva prema broju stanovnika koji su ušli u tzv. treći period životne dobi, može se, recimo, iskoristiti za reformu zdravstvenog sistema prema potrebama koje će građani imati, u zavisnosti od toga da li manje ili veće učešće u ukupnom stanovništvu imaju mladi ili stari.

Kao što je neopravdano tražiti da se u rezultate popisa upišu oni koji tu ne stanuju, odnosno svoje životne potrebe realizuju u inostranstvu, neopravdano bi bilo tražiti da se iz rezultata popisa isključe oni koji svoj život provode u Bosni i Hercegovini. U oba slučaja rezultat popisa bi bio netačan i kao takav manje upotrebljiv za buduće projekcije razvoja.

Republika Srpska danas djeluje u veoma povoljnom ambijentu za njen institucionalni razvoj. To omogućavaju procedure odlučivanja koje postavlja ustavna arhitektura Bosne i Hercegovine, pa tako svaka izmjena ustavnog aranžmana teško može da se provede bez pristanka političkih predstavnika iz Republike Srpske. Ova činjenica uveliko devalvira priču o "odbrani Srpske", a takva priča je kod nas često u opticaju.

Prethodne dvije godine, od britanske inicijative za donošenje Rezolucije o Srebrenici, preko pokušaja linča srbijanskog premijera Vučića u Potočarima, do presuda Karadžiću i Šešelju, pojedinci pokušavaju da vaskrsnu avetinje iz prošlosti. Razna nacionalistička strašila svojim "praznogovorima", a krijući se obično iza: mi, vi, oni, naši, njihovi, neprijatelj naroda i domaći izdajnik, upravo doprinose tome da se ne možemo otrgnuti od onoga što znači prošlost i posvetimo pomenutom problemu.

Presude Karadžiću, Šešelju ili bilo kom drugom ne predstavljaju nikakvu prijetnju za Republiku Srpsku ili srpsku naciju. Republika Srpska danas nije "mlada cura", kako to poručuje general Mladić iz Ševeningena, nego starica sumnjivog morala koja rastjeruje svoj najmlađi i najperspektivniji dio stanovništva.

Ipak, to nije najgori scenario, jer uvijek može da bude gore. To pokazuje i krah Fonda PIO Srpske i njegovog pripajanja budžetu. Cjelokupni potencijal društva se rasipa na trivijalne teme, troši se ekonomska supstanca države, a sve to bi na kraju moglo značiti da će Republika Srpska postati veliki kolektivni starački dom.

Koliko se god ljutili danas na "truli Zapad", moramo znati da je Republika Srpska kao narkoman navučena na finansijsku iglu tog Zapada, a naši ga političari tako često kvalifikuju kao "neprijatelj srpskog naroda". Iako su spremni da daju takve etikete, nikako im ne smeta da se zadužuju kod MMF-a, Svjetske banke i drugih ino kreditora emitovanjem trezorskih zapisa i obveznica. Finansijska stabilnost Republike Srpske zavisi upravo od zapadnih država, a što dalje znači da finansiranje zdravstva, obrazovanja, administracije, isplate penzija i invalidnina za borce Vojske Republike Srpske i svega onoga što sačinjava Republiku Srpsku upravo zavisi od tog "neprijatelja srpskog naroda".

Elem, rješavanje ovog demografskog problema implicira bolju ekonomsku situaciju. Pretežan dio našeg izvoza ide u zapadne ekonomije. Novčane doznake iz zapadnih ekonomija u budžetu Republike Srpske su presudne, a njihov novčani priliv koji potiče iz naših džepova je na nivou statističke greške. Razvijena privreda automatski ne znači i riješen problem depopulacije, bijele kuge i odseljavanja, ali svaka mjera koja bi trebala biti lijek za tu "bolest"pretpostavlja razvijenu ekonomiju.

Budite krotki kao golub, a mudri kao zmija, rekao bi pokojni patrijarh Pavle. A da li je onda mudro testerisati granu na kojoj sjedimo?