Organizacija i sistematizacija

Na porodičnoj fotografiji staroj pedeset godina poredala se najbliža rodbina. Petnaest dragih lica i baš ni jedan budžetski korisnik. Zidari, zanatlije, domaćice, poljoprivrednici. Na današnjim slikama situacija je drugačija. Ostala je po neka domaćica ali nema zidara, nema zanatlija ni poljoprivrednika. Dominiraju penzioneri i budžetlije. Na tim slikama je istina i odgovor na pitanje zašto smo neuspješno i siromašno društvo. Mnogo nas je koji trošimo, malo nas je koji stvaramo vrijednost.

Šta kažu brojevi? Najmoćnija država na svijetu SAD zapošljava tek 8% američkih radnika. Svi ostali radnici u Americi rade, stvaraju novu vrijednost i svakodnevno je verifikuju na tržištu. U tih 8% ulaze vojnici najveće vojne sile svijeta. U tih 8% ulaze svi oni policajci, sudije i vatrogasci koje gledamo u filmovima. Slična je situacija u Njemačkoj, na Novom Zelandu, u Austriji, Poljskoj, Turskoj. Učešće budžetlija u ukupnom broju zaposlenih radnika je 10%.

Sa druge strane, skoro trećina radnika u Bosni i Hercegovini je na platnom spisku države. Po tome smo nadmašili i bogate Norvežane. Ako dodamo faktor visine isplaćenih plata – stvari postaju izraženije. Nadaleko nema države čije su plate budžetlijama u odnosu na društveni proizvoda toliko velike. Nadaleko nema države u kojoj su budžetski korisnici toliko moćni a siguran sam da nigdje nema države u kojoj na ovaj ogromni broj budžetlija vlada svojim projektima i podsticajima stimuliše nova zapošljavanja u državnim institucijama i preduzećima.

Nismo mi u ovaj položaj došli sa voljom i namjerom. Rezultat je to gomile sitnih i parcijalnih interesa gdje su svi vlastodržci gledali da na budžet prikače svoju rodbinu i političke pristaše. Sitne duše, vođene idejom o nekoliko sigurnih glasova stvorile su ogromnu alu koja proždire samu sebe.

Recept za uspjeh je jednostavan. Smanjivati broj onih koji troše a povećavati broj onih koji stvaraju - uvijek i na svakom mjestu. Niti jedna naša vlast nije radila po ovom receptu, radili su upravo suprotno. Neophodna nam je potpuno nova organizacija i sistematizacija radnih mjesta. To treba da je jedan zbirni entitetski dokument u kome će se na osnovu najboljih evropskih iskustava definisati optimalan broj i struktura budžetlija. Popis stanovništva je polazna osnova.

OISRM treba odrediti optimalan broj policajaca po našim opštinama. Zapošljavamo 2,5 puta više policajaca nego što to preporučuju UN. Mogu prihvatiti činjenicu da su nam rizici bezbjednosti nešto veći od prosječnih ali ne mogu prihvatiti da nam treba baš toliko policajaca. Ne vidim potrebu za ovolikim brojem direktora škola, sekretarica, računovođa po školama. OISRM treba odrediti broj zaposlenih radnika po našim ministarstvima, opštinskim administracijama, broj odbornika, broj inspektora. Prilikom izrade ovog dokumenta ne smijemo biti vođeni našim trenutnim stanjem, moramo biti vođeni potrebama društva i dobrom praksom uspješnih.

Razlika u broju naših budžetlija i onome što nam je realno potrebno i što nalažu standardi biti će velika. Razlika će biti u nekoliko desetina hiljada ljudi. Problem rješavati i kroz isplatu otpremnina. Prosječan budžetlija samo preko svoje bruto plate ovo društvo košta skoro 20 000 KM godišnje. Otpremnina od 50 000 KM zvučaće mnogima primamljivo. Posao su plaćali 5 ili 10 hiljada, zašto ne bi uzeli 5 ili 10 puta više? Nama kao društvu, investicija u tu otpremninu isplatiće se za 3 godine. To je dobra investicija.