NESVAKIDAŠNJI PRIMJER HUMANOSTI: Hodočašće dugo 650 kilometara

Mladi Ljuboja ovim svojim činom stavlja na test humanost našeg "mikrodruštva". Pokrenuo je humanitarnu akciju koja ima za cilj da prikupi određena materijalna sredstva koja bi bila iskorištena za podizanje životnog standarda ove porodice, a za koji bi se moglo reći da je pao ispod egzistencijalnog minimuma. Ova porodica ima tri maloljetna člana čije je djetinjstvo posebno teško pogođeno zbog neadekvatnih uslova stambenog prostora u kojem žive.

Prateći ono što je javnosti dostupno a što se odnosi na ovog mladog čovjeka i humanitarnu akciju koju je pokrenuo, primijetili smo da mnogi imaju negativan stav prema njegovim nastojanjima.

Posebno zanimljivo je što su među "kritičarima" uglavnom Dobojlije. Valja naglasiti da kritika radi kritike i nije kritika. Takva "kritika" je nekonstruktivna i veoma često se pretvara u neosnovanu mržnju i zavist. Pomenuta "kritika" postaje još manje kritika kada se uzme u obzir da se njome najviše bave mlade osobe koje same ništa nisu učinile da se ovo društvo i ovaj grad barem malčice promijene nabolje. Suština svih tih "kritika" nije odmakla dalje od tzv. argumentum ad hominem napada, odnosno od osporavanja ličnih osobina ovog mladog čovjeka, a ne načina na koji pokušava da ostvari cilj koji je po svim svojim karakteristikama plemenit.

Sam humanitarni rad je usmjeren na čovjeka kao takvog, pa zato bi se moglo reći da je na neki način bila greška da se ovoj akciji daje dominantno nota jedne nacije ili vjere. Porodici Demonjić treba pomoći zato što su ljudska bića, a ne samo zato što su Srbi ili pravoslavci. To je moje mišljenje. Opet, na kraju, daleko je važnije to što se pokrenula bilo kakva inicijativa i skrenula pažnja na problem ove prirode koji, nažalost, nije jedini, nego da je ovih deset dana Ljuboja proveo u nekom kafiću ispijajući kafe kao što će to uraditi većina njegovih "kritičara".

Nemam nikakvu potrebu da branim ovog momka, niti postoji potreba da se on brani od bilo koga, jer ga nikada nisam ni upoznao, ali neki komentari da na ovaj način "pokušava da promoviše sebe" su totalno lišeni smisla. Svaka vrsta javnog rada za opšte dobro, pa tako i humanitarnog rada, podrazumijeva da vas vaša okolina prepoznaje. Ovom gospodinu jedino ostaje da na kraju svoje misije javnosti "položi račune" o tome koliko je sakupio ili nije sakupio novca, a samim tim činom on je svoj zadatak izvršio.

Nekada su mladi mijenjali svijet, bili ta energija koja je društvo preobražavala nabolje, a u Republici Srpskoj i Doboju su danas duhom stariji i konzervativniji od svojih roditelja. Ne stvaraju nove mogućnosti i prilike, nego čekaju da im njihovi roditelji ustupe mjesto u stanu i odu na selo, da se zaposle na njihovom radnome mjestu u propaloj državnoj firmi kada odu u penziju i slično. Sem što će učiniti dobro pomenutoj porodici, nadamo se da će Ljuboja mlade potaknuti da sami razmisle šta sve mogu učiniti za Doboj.

Na ovom i sličnim problemima lokalne i entitetske vlasti su odavno pale na ispitu, a sada se na ispitu humanosti nalazimo i mi sami.

Uplate se mogu vršiti na račun 5722560000234860 za Bosnu i Hercegovinu, ili 395722560000234957 iz inostranstva: SWIFT: MFBLBA22 IBAN BA, Slobodanka