JA IMAM STAV: Mora da se čuje, treba da se zna

Razlika socijalista Doboja u odnosu na druge, tačnije sve preostale aktere političke scene je u tome što nikad nismo bili uvjereniji da naša borba ima smisao i cilj.

Za nas, i po tome se razlikujemo od drugih, demokratija je narodna vlast, a ne samovoljno bezvlašče sa pozivanjem na volju naroda. Naša zajednička budućnost će umnogome zavisiti od stvari, koje danas vidimo svojim očima i o kojima je potrebno da zauzmemo čvrst, jasan i nepokolebljiv stav.

Zato je već danas, kao što smo i stalno činili, potrebnije nego ikada prije stvari i odnose u Doboju nazvati pravim imenom. Oni, koji se samo izražavaju i pozivaju na volju naroda, treba da znaju da dolazi vrijeme, kada će politika imati drugo značenje. Politika za život, a ne život za politiku. Konkretna potvrda tog značenja, odnosno zadaća politike, za koju se zalažemo je da moć pojedinca stavi pod okrilje prava. Cilj naše politike je pravednost, a sa pravednošću sloboda i mir.

Doboj konačno mora da zna, ko, kako i na koji način ga zastupa i predstavlja.

Srpska, naša Republika mora da zna šta se u Doboju dešava. Frizirani, papirnati izvještaji nisu pravo stanje stvari. U domenu politike, kako je svi drugi shvataju i primjenjuju dešava se svašta, a u domenu života, razvoja i rasta ne dešava se ništa.

I zato mi socijalisti kažemo: Ne birajmo ponovo, birajmo iznova.

Divlji kapitalizam donio je i divlji individualizam. Samovolja, bahatost, licemjerje, laž, spletkarenja, podmetanja, ucjenjivanja - to je politička realnost Doboja. Sva četiri zla koje odrođena vlast sa sobom nosi udomila su se u Doboju. To su, odgađanje, podmićivanje, grubost i povodljivost.
Doboj je nekad bio opština a danas ima status grada. Dok smo bili opština, bili smo privredni, administrativni, saobraćajni, kulturni i politički centar regije. Danas smo, sa statusom grada, postali predgrađe Dervente, Jelaha, Gračanice i Tešnja. Ko ne vjeruje, neka pogleda koliko autobusa svako jutro odvozi naše ljude iz Doboja da rade u okolna prijeratna sela oko Doboja.

Doboj je danas, sa statusom grada, postao rekorder po odlasku mladih ljudi. Mladi obrazovani ljudi uče strane jezike da mogu otići iz Doboja da se snađu u inistranstvu, odakle se ne planiraju vraćati… ako ne zbog sebe, onda zbog svoje djece. Ali zato oni, koji ne znaju niti jedan strani jezik, a sopstvenog se stide, se odlično razumiju u osnovne računske operacije kako da sebi saberu a nama oduzimaju… oduzimaju nam nadu u život i budućnost u našem gradu.

Narodni poslanici izabrani 2014. godine solidno su udomljeni, s tim da se ne javljaju za riječ i slučajno nešto ne kažu. Oni misle tuđom glavom.
Zato je obaveza nas socijalista da vas upoznamo koliko puta i povodom čega se glas Doboja čuo u Narodnoj Skupštini Republike Srpske.

Mi socijalisti smo svjesni, da se neke bitke moraju voditi nekoliko puta da bi se dobile. Ali, isto tako znamo da je demokratija poput pravde, ponekad spora, ali dostižna.

Izvjesno je da je jedna islužena garnitura političara na samom odlasku iz Doboja. Neki će u Sarajevo, a neki u konačnu političku penziju. Doboju je potrebna nova garnitura političara sa vizijom, istinski predstavnici Doboja u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, koji će kontrolisati lokalnu vlast i učiniti sve da lokalni izbori 2020. godine budu slobodni, u pravom smislu te riječi. Politički procesi imaju svoje zakonitosti. Jedna od njih je neminovnost, koja je u Doboju vidljiva golim okom. Jednostavno, došlo je do zamora materijala, uslijed silne kombinatorike, zakona šutnje i nemogućnosti da se to više sakrije.

Mi socijalisti smo odlučni, da Doboju povratimo život, građanima nadu, a svima nama sigurnost i slobodu. Samo tako Doboj može da živi i radi.

Zato je potrebno već danas razmišljati o stavu, koji će u oktobru biti vaš izbor. Jednostavno, vjerujte sebi. Sigurno i slobodno glasajte iz uvjerenja, a ne po diktatu i iz koristoljublja. Naša borba je za vaša prava.