IZBORI 2014: Gubitnici i dobitnici
- Autor Frontal rs
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
U izbornoj noći većina stranaka se proglasila za pobjednike, tako da se pomislilo da gubitnika nema. Lista i jednih i drugih je dugačka.
Apsolutnim šampionom driblinga na malom prostoru pokazao se čovjek sa slike, Adam Šukalo. Odlična kalkulacija sa DNS, u kome je ugovoren kompenzacioni mandat, dok je u izbornoj jedinici Gradiška direktan mandat osvojio Goran Đorđić, član NS. Dva mandata u NSRS se dobijaju ili sa 20.000 glasova (cenzus na nivou Srpske i nada u kompenzacioni raspored) ili savršeno dobro raspoređenih po pet hiljada u dvije izborne jedinice (i to prave).
Dobitnici su i Radikali Dragana Đurđevića, koji su dobili kompenzacioni mandat sa iste liste. Dok je Šukalov NS listi donijela i glasove u sarajevskoj izbornoj jedinici, SRS jedino mjerljiv rezultat ima u Bijeljini, gdje je donijela par hiljada glasova, bez kojih bi DNS vjerovatno i sam mogao uzeti direktan mandat.
Više puta pominjani naivci iz DNS se hvale rastom broja glasova od 50 odsto, od koga nemaju apsolutno ništa, jer će u skupštini imati 6 poslanika, koliko su imali i do sad, ukoliko ne prekrše koalicioni sporazum i uskrate kompenzacione mandate partnerima. Čitav rast svakako nije čitav njihov, ali ni onaj koji je njihov nije kapitalizovan. Nakon što je Dodik rekao da je još u izbornoj noći zvao Bosića, Pavićevo hrabrenje da samo on može biti premijer itekako lako može pasti u vodu.
Dodika treba naglasiti kao pobjednika jer mala razlika u predsjedničkoj trci govori da je održao glavu nad vodom, što će mu biti dovoljno da ispliva. I igri na sve ili ništa, nije dobio ovo drugo, što znači da ide na sve. Već u izbornoj noći je otkrio taktiku, cijepanje SDS ili vlast sa Bosićem, koga izgleda više voli nego dobar dio članova svog SNSD.
PDP je igrao na ivici žileta, čija oštrica je izmjerena u ono malo glasova koliko je Ivanić dobio više od Cvijanovićke. Da se to nije desilo, ko zna šta bi se sa ove stranke desilo. Ivanić je svakako veći dobitnik jer će sačuvati stranku, dok bi se mnogi poslanici snaši i bez njega.
Jovičićeva SPP je takođe gubitnik. Čini se da Jovičićevi glasovi nisu odlučili predsjedničku trku, a Zmijanac nije postao Papović, jer Cvijanovićka nije postala Radmanović.
Ukoliko se ništa posebno ne desi, a Vlajki ostane Hrvat sa najviše glasova, može mu se prikačiti titula pobjednika. Jedini cilj, potpredsjedničko mjesto, osvojio je bez podrške stranke (2010. NDS), ako se ne računa njegov PESP, jedina stranka koja nema članstvo, ne računajući sada već legendarnog Vinka Perića.
Slab rezultat Nebojše Vukanovića u hercegovačkoj izbornoj jedinici je iznenađenje za mnoge, a najviše za njega. Budući da je taj rezultat bio “sve ili ništa” za kompletnu priču koja se gradila oko njega, ovo ga stavlja pred potpuno neizvjesnu budućnost.
SNS Hadži Jovana Mitrovića je bila daleko od mandata. Ova stranka je sa više od 12.000 glasova ukupno u Srpskoj ostala na pola puta jer nije stiga do cenzusa, niti je osvojila direktan mandat. Stranke koje bi samostalno ovojile manje glasova su koaliranjem došle do skupštine. Teško je naći adekvatnog partnera, ali je odluka da se ide samostalno, pa još na dva nivoa, pun promašaj.
Do cilja su uspješno stigli SRS RS i PUP sa liste SDS, čime se njihovi lideri mogu smatrati pobjednicima, a pobjednik je i SP, koja je poboljšala vlastiti rezultat iako nije osvojila pretjerano mnogo glasova više nego 2010. Možda smo jedini koji pamtimo da su i oni imali “strance” na listi, i ako je takav kompenzaconi dogovor, i treći radikalski jerarh se može smatrati pobjednikom.
Gubitnik je i SDP, stranka koja je imala potpredsjednika Srpske i tri poslanika, da bi danas osvojila duplo manje glasova nego 2010.
SDA je dobitnik. Osim ako neko od tri mandata koja su osvojena sa liste Domovina nije član neke druge stranke, SDA je iskoristila jedinstvo bošnjačkih stranaka za vlastito dobro pozicioniranje.
Pozicija SDS je potpuno nejasna. Tadić je izgubio trku u fotofinišu, a SDS je negdje između Dodikove ponude za koaliciju i sudbine SRS u Srbiji – stalan rast bez osvajanja vlasti vodi raskolu.
NDP se ne bi mogao svrstati ni u jedne ni u druge. Nisu zabilježili povećanje mandata ni u kom obliku, nisu drastično povećali broj glasova, ali i statusom kvo mogu biti zadovoljni, jer nije bilo gore. Omjer očekivanja, ispunjenog i uloženog praviće sami.