IVAJOP: Klik

Traženje posla? Prijatelja?

Bježanje od realnosti ?

Dosada ili radoznalost naveli su vas na klik mišem na ovu rubriku?

Preletićete po tekstu površno kao nezainteresovan i previše zauzet doktor prilikom pregleda bolesnika koga će za pet minuta izlaska iz ordinacije strefiti srčka (naravno, doktor to nije otkrio)?

Ili možda nastavite sa čitanjem? Češće - klik, idemo dalje.

I tako u nedogled klikćemo po moru često bespotrebnih informacija.

Da, i ja to radim. Mislim, koristiće mi.

U stvari, ja sam kao današnji osnovac. Prenatrpan informacijama od kojih, daj bože da nešto zapamtim. Ili, ne daj bože da sve ovo zapamtim!

Pa u ovom globalnom selu nema šta nema. Znate i sami.

A mi pojedini, kao pijanci koji teturaju drumom i ne znaju u koju krčmu da svrate na još jedno. Pa tako svraćaju u sve redom na još jedno, još jedno…

Zainteresovati sebe za nešto sem onoga što se nalazi na internetu, e to ja zovem uspjehom u današnjem informatičkom dobu. Zašto? Pa zato što ćete, vjerovatno, potrebnu informaciju prije naći na netu nego je dobiti, provjerenu i tačnu, od onoga od koga je tražite. Bilo da je riječ o nekoj osobi, instituciji, organizaciji…Brzina. Eto odgovora. A vrijeme je novac.

I tako, polako ali sigurno, članovi ovog, kako vole da ga zovu teoretičari, savremenog društva postaju mrežasti kičmenjaci (savijene kičme doduše) koji će polovinu (?) života provesti ozračeni radio, mikro, infracrvenim i dr. talasima sa mobilnog, tableta, ajpeda, ipeda, laptopa, čipa, satelita i ko zna kojih sve dostignuća tehnologije, upijajući niz (binarnih) informacija od kojih će im samo nekolicina biti od stvarne koristi. U svakom momentu neko koga Vi poznajete je upecan u ovu zabačenu mrežu. Online, učipovan, na netu!

Šta je sa real world-om? Experience?

I razonoda nam postade interesantnija ova na internetu nego ona koju možemo stvoriti sami ili uz Kokerovsku malu pomoć svojih prijatelja.

Zamislite ili sjetite se kako je sve funkionisalo prije, bez OVOLIKOG napretka. Nema mreža, FB-a, a rijetko ko je imao i (fixni) telefon. Jeste se sjetili? Zamislili?

Čekaš djevojku pred školom, a u rukama ti nije posljednji krik savremenog načina online komuniciranja putem kojeg joj tipkaš poruku da si tu, ispred. Već, ruke u džepove, ili ih lomiš od nervoze i čekaš. A dok čekaš, možda i razmijeniš koju RIJEČ sa poznanikom-prolaznikom jer ni on ni ti NE BULJITE u smartphone.

Ili nisi uradio domaći zadatak pa ćeš otići kod druga/rice da prepišeš.

A ne-škljoc putem 5, 8, 20 MP (HD), send i to je to.

A da ne govorim o samom pojmu prijatelji. Da, onom na FB-u. Čuj, prijatelji, a nikada se ni vidjeli nisu. A i ako jesu - nisu prijatelji. Jer prijatelji povjeravaju tajne jedan drugom i dijele lijepo i ružno.

Mada, iz tog online načina upoznavanja i povezivanja ponekad ima i pozitivnih refleksija - rađaju se ljubavi, veze.

„Da li je vaša ljubav na klik od vas?“ - pročitah negdje.

Od lupanja motikom po glavi izabranice do slanja sticker-a sa cvijećem. Napredak! Priznajem.

Ne, nismo mi sami odgovorni što smo upecani. I nemam ništa protiv. Naprotiv!

Ali fali nam mogućnost izbora i za druge kvalitetne načine druženja, zanimanja, obrazovanja. Nedostaje taj začin u vidu iskustva, prakse pa da jelo bude gotovo i ukusno.

Dođoh tako do pitanja -Koje su stvarne vrijednosti današnjeg društva?

KLIK!

Šta drugo?