Republika Srpska nije nikakva genocidna tvorevina i nije nastala 9. januara 1992. godine. Republika Srpska je "golo poštenje i krvava sloboda", a njen zametak je nastao tokom Drugog svjetskog rata kada je na stotine hiljada Srba zbog zločina rođenja svojom krvlju zalilo svaki pedalj Jugoslavije. U noći 25/ 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu održana je osnivačka skupština ZAVNOBiH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), na kojoj je ogromna većina narodnih poslanika bila srpske nacionalnosti. Tada je nekoliko delegata sa govornice pozvalo "Muslimane i Hrvate" da se pridruže novoj vlasti. Ovaj fakt je opštepoznat i zabilježen je u sačinjenim transkriptima sa osnivačke skupštine ZAVNOBIH-a. Tada su se ti delegati izjasnili za "jedinstvenu i slobodnu Bosnu i Hercegovniu", i to na "granitnim temeljima Jugoslavije", u kojoj će biti osigurana "puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata". Nakon završetka Drugog svjetskog rata, prema prvim poslijeratnim popisima, većinsko stanovništvo Bosne je srpske nacionalnosti. Međutim, zbog genocida ustaško-domobranske koalicije Srbi uskoro gube relativnu većinu. Zato svima mora biti jasno da Srbi nikada nisu mogli odbaciti Ustav iz 1974. prema kome su jedan od državotvornih naroda u Bosni, a prihvatiti nalaze Banditerove komisije prema kojoj Bošnjaci trebaju Srbima "priznati status nacionalne manjine kako garantuje to međunarodno pravo".