SLOBODA RIJEČI: #GrčkiIzbori #EvropskiLonac

Međutim, treba da se sjetimo tvrdih stavova Aleksisa Ciprasa i njegove desne ruke, tadašnjeg ministra finasija Janisa Varufakisa, a današnjih političkih protivnika koji su na izbore izašli sa potpuno suprotstavljenim političkim idejama, stavovima i onim što je najvažnije, a to je kako sanirati Grčki dug prema međunarodnim kreditorima. Da se razumijemo, to su isti oni kreditori koji su izazvali sukobe u Siriji, a danas namiguju Grcima da će im se otpisati dio finasijskih obaveza zbog tereta migrantske krize koja bez sumnje u velikoj mjeri pogađa Grčku. Ali, nameće se i logično pitanje, ako Cipras zbog migrantske krize može da očekuje otpis dijela finansijskih obaveza, šta može da očekuje Srbija i Vučić, pod plaštom tereta migrantske krize? Ništa ili mnogo? Ili da prefurmulišemo pitanje pa da ga postavimo ovako, šta Mađarska i njen premijer Viktor Orban mogu da očekuju od međunarodnog faktora? Nagradu ili kaznu?

Ali ipak da se vratimo Grčkim izborima, za grke je najvažnije kako će vlada na čelu sa Ciprasom sprovoditi teške reforme, jer kako su finansijski poverioci stavili do znanja, izmjena ne može biti. E to što ne može biti predstavlja veliki upitnik za sve učesnike i one koji su dužni i one koje ne mogu da naplate svoje dugove. Jedno je sigurno, ukoliko dogovor koji je Cipras napravio sa Merkelovom ne bude poštovan, slijede oštre sankcije za Grčku. Briselu odgovara pobjeda Ciprasa, sa kojim su se mnogo sporili, ali danas kažu da mu se može vjerovati jer se ponaša vrlo odgovrno, što je naročito istakao njemački ministar finansija koji je imao najradikalnije stavove prema grčkom premijeru.

Ovi izbori su se u mnogo čemu razlikovali od svih predhodnih, naročito od onih koji su bili 25.januara ove godine, kada je radikalna lijevica na čelu sa Ciprasom prvi put došla na vlast. U izbornoj kampanji ni lider Syrize Aleksis Cipras ni lider „Nove Demokratije“ nisu više obećavali „nemoguće“. Cipras nije mogao da obeća povećanje minimalnog ličnog dohodka, smanjenje poreza, da prijeti da neće platiti dugove kreditorima...

Sve u svemu jedno je poznato svima, za svega nekoliko mjeseci i Cipras i Merkelova i Varufakis i Šuble su promjenili svoje stavove... Mi smo naviknuti svojom svakodnevnicom da naši lideri pričaju jedno, rade drugo, misle treće... Ali zar i u EU??? Još se to naziva odgovrnom politkom...

Kad mi budemo licemjernu politku smatrali odgovornom, tad ćemo sigurno i mi biti EU...

Ali prije toga je potrebno da politiku počnemo smatrati licemjernom... Sve u svemu što prije krenemo prije ćemo stići...