SLOBODA RIJEČI: Za negiranje genocida u Srebrenici kazna zatvora

Ovakvom šizofrenom stanju najviše je doprinjelo politikanstvo vladajućih struktura i nekih mešetarskih NVO kod "nas” i u "njih”. Zvanični zastupnici bošnjačkih nacionalni interesa neprekidno prozivaju Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom, označavajući je nagradom za izvršeni genocid nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine, a Srbiju za "agresiju na Republiku BiH”, kao i za pomaganje "genocidaša”. Stvar je kulminirala onda kada je lider SNSD-a Milorad Dodik počeo da zajedljivo osporava pravnu kvalifikaciju "genocid” za masakr u Srebrenici koju je odredio MKTBJ (Tribunal za bivšu Jugoslaviju), a potvrdio MSP (stalni Međunarodni sud pravde).

Ovakvu političku eksploataciju srebreničke tragedije revnosno su potpomagale nacionalne elite u BiH i tako kod "prostog” puka usadile osjećaj da se zločin isplati jer je navodno Republika Srpska nagrada za to, odnosno da se Međunarodna zajednica (ili velike sile) urotile protiv srpskog naroda bacivši kolektivnu stigmu na njega, a MKTBJ je samo najeklatantniji primjer toga. Naravno, ovakav narativ mnogo više odgovara onima koji žele da se bave politikanstvom, a ne stvarnim ekonomskim i političkim problemima.

Političari u FBiH napravili su jedan korak više u učvršćivanju ovog sistema uzajamnih negacija tako štu su u federalnom Parlamentu usvojili Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH, a kojim se određuje kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine za one koji javno budu osporavali činjenice o genocidu presuđene od strane domaćeg pravosuđa, MKTBJ-a i MSP-a.[1]

Pravna sigurnost

Ovo zakonsko rješenje je loše iz jednostavnog razloga zato što su činjenice, a na kojima su MKTBJ i MSP zasnovali svoje presude u kojima je masakr u Srebrenici jula '95. godine okvalifikovan kao genocid, bukvalno razbacane na stranicama desetina presuda muđunarodnog i nacionalnih pravosuđa. Pa tako prvostepena presuda generalu Drinskog korpusa VRS-a Krstiću MKTBJ-a, zajedno sa presudom MSP-a po Tužbenom zahtjevu Republike BiH protiv Savezne Republike Jugoslavije, ima oko 1.000 stranica A4 kucanog teksta!

Sa druge strane, kada se govori o ovom krivičnom djelu gdje suštinu njegovog bića čini javno negiranje genocida počinjenog u Srebrenici, ono je samo po sebi neopravdano (posmatrano u kontekstu složene ustavne arhitekture BiH) zato što se njegovim činjenjem ne vrijeđaju se prirodna pravna dobra kao što su: život, tijelo, polni integritet, imovina itd. (a što je poznato svakom laiku da je zabranjeno). Drugim riječima, čak i onim kategorijama građana koje bi mogle da budu upoznate sa ovom krivičnopravnom materijom (novinari, političari, pravnici...) vrlo lako može biti nepoznato da je ovako ponašanje inkriminisano kao krivično djelo jer pored federalne imamo još krivično-pravnu vlast BiH, RS-a i Distrikta.

Na stranu što autor ovog teksta vjeruje da se pravo na slobodno isnošenje stava u javnosti mora štiti, nije mudro zatvarati oči pred činjenicom da je kredibilitet MKTBJ-a urušen zbog raznih afera (Florens Hartman, Karla Delponte, Federik Harhof - sudac čije je pismo procurilo u javnosti u kojem je on tvrdio da se na sudije vrši pritisak i da su neke presude donešene pod političkim uticajima, slučaj Ramuš Haradinaj protiv kojeg je krivični postupak bio obustavljen zato što su ,,misteriozno” svi svjedoci koji su svjedočili protiv njega bili ubijeni/nestali, ili skandalozni postupak u slučaju Šešelj) koje daju legitimitet kritici MKTBJ-a.

Mržnja, razdor i netrpeljivost

Političari u Federaciji ovo su uradili zato što navodno žele na taj način očuvati mir i harmoniju među konstitutivnim narodima u tom entitetu.[2] Ipak, moramo postaviti pitanje da li je to moguće postići na ovakav način ? Jer u situaciji kakvu imamo sada zabranjeno je osporavanje samo genocida u Srebrenici. Možete osporavati genocid nad Jermenima, Jevrejima ili genocid nad Romima, Srbima u marionetskoj hrvatskoj državi Trećeg Rajha. Ne volim nekrofiliju, niti vagati da li je vrednije jedan ili dva života, zalažem se za onu iz Talamuda i Kurana gdje je jedan život cijeli svijet... ali ne može se Srebrenica izjednačavati sa Jasenovcem, Jasterbarskim logorom, Pagom, stratištu u Jadovnu i preko 50 drugih jama, ili logorom za djecu (jedinim u Evropi) u Metajni. Veoma je teško braniti čast generala Mladića ili Krstića, zastava Republike Srpske je umrljana sa mnogo nedužne krvi, ali postupanje vojske VRS-a i vojnih formacija NDH-a nisu ni približno slične! Vojnici Vojske Republike Srpske su pokazali milost za žene i djecu, da su vlasti NDH-a bile takve prema Srbima tokom Drugog svjetskog rata, siguran sam da bi barem za 1/3 srpskih žrtava bilo manje. Ovdje se otišlo i korak dalje. Srpske žrtve su diskriminisane.

Šta piše u presudama?

Pred MKTBJ-om još uvijek se vode dva važna postupka: Mladić i Karadžić. Međutim na osnovu onoga što sada imamo mnogo govori o aktuelnoj problematici. Mnogobrojne nevladine organizacije bošnjačkih žrtava i bošnjački političari najglasovitiji su kada je riječ o poštovanju onoga što je utvrđeno presudama MKTBJ-a i MSP-a. To im je ujedno i jedini argument sa kojima sebi daju nekada pravo da drugima lijepe etikete nacifašiste. Međutim, i oni sami veoma često osporavaju neke utvrđene činjenice kao što je činjenica da Srbija nije izvršila nikakvu agresiju na BiH ili genocid. U Tužbenom zahtjevu Republike BiH protiv Srbije pred MSP-om nalazi se 18 tačaka, a među kojima je i ova o navodnoj agresiji i zahtjevu za odštetu. Sud je potvrdio samo jednu i to onu koja kaže da "Srbija nije uradila sve što je mogla da ne dođe do genocida”, a da nije kriva za genocid.[3]

Ako bi se slovo presuda MKTBJ-a suprostavile riječima nekih bošnjačkih političara, onda bi smo došli do zaključka da se tragedija u Srebrenici pokušava "razvući” na cijelu BiH. Pa se onda govori o genocidu u Banja Luci, Prijedoru, Doboju, Bijeljini, a što nema uporišta u presudama. Da li je onda proizvoljno okrivljivanje za genocid za mjesta gdje je presuđeno da nije bilo isto tako raspirivanje mržnje, netrpeljivosti i razdora, a protiv čega se navodno Parlament FBiH bori na ovakav način?

Presudama nikada nije rečeno da je namjera da se u BiH izvrši genocid nad Bošnjacima,[4] niti da je RS genocidna tvorevina. Iz tih presuda se vidi da je Sud prilikom primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida kao "zaštićenu grupu” posmatrao ,,bosanske muslimane Srebrenice” i da je u vidu imao jedan ograničen geografski prostor, inače da se posmatrala cijela država ne bi mogao da bude zadovoljen kvanitativni kriterijum.[5]

Ako Republika Srpska želi da bude prostor u kojem je vladavina prava civilizacijski imperativ, buduće Vlade u Banjoj Luci morat će smisliti programam obilježavanja zločina koje su počinili pripadnici VRS. Legitimno i legalno je osporavati presude nekih sudova, ali ne i nepoštovati. To ne radimo radi Međunarodne zajednice ili Bošnjaka, nego radi budućnosti našeg i njihovog potomstva.

Bibliografija:
1. Krivični zakon FBiH - Službene novine FBiH 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14
2. Isto. Član 163. stav 1 i 5.
3. PRESUDA MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (bosanski prevod), 26. februar 2007; Dispozitiv presude, paragraf 471. na str. 230; Izdavač: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu – prof. dr Smail Čekić.
4. UJEDINJENE NACIJE - Međunarodni sud za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine; Predmet br. IT-98-33-T, Tužilac protiv Radoslava Krstića; PRESUDA (prevod na ,,b/h/s”), str. 238. paragrafi 563. i 564; 02. 08. 2001. godine.
5. Isto. Paragrafi 558. i 559. na str. 236.