DOBOJ: Govor (grafiti) mržnje

Govor mržnje može da prouzrokuje ozbiljne poslijedice po ukupni društveni život u našoj multietničkoj lokalnoj zajednici, posebno imajući u vidu da je nakon usvajanja Odluke o pristupanju grada Doboj zajednici opština turskog svijeta, klasičnim političikim spinovanjem javnosti od strane određenih političkih subjekata koji participiraju u gradskoj skupštini, politička situacija u gradu dovedena do usijanja. Postoje indicije koje ukazuju na to da se ide čak dotle da se daje podrška pojedinim udruženjima građana u njihovim zahtijevima za smijenom legalno i demokratski izabranih predstavnika gradske izvšne vlasti (npr. gradonačelnika grada Doboj, Obrena Petrovića koji je osvojio 24816 glasova, 60,87% od ukupno važećih glasova birača na lokalnim izborima 2012.godine), a koji imaju izborni i legalitet i legitimitet. Da je situacija više nego ozbiljna može se vidjeti i iz toga da se i neistomišljenicima prijeti presuđivanjem, što je svojstveno autoritarnoj političkoj kulturi, i nekim vremenima koja bi trebala da predstavljaju prošlost.

Politički odnosi, politička kultura i politička socijalizacija u BiH, a samim time i u Republici Srpskoj, a u konačnici i u gradu Doboju su nezadovoljavajući, odnosno na veoma niskom nivou. Nerazvijenost političke kulture uticala je na veliku raširenost govora mržnje, koji u javnosti predstavlja dominantni oblik javnog govora.

Govor mržnje je pojam koji se u teoriji primjenjuje za objašnjavanje odnosa između velikih društvenih grupa (rasa, nacija, etničkih grupa, religija itd.), a ne svakodnevnih sukoba između dva ili više pojedinaca ili određenih kategorija lica. Poslijedice govora mržnje treba da pogađaju sve pojedince kao članove omraženih grupa. On je sredstvo koje se koristi u političke svrhe kako bi se ućutkali ili odstranili protivnici, i on po pravilu direktno vodi iz verbalnog u fizičko nasilje.

Govor mržnje najbolje uspijeva tamo gdje ima najmanje istinske demokratije i velika je opasnost po dijalog i toleranciju, koji su uslov za izgradnju društvenog mira, političke stabilnosti, pomirenja i suživota između etničkih grupa u lokalnoj zajednici Ako je dovoljna količina govora mržnje u javnosti, članovi nipodaštavane grupe mogu čak i da se uplaše svakog učestvovanja u javnom životu, što predstavlja ozbiljnu redukciju demokratije i svih njenih vrijednosti.

U govoru mržnje koriste se riječi ili simboli koji vrijeđaju jednu etničku, religioznu, nacionalnu ili rasnu grupu u cjelini, ili koje vrijeđaju pojedinca pravljenjem aluzije na njegovo stvarno ili pretpostavljeno pripadništvo jednoj etničkoj, vjerskoj, nacionalnoj ili rasnoj grupi. Jedan od načina kojima se i rječju i simbolom može iskazati i prepoznati govor mržnje jesu i GRAFITI.

Grafiti su omiljena i veoma rasprostranjena forma kojom se pretežno koristi populacija maloljetnih osoba, a i mladi ljudi uopšte da iskažu svoje emocije i stavove Oni predstavljaju sociološki i kulturni fenomen. Neki ih tumače kao izraz primitivizma, a neki opet kao poseban vid angažovane umjetnosti (npr.murali).

U slučaju kada je u njima prepoznatljiv govor mržnje to može da izazove reakciju „prozvane” populacije i da dovede do sukoba. Ugrožene grupe mogu biti : nacionalne manjine i pripadnici drugih etničkih grupa, lica drugačije vjeroispovijesti, lica sa drugačijim političkim uvjerenjem, lica koja se bave zaštitiom ljudskih prava, lica sa drugačijim seksuaalnim opredjeljenjem itd.

Pisanje grafita (mržnje) tada izlazi iz domena sociološkog i umjetničkog fenomena, i postaje bezbjednosni problem.

Kako prevazići govor mržnje u našoj lokalnoj zajednici?

Da bi se se prevazišao govor mržnje potrebno je uraditi slijedeće :

Ttreba raditi na unaprijeđenju poslovnog ambijenta, kako bi se privukli i domaći i strani investitiori, u cilju poboljšanja ekonomske situacije u gradu. Na taj način kratkoročno bi se smanjila nezaposlenost i siromaštvo, a dugoročno iskorijenili ili sveli na društveno prihvatljiv minimum. U uslovima ekonomskog napretka nesumnjivo bi nastupila povoljnija psihološka atmosfera i zadovoljstvo kod ljudi u duhovnom smislu bilo bi evidentno. Sigurno je da bi to umanjilo frustracije koje u lokalnoj zajednici dovode do pojave govora mržnje, jer se ljudi ne bi međusobno u komunikaciji optuživali, već bi se pristojnije jedni prema drugima ophodili.

Takođe u saradnji sa organizacijama civilnog društva treba raditi na jačanju i unaprijeđenju demokratskih vrijednosti u lokalnoj zajednici, finansirati, sufinansirati ili logistički podržavati projekte koji promovišu dijalog i toleranciju između etničkih grupa u lokalnoj zajednici, sa ciljem njihovog međusobnog približavanja u smislu upoznavanja međusobnih različitosti. Na taj način se eliminiše strah od nepoznatog, a samim time i odbojnost prema istom, što opet na kraju vodi međusobnom uvažavanju i mirnom suživotu lišenog govora mržnje. Potrebno je uticati na organzacije civilnog društva da najoštrije osuđuju svaki izliv govora mržnje, barem na one koje to nisu dosada radile, jer se na taj način postiže da se njihovom i institucionalnom osudom u javnosti utiče na podizanje svijesti kod građana da se radi društveno neprihvatljivom ponašanju.

Budući da nam nedostaje demokratski osjećaj za strpljivo i kompromisno rješavanje konfliktnih situacija, moramo raditi na vaspitavanju mladih za dijalog i toleranciju, jer bez dijaloga i tolerancije, govor mržnje se ne može represivnim mjerama suzbiti. Vaspitanje za dijalog i toleranciju je dugotrajan proces koji traje od samog početka socijalizacije, od porodice, grupe vršnjaka do škole.

Uticati na predstavnike medija u lokalnoj zajednici da izvještavaju objektivno, istinito, pošteno i nepristrasno, da se ne stavljaju u funkciju svjesno ili nesvjesno određenih političkih subjekata i njihovih otvorenih ili prikrivenih interesa, jer izlazeći iz okvira dopuštenog objavljivanjem senzacionalističkih i neprovjerenih vijesti (npr. izgradnja islamskog kulturnog centra) mogu da izazovu međuetničku i međureligijsku netrpeljivost sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze.

Raditi i pojedinačno i grupno na političkom opismenjavanju, jer politička kultura građana, njeguje dijalog putem kojeg se ljudi međusobno upoznavaju i otklanjaju predrasude i razne stereotipe, koji su uzrok pojave govora mržnje. Na tom principu se kroz strpljiv dijalog mogu uspješno rješavati sporna pitanja

Svi navedeni prijedlozi su od suštinskog značaja za grad Doboj, i ako se oni ne realizuju u ovoj ili u nekoj modifikovanoj formi navedenog, oko čega bi trebala postojati saglasnosti većeg broja subjekata iz društvenog života lokalne zajednice, bolja i prosperitetnija budućnost će nam biti veoma neizvjesna.

Igor Jovanović