Menu

RAGOVANJA: Bulažnjenja piskarala Save Petrovića!

  • Autor  Vasilije Šajinović Dobojski Info
  • 1 komentar

BULAŽNJENJA PISKARALA SAVE PETROVIĆA!
(Posvećujem Petrovićevoj kćerki Maji Ksenija Petrović Malagaris)

O jeziku rode da ti pojem…
Petar Preradović

Ponovo, po zna koji put do sada, na portalu Dobojski info javlja se eks Dobojlija Savo Petrović, danas naturalizovani Amerikanac iz Sent Petersburga.

Da podsjetimo čitaoce koji malo duže pamte, to je bivši novinarčić predratnog Glasa komuna koji je početkom proljeća 1992. godine (prije izbijanja ratnog sukoba u BiH), glavom bez obzira, pobjegao iz svog grada i, potom, kad je pomislio da smo zaboravili njegov rečeni kukavičluk, počeo javno da se oglašava u ovdašnjim medijima „soleći“ pamet Dobojlijama.

Ovaj put u autorskom napisu od 16. 02. 2020. godine naslovljenom „Govorite li hercegovački?“, Petrović, tobože potaknut jednom pjesmicom svoje kćeri Maje, bulazni o jeziku, svom i kćerkinom maternjem jeziku.

Kako drukčije nazvati ovu Petrovićevu pisaniju nego trabunjanje pošto na jednom mjestu doslovno kaže: „Istorija govori da je naziv bosanski jezik postojao još i prije stotinu i više godina”... što nema blage veze ni sa stvarnošću ni sa pameću! (sik!) Naime, bio je pokušaj austrougarskog namjesnika u BiH Benjamina Kalaja da Srbima, katolicima i muslimanina (tako su službeno imenovane tri navedene grupacije bh.stanovništva) nametne tzv. bosanski jezik u školama na što Srbi nikada nisu pristali. Kalajev gest je Srbima poslužio kao razlog da otpočnu svoju borbu za crkveno-školsku autonomiju u čemu su i uspjeli izborivši konačno 1907. godine pravo da imaju škole na svom srpskom jeziku.

Treba još da kažemo kako su i Turci potkraj svoje vladavine pokušali da Srbima i katolicima u BiH nametnu turski kao službeni jezik u školama, ali su od te namjere morali odustati jer su otpor pružili i Srbi i katolici.

O književnom srpskohrvatskom jeziku koji je u nekim stepenima svog školovanja imao kao obavezan predmet Petrović bi, ipak, morao ponešto da zna. Valjda je nekad negdje čuo za Vukovu reformu srpskog jezika i pravopisa koju su Hrvati prihvatili tzv. Bečkim dogovorom 1850. godine, te da je taj dogovor potvrđen nakon 100 godina, tačnije 1954. godine u Dogovorom u Novom Sadu, u Novoj Jugoslaviji.

Doduše, već 1967. godine Društvo književnika Hrvatske je usvojilo Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koji akt je direktno uticao na početak razgradnje Jugoslavije. Tito je poslije usvajanja Deklaracije došao u Zagreb spreman da sankcioniše osvjedočene krivce za navedenu odluku, ali je potom odustao i to se kao bumerang vratilo izbijanjem MASPOK-a u Hrvatskoj 1971. godine.

I, što narod kaže, vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla svoju nožicu! Tako je i nova generacija bh. političara (Pozderac, Mikulić, Kurtović i ostala bratija iz bh. vrhuške) kroz SSRN i partijske odluke krenula da brine jezičke brige. O tome i danas svjedoče Zaključci Sarajevskog simpozijuma o jezičkoj toleranciji u kojima stoji da je književni jezik u BiH srpskohrvatski ili hrvatskosrpski s varijantskim razlikama između istočnog i zapadnog dijela. O bosanskom jeziku tada ne bijaše zbora. Jedina preporuka s tog simpozija je da se u službenoj upotrebi koristi ijekavski izgovor dok ekavici nema mjesta.

Bosanski (prvobitno nazvan bošnjački) jezik je imenovan kao poseban jezik negdje tokom rata 1992-95.godine poslije čega je uslijedilo pisanje rječnika gramatike i pravopisa ovog jezika.

I da na kraju zaključimo. Ako je osnovno ljudsko pravo pravo nacionalnog izjašnjavanja, te pravo vlastitog izbora naziva jezika, jasno je kao dan da ne može biti naturanja drugome naziva jezika. Ako je ustavni sud presudio tako da svaki narod u BiH ima svoj jezik, lamentiranje gospodina Petrovića nad tom činjenicom je čista glupost pošto očigledno pokazuje da se ne miri s notornim činjenicama.

Dakle, Petrović je imao priliku da svojoj mlađanoj kćerki objasni stvari oko jezika u BiH, a ne bi bilo na odmet i da joj preporuči Andrićevu priču Pismo iz 1920 ili neko drugo djelo našeg jedinog nobelovca e da bi joj neke stvari o domovini njenog oca bile jasnije, te kako je tako proste činjenice da BiH ima tri jezika ne bi frustrirale i navodile na psovku.

Pristojnost je valjda i u Americi ključni manir mladih dama!

Vasilije Šajinović, profesor

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

granicni prelaz Gradiska AMS RS

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!

Čitaoci reporteri

Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

1 komentar

  • Nenad
    Nenad nedelja, 23 februar 2020 17:17 Link komentara

    Treba u BIH živjeti i biti svjedok nasilnih izmjena Dejtonskog sporazuma na štetu jednog konstiutivnog naroda, a ne pametovati iz zapadnih zemalja i dijeliti savjete.

    Prijavi

Ostavi komentar

PRAVILA KOMENTARISANJA

Slobodno komentarišite, kritikujte i izrazite svoje mišljenje.

MOLIMO VAS DA PROČITATE SLEDEĆA PRAVILA PRIJE KOMENTARISANJA:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove gradskog portala Dobojski.info. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu redakcija@dobojski.info

nazad na vrh