SLOBODA RIJEČI: Predmet Kačavenda - vuk ili ovca

Kod javnosti se stekao utisak da se radi o veoma moćnom i uticajnom čovjeku. Svojim društvenim i vjerskim angažmanom stalno je provocirao kontraverzna mišljenja o sebi. Ostao je poznat po tome da je za svoje vrijeme bio jako blizak političkim strukturama, nije se libio da komentariše aktuelnu političku situaciju u datom trenutku, a prema nekim mišljenjima često je prelazio i granice dobrog ukusa. Mediji i danas ponavljaju neke njegove riječi koje bi se bez mnogo oklijevanja mogle podvesti pod govor mržnje, ostao je upamćen po tome da je islamske vjerske objekte nazivao ''ruglom''. U svojim javnim nastupima uvijek je podržavao desno orijentisane političare u srpskom nacionalnom korpusu, a nikada nije propustio priliku da Republiku Srpsku naziva državom.

Istina je da ovom svešteniku SPC nikada nije nedostajalo skandaloznih etiketa koje su ga pratile. Međutim, situacija počela je eskalirati već 2011. kada je Bojan Jovanović (bivši đakon SPC) čije je duhovno ime bilo Serafim, izašao u javnost sa veoma ozbiljnim optužbama na vladikin račun: silovanje, pedofilija, ubistva, korupcija, a između svega toga i to da je gej.

Tabloidi nisu propustili šansu da u homofobičnoj javnosti predimenzioniraju značaj navodne činjenice da je vladika gej, a u čemu su prednjačili oni iz Srbije. Javno mnijenje je bilo u transu: vladika gej, vladika satana, organizovana pedofilija u SPC... U svim tim novinskim naslovima bivši đakon Bojan je iznosio nove i nove optužbe prijeteći da će obznaniti ''neoborive dokaze'' koji govore o tome da je vladika silovatelj, ubica, pedofil i korumpirana osoba. Žutoj štampi to nije bilo dovoljno, zato u slavu ''bildanja'' tiraža pristupilo se pisanju klevetnički članaka sa još ozbiljnijim optužbama: da je vladika član UDBE (bivše bezbijednosne organizacije SFRJ) i da su ga oni još ranije ucijenili sa tajnim snimcima o homoseksualnim aferama koje diskredituju duhovnu ličnost Vasilija Kačavende, da unutar SPC vodi ''jak bosanski lobi vladikâ'' koje žele da osnuje ''Bosansku pravoslavnu crkvu'', da je odgovoran za samoubistvo mladog monaha Milića Blažanovića tokom 90tih, da je tokom rata prije nego što bi pokrstio mlade muslimanke u hrišćanke (a koje mu je dovodio Predrag Kujundžić, osoba osuđena za ratne zločine pred sudom u Sarajevu) prethodno nasilno obljubljivao dok su još u Islamu. Glavni ''dokaz'' koji su mahom bošnjački portali i listovi koristili u odbrani ove prethodne tvrdnje jeste sama činjenica da je za doba predsjednikovanja Mirka Šarovića potpisan ukaz kojim se Kačavendi daje čin generala Vojske Republike Srpske. Potom da je spavao sa monahinjama, popadijama, da je nasilno obljubljivao maloljetne monahe i bogoslove iskorištavajući njihovu tešku ekonomsku situaciju, te na kraju i optužbe za sklonost ka luksuznim stvarima i korptivne afere.

Krajem 2012. vladika je zamolio Sinod SPC da ga razrješi vladikata. Sam vladika svoj čin je pravdao svojim lošim zdravstvenim stanjem, mediji su insistirali na tome da nije upitanju zdravlje, nego afere, kriminal i ''prljav veš'' što SPC ne može da ignoriše pod pritiskom javnosti. Sinod SPC je obavijestio javnost da on ne može razrješiti vladiku duhovne dužnosti, ali da to može učini Sabor SPC koji zasijeda u maju 2013. Ta odluka je bila kao kada se benzinom pokušava ugasiti vatra. Portali su mjesecima dijelili snimke nepoznatog porijekla na kojima se navodno vidi vladika sa obdarenim mladićima. Maja 2013. vladika je razrješen duhovne dužnosti, a žute novine su pokrenule novi krug nasrtaja na ličnost Kačavende. Bombastični naslovi su tvrdili da je Sabor SPC ''ekskomunicirao, raščinio'' vladiku zbog navedenih afera i sl. Prostora za demante nije bilo, a oni koji su govorili drugačije nisu se mogli čuti od horski optužbi populističkih novina. Jedina je istina da vladika nije raščinjen, da je zadržao pravo da se i dalje tituliše kao vladika, ali da ne upravlja niti jednom eparhijom, kao i da je u penziju otpraćen sa svim onim privilegijama koje sleduju svakog vladiku SPC. Nažalost, mnogo ljudi i danas smatra da je vladika zapravo ''istjeran'' iz Crkve zbog svojih gej afera.

Nakon saobraćajne nesreće koju je doživio detronizovani vladika početkom februara ove godine, doznalo se da je Kačavenda imao nekoliko moždanih udara i da je bio podvrgnut pod nekoliko hirurških tretmana. Sada, kada je postalo nedvosmisleno jasno da je otpala interpretacija činjenice da je Sabor SPC u maju 2013. razrješio Kačavendu ''zbog pritiska javnosti, istinitosti optužbi, te da je pogoršano zdravlje samo formalni izgovor'', žute novine taj akt Sabora koji je odgovor na Kačavendinu molbu koja se temelji na njegovom pogoršanom stanju zdravlja, tumači kao ''grižnju savjest''.

Svakom iole kritički raspoloženom čitaocu sigurno je bilo jasno da većina od ovih optužbi koje bivši đakon Serafim, tj. Bojan Jovanović i novine iznose, da su netačne. Pravilo je da onaj ko optužuje mora da pruži i dokaz za svoju tvrdnju. Jovanović u ovom tzv. ''predmetu Kačavenda'' optužuje čitave grupe ljudi: patrijarha Irineja, bivšeg predsjednika Srbije Tadića, sadašnjeg ministra inostranih poslova Srbije Dačića, državne službenike i činovinike Međunarodne zajednice, Srpske i Srbije, pravosuđe sa obje strane Drine, Bezbijednosno informativnu agenciju Srbije, itd... da kriju nedjela Kačavende. Međutim, validnih dokaza ni na vidiku. Ovo nije apologija detronizovanog vladike Kačavende, ovo je pokušaj odbrana temeljnog principa na kojem počiva svako zdravo društvo da niko nije krvi dok se u zakonitom sudskom postupku ne dokažu navodna nedjela. I zaista, prošle sedmice bivši đakon Serafim gostovao je na jednoj crnogorskoj televiziji, samo što se sada predstavlja kao ''otac Serafim'' bez obzira što više nema nikakav čin u SPC. Gostujući u toj emisiji, obučen u monašku mantiju sa vjerskom kapom na glavi, ponovo je nabrajao neke od ovih optužbi bez ikakvih dokaza.

OPTUŽBE I ČINJENICE

1. Najteža optužba je ona koja govori o tome da je vladika odgovoran za samoubistvo mladog monaha Blažanovića tokom '90tih godina u manastiru Papraća. Jedini ''dokaz'' zbog kojeg Jovanović sumnja da je Kačavenda odgovoran, jeste to što je Milić Blažanović bio monah u manastiru koji se nalazio na teritoriji eparhije čiji je episkop bio Kačavenda. Ovaj predmet je zatvoren, na teren su izlazili inspektori i službenici MUP-a Srpske, i utvrđeno je da se Blažanović raznio ručnom granatom. Drugi dokazi ne postoje, ako i postoje Jovanović ih onda ''krije''.

2. Snimci koje su objavljivali srbijanski portali prije vladikine detronizacije, objektivno posmatrano sa pravne tačke gledišta, nemaju nikakvu dokaznu težinu u kontekstu optužbi (silovanje zlouptrebom položaja zavisnosti žrtve, pedofilija) koje Jovanović stavlja na teret Kačavendi. Nije moguće nesumnjivo utvrditi ko je autor snimka, ko su akteri koje prikazuje snimak, niti autentičnost snimka, a još manje da se radi o aktu pedofilije, silovanja, a ne o dobrovoljnoj obljubi. Čak i ako bi smo nekritički prešli preko toga, i rekli da je snimak autentičan i da zaista prikazuje vladiku Kačavendu u nekom intimnom aranžmanu – najviše što bi mogli zaključiti jeste to da je vladika učestovao u nekom ljubavnom aktu sa osobom muškog ili ženskog pola. To jeste neugodno pitanje za Crkvu i njene vjernike, ali po svjetovnim zakonima svakom građaninu je dozvoljeno da vodi polni život onakav kakav želi, bez obzira na vjeru, nacionalnost, političko opredjeljenje, pa i to kojim se poslom bave makar se radilo i o monahu. U kontekstu ove ''optužbe'' zaista bi bilo interesantno pročitati nalaz nekog vještaka medicinske struke odgovarajuće branše, da li bi jedan starac od 74 ili sada 77 godina, koji pije svaki dan šaku lijekva, koji je preležao nekoliko moždanih udara, i pretrpio nekoliko operacija kao Kačavenda, da li zaista ima biološki potencijal za takav napor ?

3. Možda kao ''najozbiljnija'', jeste ona optužba koja govori o sklonosti ka luksuzu i navodnim koruptivnim aferama vladike. Ipak, bilo bi nepravedno i nefer ne reći to da je vladika do momenta detronizacije izgradio preko 200 crkvi bez onih svih famoznih dvorova u Bijeljini, i da je svaku od tih bogomolja i luksuznih građevina ostavio u amanet svome nasljedniku Hrizostomu koji je postao novi vladika, Crkvi i narodu. Za svaku marku koju mu je narod dao vladika može prstom pokazati gdje je uložio. Lično smatram da bi možda bilo bolje da nam je neko izgrado 20 fabrika, ali ne možemo krivti pekara što mijesi kifle i štrudle, a ne krpi rupe po ulici.

U IGRI MNOGO NOVCA

Činjenica da je vladika rukovodio sredstvima sa kojima je izgradio preko 200 hramova, govori o tome da je bilo novca i da je mogao ga iskoristiti u nenamjenske svrhe. Recimo, davanje mita. Međutim, stoji realna mogućnost da je zbog toga mogao biti i ucijenjivan. Takve optužbe i navode svakako treba bez odlaganja ispitati.

Sam bivši đakon Bojan Jovanović kaže da je uzimao novac od Vladike Kačavende, kojim ga je vladika navodno pokušao podmititi, i da je isti iskoristio za izdavanje svoje knjige o bludu i razvratu u SPC, i u humanitarne svrhe.[1] Koliko je navodnog novca dobio od vladike, Jovanović nije rekao. U jednoj drugoj izjavi, Jovanović je kazao da je na lukav način naveo jednog sveštenika SPC na tajni sastanak, koji navodno posjeduje ''lični pornografski film'' Kačavende, a unaprijed on je obavijestio policiju. Cijena CD-a sa tim filmom bila je 100.000 evra, a cijeli laptop sa ''dodatnim kompromitujućim materijalom'' je koštao 2 miliona evra. Sveštenika sa spornim materijalom koji dokazuje organizovanu pedofiliju uhapsila je policija tog dana kada je sa njim organizovao susret i sada je sve to u MUP-u Srbije.[2]

Zajedno sa Jovanovićem, u javnom progornu Kačavende već neko vrijeme učestvuje i poznati advokat iz BiH – Duško Tomić (sam za sebe kaže da je bivši agent KOS-a). Tomić je ove godine u maju predao krivičnu prijavu protiv Kačavende sudu u Sarajevu. Optužbe, manje ili više ostale su site, ali javnost je i dalje ostala uskraćena za bilo kakav dokaz. Koji su to motivi naveli Jovanovića i Tomića da proganjaju Kačavendu, i da žrtvuju svoju sigurnost i svojih porodica, ako uzmemo u obzir riječi Tomića i Jovanovića da se radi o osobi koja je spremna i na ''preventivne likvidacije'' ? Jovanović sam kaže da je uzimao novac od Kačavende! Da li želi još ?

O ovome je još ranije govorio bivši komadant VRS Milorad Pelemiš (komandovao Desetim diverzantskim odredom VRS koji je bio prethodnica Drinskog korpusa VRS tokom akcije Krivija '95. kada je 11. jula izvršeno zauzimanje Srebrenice), ali taj veliki intervju za RTRS nije napravio značajan odijek u javnosti. Pelemiš je u nekoliko navrata svjedočio u Hagu i pred domaćim pravosuđem, a na taj način je upoznao i advokata Duška Tomića koji je radio na nekim predmetima ratnih zločina, a u kojima je ovaj prvi svjedočio.

Pelemiš kaže da je Tomić lično njemu nudio 300.000 evra u zamjenu za lažne iskaze pred sudovima u Sarajevu.[3] Navodno, u istom kontekstu advokat Tomić je pominjao tada još aktuelnog vladiku Kačavendu, tokom jednog razgovora u kojem je sa Tomićem učestovao i Pelemiš. U toj emisiji Pelemiš tvrdi da je Tomić pitao njega za mišljenje koliko vladika ima novca da ga on ''otrese''.[4]

Ovo pokazuje kako izgleda to kada mediji pišu optužnicu, vode postupak i presuđuju. Stavr je toliko kontaminirana dezinformacijama da bi i sudu bilo teško zbog pritiska da pravredno presudi u ovoj stvari. Nekom može da se čini da je riječ o ''rekla-kazala'', ali po slovu zakona, neko bi morao da odgovara za silovanja, pedofiliju ili za klevetu i eventualno iznude.

Bibliografija:
1. Ispovijest Kačavendinog monaha: Pedofilija i razvrat; izvor: www.radiosarajevo.ba/mobile/novost/56515 od 20.06.2011.
2. Razvratni vladika seksao se sa mladićima i sve to snimao; izvor: www.vijesti.rtl.hr/novosti/728320/razvratni-vladika-seksao-se-sa-mladicima-i-sve-to-snimao/ od 18.04.2013.
3. Nekad bilo: Milorad Pelemiš komadant Desetog diverzantskog odreda I dio – RTRS; video sekvenca: od 00:31:04 do 00:42.00; veb lik: www.youtu.be/QVU07BWQQVY
4. Nekad bilo: Milorad Pelemiš komadant Desetog diverzantskog odreda II dio – RTRS; video sekvenca: od 00:24:11 do 00:25.00; veb lik: www.youtu.be/IvnkNuoEMek