JA IMAM STAV: Pusti svjetsku zavjeru domaćine, njiva ti neuzorana
- Autor Marko Šikuljak Frontal RS
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Prošlo je poprilično vremena od kako je predsjednik Dodik rekao jednu bitnu stvar pred narodnom skupštinom. Ukazao je da dolar jača, a time i naša zaduženja u toj valuti postaju skuplja. Drugim riječima, moramo zaraditi više evra/maraka, da bi platili dug u dolarima, koji je nominalno ostao isti.
Od tada je u EU odlučila da devalvira evro, što bi značilo da nam po tom planu ne ide najbolje. Ni niko pretjerano nije reagovao, nismo imali neke emisije, nisu pozivani ekonomski stručnjaci, niti je tema nametnuta u javnosti. Što može da znači kako je ovaj problem potegnut samo kao instant odgovor za neke unutrašnje probleme.
A pitanje uopšte nije bezazleno, jer zbog toga je bankrotirala komunistička Jugoslavija. Samo to narodu nikada nije baš tako rečeno osamdeset i neke. Bankrot je uslijedio kada je sedamdesetih godina dolar podivljao, a naši prihodi su bili u njemačkim markama – od gastarbajtera i od turizma.
O ovome ustvari ne bi ni trebao da govori predsjednik. Postojao bi neki ekonomski savjet, neka institucija koja bi trebala da prati ekonomske prilike, kuda ide dolar, kako se devalvira evro, i da prema tome određujemo našu ekonomsku politiku. Umjesto toga, promjena valutnih kurseva se spominje kao da je u pitanju vremenska nepogoda na koju ne možemo uticati.
Kad se naša politika ne bi vodila iz šatora ili kafane, kada bi postojale institucije kao moj zamišljeni ekonomsku savjet, imali bi analize prema kojima bi mogli donositi odluke i izbjegavati nepogode tog tipa. Taj savjet bi mogao da uprati kad Švajcarska skida kontrolu sa kursa franka. Pa bi mi mogli kupiti “kilo franaka” i dan nakon skidanja kontrole imali bi “kilo i trista” u evrima.
Vjerujem da ima teoretičara koji će objasniti kako su se neki bankarski karteli obogatili na ovakvim stvarima. Meni prilično smetaju oni koji znaju sve o velikim svjetskim zavjerama, a istovremeno im neuredno dvorište, njiva neuzorana a cipele probušene. Pusti ti Rotšilda, domaćine i sredi oko svoje kuće.
Dva su odgovora na pitanje problema sa zaduživanjem. Jedan je da se manje zadužujemo, i da malo više “šaramo”. Nisu MMF ni Svjetska banka bogom dani da se samo od njih uzima. Svjetksa banka je, kako to samo gordo zvuči, ustvari obična privatna banka, ima vlasnike, i nije neutralna. Kada se posuđuje od takvih, oni obično diktiraju neke uslove, poput novog zakona o radu, reforma penzionog sistema i slično. I briga ih kakve to posljedice nama ostavlja. Zadužiti se može i kod drugih zemalja i institucija, kao što se i sam MMF zadužuje kod Brazila, Turske, Norveške. Ove zemlje ne daju uslove kako da trošite te pare, bitno je samo da ih vratite.
Drugi odgovor je da se bavimo sobom. Na kurs dolara i evra ne možemo uticati, ali možemo uticati da počistimo svoje dvorište. Globalne prilike ne utiču na to što su nam fondovi u bubitku, što se budžetske pare troše po privatnom ćeifu, što elektorprivreda pare ulaže u vladine obveznice, a ne u nove objekte.