SLOBODA RIJEČI: Koban skok zbog javašluka

Mediji žedni senzacija počeli su da razvlače Mahirov leš po naslovnicama, a perverzna potreba za tekstovima crne hronike pojedine portale je navela na to da objavljuju serije fotografija mrtvog dječaka "sa lica mjesta" kako leži na pločniku, i to pod kategorijom "ekskluzivno". Gdje li je humanost, dostojanstvo, poštovanje nesretne porodice? Tu su se odmah pojavili pojedinci, "dušebrižnici" željni da grabe političke profite nad tijelom mrtvog dječaka, prizivajući "strože kazne" za Mahirove vršnjake.

Na taj način u centar morbidne radoznalosti javnosti, umjesto suštine problema i njegovog rješenja, došli su opisi i špekulacije kako je i ko na koji način silovao dječaka. Isprazne floskule dežurnih demagoga ukazivale su na blage zakone, nuspojave demokratije, u smislu kako se to ne bi moglo desi u "Titino doba".

Sadašnja zakonska rješenja koja predviđaju posebne tretmane maloljetnog prestupnika na slobodi ili upućivanje u vaspitno-popravnu ustanovu sasvim su dobra i adekvatna uzrastu osobe. Adekvatna su zato što omogućavaju osobi da nastavi sa svojim školskim, sportskim i svim drugim društvenim aktivnostima, a što je veoma bitno, pojedinac bi, valjda, shvatio težinu svoje odgovornosti u društvu.

Represija i "bolji zakoni" ne mogu riješiti problem, jer oni koji bi pokušali da ga riješe na ovaj način ciljaju na posljedicu, a ne na uzrok. Ako mlada osoba u kritičnom periodu razvitka sopstvene ličnosti, kao što su osnovci i srednjoškolci, svakodnevno konzumira sadržaje pune nasilja (video-igre, filmovi, muzika i sl.), ništa drugo se od nje ne može ni očekivati. Rijaliti programi u kojima su "moralne horizontale" seksualni manijaci, starlete, bivši robijaši i dileri narkotika, mogu promovisati samo vrijednosti nasilja i dekadencije, a nikako moralne uzviženosti.

Stroži zakoni u oblasti resocijalizacije maloljetnih delinkvenata nikako ne mogu spasiti mnoge takve maloljetnike od štetnog uticaja kiča i svakojakog smeća koje truje čovjekov duh. Sadašnji zakoni su u skladu sa standardima koji vladaju u Evropi, ali, da bi oni bili djelotvorni, i roditelji moraju povesti računa o tome šta im djeca konzumiraju.

Iako je ova tragedija bez presedana, posebno zbog načina i brutalnosti na koji je dječak bio zlostavljan, ipak se mora spoznati da se ovdje radi o maloljetnim licima koja u stvari još nisu ni svjesna šta su učinila. Vršnjačko nasilje je mnogo kompleksniji problem nego što se ovih dana predstavlja u javnosti. Maloljetnik koji maltretira svog vršnjaka da bi ovaj patio uopšte ne računa sa mogućim posljedicama, a još manje s tim da bi neko mogao odlučiti da sam sebi oduzme život. Čak iako se usvoje "stroži" zakoni, vršnjačko nasilje će nastaviti da egzistira u školama, pa čak i uzlaznom putanjom. Jer kao što ni sada maloljetnici nisu svjesni da tamo postoji neki zakon koji ih može kazniti zbog toga, tako neće biti svjesni ni tog novog koji treba da se usvoji. Vaspitno zapuštena djeca će i dalje maltretirati one nejače, a oni koji bi problem riješili na "ho ruk", i to na tako jednostavan način – donošenjem zakona (kao da je zakon čarobni štapić), samo će stvarno hvatanje ukoštac s problemom prolongirati do nekog novog Mahira.

Neumjesni komentari na račun djece za koju se sumnja da su maltretirala Mahira, ili pogrdne kvalifikacije na njihov račun tipa "maloljetni kriminalci" i slično samo produbljuju problem, ne nalazeći pritom načina za njegovo rješavanje. Ova djeca su žrtve neodgovrnosti roditelja i cijelog društva, te nagomilanog smeća koje putem medija gutaju svakodnevno.