VASILIJE ŠAINOVIĆ: Najnovija vijest iz grada Doboja!

Ustvari, ja sam u prilici da, uprkos podužoj koloni novinara od zanata iz Doboja koji izvještavaju za elektronske i pisane medije, saopštim jednu vijest o jučerašnjem događaju u Gradu Doboju. Potom, naravno, slijedi komentar o nečinjenju informisanja iz našeg Grada, bilo da je to nečinjenje slučajno ili namjerno.

Svjedoci smo da se u medijima u proteklo vrijeme saopštavalo dosta važnih, ali i bogme i dosta nevažnih stvari. A ostavljam da čitaoci izvedu zaključak koliko je važan (važan za informisanje!) događaj o kome je riječ:

Juče, dana 15. 06. 2014. godine na mjesnom groblju u Kostajnici kod Doboja sahranjen je Nikola Jorgić Jorga uz prisustvo rodbine, prijatelja i poznanika koji su došli da mu odaju posljednju poštu. Nikola Jorgić je preminuo sedam dana ranije u Njemačkoj gdje je izdržavao doživotnu kaznu zatvora na koju je osuđen za genocid počinjen u opštini Doboj tokom proteklog rata u BiH. Jorgića, koji se poslije rata bio uputio u Bohum, gdje su mu živjele supruga i kći, uhapsila njemačka policija a Okružni sud u Dizeldorfu osudio na navedenu kaznu, koju je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbivši apelaciju optuženog. Treba napomenuti da je Nikola Jorgić umro od raka od čega su mahom umirali do sada srpski pritvorenici u zatvoru Tribunala u Hagu i osuđenici ovog suda koji su kaznu izdržavali diljem Evrope.

Postavlja se logično pitanje: zašto nijedan od mnogobrojnih medija koji imaju svoje dopisnike iz Grada Doboja nije prisustvovao navedenom događaju i izvijestio javnost o istom?! Naime, do sada je slučaj Nikole Jorgića, počev od hapšenja, suđenja i osude medijski bio prisutan ne samo u BiH već i šire a Vikipedija sadrži niz podataka o navedenoj osobi, kao što ih sadrže i drugi postovi na internetu. Dakle, radi se o osobi referentnoj za informativni sektor i nema opravdanja za one koji zaziru od pisanja o Nikoli Jorgiću, posebno u povodu njegove smrti i sahrane u rodnom selu kod Doboja.

Navedeni pristup nečinjenja medija rječito svjedoči o medijskoj zavisnosti od onih koji ih plaćaju! Ti isti bosovi odlučili su svojevremeno da ugase sve dobojske elektronske medije izuzev opštinskog Radio Doboja i da informisanje za novac naručuju kod RTV Prnjavor, RTV BN, ATV i drugih manje ili više potnatih televizija u Republici Srpskoj i BiH, Dakle, onima koji plaćaju medijsko izvještavanje iz grada Doboja i Grada Doboja, očito se to da zaključiti iz priloženog, nije odgovaralo da se u javnosti danas podsjeća na Nikolu Jorgića Jorgu ili Joju kako se svojevremeno u ratno doba ista osoba oslovljavala u pjesmi "Joja od Doboja" koja se često emitovala na talasima tadašnjeg Srpskog radio Doboja! Isto tako, nedvojbeno se može zaključiti da osuđenik za genocid na području opštine Doboj i vođa paravojne grupe, kako je optužnica kvalifikovala optuženog Jorgića, nije bio sam toliko moćan da mu u Doboju 1992. godine niko nije mogao stati u kraj. Prije će biti da je nadležnima u civilnoj ili vojnoj vlasti u Doboju u navedeno vrijeme odgovaralo da se eksponiraju određene "sitne ribe" poput Jorgića kako na površinu ne bi isplivala stvarna odgovornost krupnijih riba! Da podsjetimo, te krupne ribe danas imaju sudske istražne dosijee u sudovima i tužilaštvima u Federaciji BiH koji su otvoreni i leže u ladicama sve dok vinovnici plaćaju navedeni stend baj aranžman i ispunjavaju Bošnjacima sve zahtjeve u pogledu pozicija vlasti u Gradskoj skupštini i upravi.

Još da kažemo, Nikola Jorgić je tokom rata slobodno hodao Dobojem u policijskoj uniformi i, kako je javnost mogla da se upozna iz svjedočenja izvjesnih dobojskih čelnika u Hagu, imao je slobodan prolaz do uhapšenika u dobojskom Okružnom zatvoru!

Namjerno ne komentarišemo presudu i visinu kazne pokojnom Nikoli Jorgiću, jer nije na nama, već na istoriji da sudi objektivno i nepristrasno svakome pa i pokojnom Jorgiću. Smatramo da je hrišćanski i ljudski da se ne prećuti činjenica da su 16. juna ove godine zemni ostaci Nikole Jogrića Jorge pokopani u njegovom rodnom mjestu a nakon što je sedam dana ranije ispustio mučenički svoju dušu u kazamatu u Njemačkoj. Bog da mu dušu prosti i naka mu je laka crna zemlja!