DRUŠTVENO-EKONOMSKI STAVOVI: O našim problemima

Sklopljena oko Srbije, Jugoslavija se razvijala i jačala i poslije Prvog i poslije Drugog velikog rata. Kada pomisli da može samostalno da donosi odluke o svom privrednom i društvenom razvoju, svjetski globalisti pokažu zube (Versajski atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, obaranje Pavla Karađorđevića 1941. godine i uvođenje u posao Josipa Broza). Tako se to dešavalo do osposobljavanja Hrvatske i Slovenije da se izdvoje kao države i postanu članice NATO-a.

Posao rasturanja Jugoslavije, odnosno Srbije, i danas traje. Sjedinjene Države i NATO nisu zadovoljni učinkom na Balkanu. Izvukli su Crnu Goru iz istorijskog savezništva sa Rusijom, ali su dobili Republiku Srpsku, neraskidivo vezanu za bratsku Rusiju. Počinju shvatati da je neophodno ponovo zaigrati kolo u kojem na Balkanu treba da vodi Srbija. Ali, njima treba njihova, a ne slobodna Srbija. Izgleda da je to podaleko od ostvarenja u realnom svijetu, gdje dominaciju Amerike i NATO-a narušavaju zemlje BRIKS-a sa suprotnim društveno-ekonomskim interesima od dosadašnjih dominatora. Sjedinjene Države su preduzele mjere nenormalnog naoružavanja, jasno usmjerenog protiv Rusije koja je značajan faktor u izvlačenju svijeta ispod američke i NATO dominacije. Šta se drugo može i očekivati od mentalno posrnulog dominatora.

Jugoslavija koju su rasturili bila je duboko zakoračila u prevođenje samoupravne utopije u produkcione odnose gdje poslodavce (vlasnike i menadžment) motiviše profit, a radnike nadnica. Posljednje Savezno izvršno vijeće je podijelilo radnicima dionice na kapital i duboko ušlo u privredne reforme koje su jugoslovensko društvo trebale da uvedu u kapitalistički način privređivanja. Ponuda građevinske operative i zajedničke ponude inženjeringa sektora civilne proizvodnje za vojsku snažno su ojačane i postale ozbiljna konkurencija, posebno na tržištima arapskih i muslimanskih zemalja (osim Saudi Arabije i Turske). To se nije dopadalo NATO-multinacionalnim kompanijama i gospodarima globalizacije. Lagano su pokrenuli nacionalne snage na rasturanje države i pomagali u tome onima koje su mogli prepoznati kao svoje trabante.

Sloveniju i Hrvatsku su primili u Evropsku uniju i NATO i tako im odredili budući razvoj. Time su ostvarili manji dio ciljeva iz plana za rasturanje Jugoslavije. Posrnuli dominator (SAD) je, kako sada stvari stoje, ostao dužan Saudi Arabiji i Turskoj na Balkanu. Nije uspio skrojiti Bosnu i Hercegovinu po projekciji „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića i zatrti istinske islamske sljedbenike proroka i mesije Muhameda. Doveo je mudžahedine. Oni su odigrali izvjesnu ulogu u građanskim ratovima u Bosni i Hercegovini, ali nisu ovladali konfesionalnom cjelinom. Očigledno je da će istinski islamisti, prorokovi istinski sljedbenici, pružiti otpor zagađivanjima koje Zapad pakuje u teško prepoznatljive kamuflaže (Islamska država, tzv. Borci na Alahovom putu itd.). Dominator nije dovršio posao ni s Kosovom, i ko zna šta nas tu još čeka. Srećom, pojavom interesa zemalja BRIKS-a na planu globalizacije svijeta, slabiće i snaga dominatora. To uopšte ne znači da su sve opasnosti preduprijeđene. Novi vlasnici ekonomskih dobara na Kosovu su perjanice u pohoduamerike da razbije Jugoslaviju (Klark, Olbrajtova i mnogi ini).

Sjedinjene Države i NATO ni u Srbiji nisu uspjeli učiniti sve što su planirali. Obrazovali su snage DOS-a i oborili režim Slobodana Miloševića, ali tipovi poput Čede Jovanovića nisu uvedeni u posao. Zukorlić čačka, ali ko zna na šta se to može okrenuti ako posrnuli dominator izgubi kontrolu nad Evropskom unijom. Tada Pajtić, Čanak i slični nikad neće moći dobiti podršku sa Zapada da, udruženi sa Čedom Jovanovićem i Borisom Tadićem, preuzmu Srbiju za svoj i interes Zapada.

Na prostoru rasturene Jugoslavije, kao i cijelog Balkana, vidljivi su pozitivni pomaci razumijevanja istinskih pravoslavaca i islamista, kao i interes pape Franciska da svijet vraća sa stranputice, a ne da ga lukavo pdlokava. Bez stabilnosti u odnosima konfesionalnih zajednica nemoguće je nužno potrebno nacionalno pomirenje. Jadni i siromašni balkanski narodi, čim im se ukaže prilika čerupaju susjede. Sada, kada su ugledali Srbiju pred vratima Evropske unije, sve im smeta u odnosu s njom. Čupkaju, a kada bi im se ukazala prilika, čerečili bi je kao u oba svjetska rata.

Kako stvari sada stoje, ekonomija još nema ozbiljnu šansu na Balkanu. Ali kada oslabi snaga Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke za obnovu i razvoj, u stvari najoštrijih alatki za dominaciju Sjedinjenih Država i NATO-a, ekonomija na Balkanu izaći će iz pritvora. Zbog toga, radujmo se ekonomskim snagama iz zemalja BRIKS-a, koji polako ali sigurno preusmjeravaju tokove ekonomskih integracija i započinju novu ekonomsku globalizaciju svijeta.

Nažalost, treba se plašiti posrnulog dominatora i čuvati se od njega. Ako uspije da se bolje naoruža, a očigledno prijeti, cio svijet, a ne samo Balkan, u velikoj je opasnosti. Čini se da je teško u svijetu naći kupca za veliku količinu obveznica kojima Amerika pokriva budžetski deficit, a ona tako dominira svijetom. Kina takav kupac više nije. Vrata optimizma su, dakle, odškrinuta!

Mr Vojislav Radišković, dipl. ek.