U DOBOJU Sve, samo ne glas naroda

U posljednjoj izbornoj kampanji bili smo svjedoci ponižavajućeg i bahatog odnosa lokalnih vlastodržaca prema građanima, očigledan primjer je bio iskorištavanje stanja nužde kod penzionera i kupovina njihovih glasova za nekoliko konvertibilnih maraka, ili dijeljenje sadake beračima kornišona na njivama Podnovlja. Zloupotreba institucija sistema u svrhu izbornog inženjeringa najbolje se ogleda u okviru Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća. Tokom izborne kampanje to je bilo jedno od onih tijela koje je imalo i po pedeset uposlenih, u njih su zapošljavani ljudi čija je dužnost bila da oni i njihove porodice obezbijede određen broj glasova za dobojski SDS, a poslije izbora bi navodno trebali ostati na poslu "za stalno". Međutim, to se nije desilo, te su ih "đuture" poslali kući.

Manje ili više, svima nam je poznato da se javni resursi i novac zloupotrebljavaju i da je to ogromna, ali ne i nepremostiva, prednost na izborima za trenutne vršioce vlasti, a u našem slučaju gospodina Obrena i njegove saradnike. Međutim, pogrešno bi bilo izborni neuspjeh pravdati korumpiranim vlastodršcima a preći preko propusta koje je načinila opozicija.

Druga najveća prednost Obrena i njegovih saradnika, u odnosu na opoziciju, bilo je rasulo i javašluk u lokalnom SNSD-u. Izbornu kampanju za gradonačelnika poveo je jedan kandidat, na pola puta štafetu preuzeo drugi, a u pauzama mešetario Uroš Gostić. Dok se ne odredi jedan tim koji će voditi lokalnu stranku, svaka borba za preuzimanje vlasti je uzaludna, a ideja o postojanju alternative se kompromituje, ako već nije. Međusobne optužbe za unutarstranačku krađu samo dokazuje koliko je lokalni SNSD razjedinjen, da će imati ogromnih problema oko jedinstva i naredne izbore, da nemaju tim, a sve to zajedno samo dodatno urušava njihov kredibilitet kao legitimne opozicije.

Treća, krupna greška koju su lokalni esenesdeovci napravili je odnos prema bošnjačkim glasovima, a koji su konstituisanjem Stanara u zasebnu opštinu povećali svoj procenat u ukupnom obimu biračkog tijela. Iako su malobrojni, tokom ovih izbora za gradonačelnika Doboja pokazali su da će u svakoj budućoj konstelaciji dvoblokovskih odnosa među partijama sa srpskim predznakom činiti tas koji će opredjeljivati jezičak na vagi. Iako podijeljeni u nekoliko ekspozitura stranaka iz Federacije, svoje jedinstvo baziraju na desničarskoj retorici SNSD-a na entitetskom, ali i lokalnom nivou.

Populizam koji su lokalni esenesdeovci servirali građanima, od gradnje Islamskog kulturnog centra i džamije kod Vatrogasnog doma, preko Saveza opština turskog svijeta i bajramskog iftara kod katoličke crkve, ovog puta im se obio o glavu. Jedan kandidat za gradonačelnika Doboja sebi nikako nije smio dopustiti da u javnosti odašilje poruke u kojima problematizuje izgradnju vodovoda u nekom selu samo zato što je ono dominantno nastanjeno Bošnjacima.

Ovi izbori mogu poslužiti opoziciji kao lekcija. Bošnjaci u ovom gradu su ravnopravni građani, raspolažu jednakim pravom glasa kao i svi drugi, te da od njihovog pridobijanja može zavisiti tok izbora. Umjesto saradnje, prihvatanja njihovih legitimnih interesa, opozicija se prema njima postavila neprijateljski i gurnula ih u Obrenov zagrljaj. Možda SNSD ne može pridobiti većinu bošnjačkih glasova, ali mogao je pridobiti barem dio njih i među bošnjačkim strankama podstaknuti prirodni partikularizam i rivalstvo. Bošnjaci imaju više razloga da glasaju protiv Obrena nego sami Srbi, jer koliko god neko mislio da tu preovladavaju samo materijalni interesi, nikakve cijevi, cigle, donacije za izgradnju džamija i kulturnih domova i slično ne mogu nadomjestiti gubitak braće, sestara, daidžića, amidžića i najmilijih. Između slatkorječive retorike tolerancije, pomirenja i suživota, tipa sa sumnjivom ulogom u ratnoj istoriji Doboja i desničarske retorike SNSD-a koja im u perspektivi, prema njihovoj percepciji političke realnosti, stavlja u izgled samo nove patnje i stradanja, opredijelili su se za manje zlo.

Mišljenje da bi popuštanjem čivija tenzija u srpsko-bošnjačkim odnosima u Doboju SNSD i stranke oko njega izgubile dio srpskih glasova logički je održivo, ali ne mora značiti nužno tačno, tj. da će se u našem mikrokosmosu, u gradu, događaji odvijati baš tako. Iako nacionalizam još uvijek tangira obične ljude, ta karta je odavno odigrana i većina glasa kako za SDS, pa tako i za SNSD, ukoliko je primorana na to, ako od toga zavisi ostanak na poslu ili je obećano zaposlenje.

Ako se na ovom pitanju ne poradi, opozicija, prije svega SNSD, odmah u startu na sljedećim izborima biće oko tri-četiri hiljade glasova u minusu.