MOJA SAVETA: Beskonačnost i suočavanje sa strahom od smrti
- Autor dr Slađana Onrust Dobojski Info
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Nedavno mi je umrla školska drugarica i draga prijateljica od teške bolesti. Iako je bila dugo bolesna i znalo se kakav će biti ishod, svi smo se nekako našli u čudu i šoku nakon njene smrti. Svi znamo da svi moramo umrijeti prije ili kasnije, ali nekako smo uvijek u šoku kada se to dogodi nekome ko nam je važan. Šokirani smo i preplašeni smrću i konačnošću našega ovozemaljskog života.
Strah od smrti je normalno i kod svih ljudi prisutno osjećanje. Većina ljudi shvata da su smrtna bića, da je život ograničen, ali imaju strah od takvog saznanja jer ne znaju kada i kako će se to dogoditi. Ovaj strah koji je normalan je mnogim ljudima pokretač da žive kvalitetan život.
Postavlja se pitanje kako to da ljudi ne misle cijelo vrijeme o smrti kada mogu sa njom biti suočeni u svakom trenutku?
Odgovor je da se čovjek brani raznim psihološkim mehanizmima od mučnog saznanja o konačnosti života i sopstvenoj smrti i smrti osoba koje su mu značajne. Neke od tih odrana su svjesne, a neke nesvjesne. Svjesnima se izbjegavanje suoačavanja sa ovim strahom kroz skretanje misli. Neki npr pribjegavaju tjelesnim zadovoljstvima, npr hrani, picu, seksu, upotrebi alkohola, droga, sredstava za smirenje, fantaziranju. Neki svjesno izbjegavaju bilo kakve priče ili dogadjaje koje podsjecaju na smrt, npr posjeta bolesnicima, čitanje osmrtnica, sahrane, groblja.
Razna ekstremna, impulsivna ponašanja predstavljaju takođe odbranu od smrti. Čak i poneka suicidalna ponašanja mogu predstavljati „izazov” smrti i ispitivanja granica sopstvene besmrtosti, kada te osobe preživljavanjem nekih ekstremno opasnih situacija misle da su dobile dokaz o sopstvenoj besmrtnosti, a što naravno nije tačno i u domenu je patološkog.
„Sa strahom od smrti povezano je i vjerovanje u beskonačnost i život poslije smrti, reinkarnaciju. Vjerovanje u besmrtnost i produženje života u vječnosti jedna je od najkomplesknijih i najspecifičnijih odbrana od smrti", navodi čuveni psihoteraput Ljubomir Erić. I Frojd je pisao o besmrtnosti i da ”niko ne vjeruje u sopstvenu smrt, svako je u svom nesvjesnom ubijeđen u svoju smrtnost”.
Vjerovanje u zagrobni život takođe rasterećuje ljude od svakodnevne svjesnosti o svojoj konačnosti i straha od toga. Čovjekova svijest ne poznaje odgovor na pitanje šta se očekuje na kraju ovog puta, šta se dešava nakon smrt. To ostaje tajna za žive, jer niko o svom iskustvu nije mogao za života ispričati. Vjerovanje u reinkarnaciju, tj vjerovanje o ponovom otjelovljenju duše u novim tijelima je isto danas često zastupljeno.
Zrelo suočavanje sa mislima o smrti može biti npr kroz racionalno razmišljanje o tom fenomenu i kvalitetno življenje do momenta smrti, zatim umjetničko i kreativno izražavanje, primjena humora.
Ponekad strah od smrti poprima takve kvalitete da prelazi u neki poremećaj, i pokazuje se na tjelesnom ili psihičkom planu. Vrlo česti poremećaji sa strahovima, npr panični napadi, agorofobija, opsesivno kompulzivni poremećaj, hipohondrija, konverzivna stanja, strah od mraka, odvajanja, nesanica, depresija u osnovi imaju strah od smrti.
Pošto niko od nas ne zna kada će nastupiti njegova smrt i šta slijedi poslije smrti, najrazumnije je uživati u ovom sadašnjem trenutku i sa onim ljudima koji su nam značajni. Tako je radila i moja drugarica koja je nedavno otišla od nas ali ostala u nasim srcima.
Imate pitanje o strahu o smrti ili o nekom problemu vezanom za ovaj psihički fenomen pitajte psihijatricu dr Slađanu Onrust na facebook-u ili putem e-maila: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..