OTVORENO PISMO Lažnim nacionalistima

Uzeli ste monopol na ljudske sudbine! Sve mjerite svojim aršinom! Zamislili ste da život na ovim prostorima traje onoliko koliko vi budete trajali (poslije toga - kapak: prestaje sve, kao poslije nuklearnog udara!).

Četvrt vijeka tiranišete kulturu grada - svojom "kulturom", donesenom s brda!

Prije rata smo neke od vas mogli prepoznati dok ste, krećući se od autobuske stanice prema pijaci, pored robne kuće "Beograd", nosili velike kasetofone, "do daske" odvrnute. Iz njih je treštala "bruđa".

U ljeto 1992. sam vas nepogrešivo prepoznavao po tašnama, "pederušama", koje ste kao po pravilu svi nosili o ramenu šepureći se po gradu poput gusana.

Danas pompezno, svisoka, pričate o klasičnoj muzici, kupujete knjige "na metar", usta su vam puna Andrićevih citata, a u glavama - bruji šargija.

Prvi ste svuda tamo gdje snima televizija: u Centru za kulturu, u gradskoj biblioteci, na izložbama, promocijama, proslavama novokomponovanih praznika.

Bez dogovora sa građanstvom, izmijenili ste predratne nazive ulica i institucija, pljunuli na heroje koji su živote dali za slobodu Jugoslavije (šta vam je, recimo, bio kriv Vladimir Nazor?); uradili ste to kao da ste postali vlasnici grada, kao da ste Doboj kupili na licitaciji, a u njega ste se uselili udarivši u vrata grada cokulom. Jer, da je postojala neka trezvena komisija, da su postojali objektivni kriterijumi, morali biste se prvo suočiti sa civilizaijskim normama makar toliko da danas, svakodnevno, ne galamite na ulicama dok raskalašeno i bahato hodate njima, da ne pucate iz svih vrsta oružja kad nešto slavite, da ne piljite (razvratno) u pripadnice ženskog pola, da ne psujete, da ne jedete špice na ulici, da ne zapišavate gradsko drveće (kao ulične kerine) kad se kasno noću pijani vraćate iz hotela, da ne pljujete na asvalt, da ne bacate smeće kroz prozore, da ne bacate kutije od cigareta onako, nonšalantno, u hodu, čim posljednju strpate u ralje...

Samovoljno prepravljate urbanističke planove grada, uništavate zelene površine, bespravno rušite spomenike kulture i na tim mjestima gradite zgradurine drečavih fasada, po sumnjivim građevinskim standardima, sa što više stanova, koje prodajete po paprenim cijenama svakome ko ponudi "keš".

Sve vam je u znaku prijetnje, ucjene, sile... I, kad nekog "neistomišljenika" u mraku izdegenečite, uvijek to činite u čoporu. Čopor i tor su vaše destinacije.

Dok govorite na javnom mjestu, rakolite se kao da ste upravo prije toga snijeli jaje, puni ste - sebe, nikako ne mogu da shvatim na čemu zasnivate taj tako optimističan odnos prema vašoj mizeriji. Da li ikada zastanete pred ogledalom ili ste nepopravljivo utripovali da sunce sija zbog vas i da je dan lijep ako vi to dozvolite?

Neke od vas i lično poznajem još od prije rata: sasvim ste drugačije izgledali prije "generalnog remonta" i sasvim "druge pjesme pjevali". Bilo da ste već bili zaposleni ili ste bili "ponosna" Titova omladina, jedini cilj vam je bio da se što bolje uglavite u Savez komunista, da neki šićar iz tog članstva izvučete. Mislite da je sav grad zahvatio Alchajmer!? Mislite da je vaša tiranija umrtvila i mozgove građana Doboja!? Varate se, svijet sve pamti! Neki od vas, oni "najglavatiji", bili su i sekretari partijskih organizacija SK i bili vrlo strogi prema članstvu optužujući ga za oportunizam i nedovoljno žustru borbu protiv defetizma u vašim redovima! U odnosu na tumačenja principa komunističkog malograđanskog morala, bili ste "veći katolici od pape"! Znam i one koji su bili doušnici tadašnjeg MUP-a. Pošten čovjek nije od vas mogao disati, toliko ste ga progonili, da biste likom "časnog komuniste" narasli u očima glavešina.

Od 1991. ste promijenili kajdu i boju dresova, naglo je počelo vaše "srbovanje". Učlanili ste se u nacionalističke stranke, ponosno pehlivanite po zdravom razumu noseći šajkače, šubare i kokarde. Odjednom, više niste "zakleti" ateisti, družite se s popovima (pa vam poneki nestašni popo i suprugu zaskoči), crkva je postala mjesto vaše demonske promocije. Trebalo je tu i truda, morali ste najprije naučiti religiozne fraze ("ako Bog da", "tako mi Bog pomogao" i sl.), morali ste priviknuti jezik da više (makar javno) ne psuje Boga, morali ste nabaviti krštenice, na vratima vaših stanova i kuća "preko noći" su osvanuli religiozni simboli, crkveni praznici se ne mogu zamisliti bez vašeg prisustva... Ali, sve se to isplati da bi se na kraju slatko jela "masna kobasica" (S.S. Kranjčević). Danas ste rutinirani "vjerski fanatici", krstite se i u crkvi, i na sahranama, i na ulici, i u prodavnicama; krstite se milion puta na dan; skupljanjem tri prsta kao da želite da nadoknadite propušteno iz predratnog perioda kad ste te prste skupljali u pesnicu stisnutu uz desnu sljepoočnicu.

Nekada ste se javno zaklinjali u "Bratstvo i jedinstvo" i "čuvali ga kao zjenicu oka svoga", stočnim vagonima vozili vas na savezne i lokalne radne akcije; kamionima (okićenim proljećnim cvijećem) dovozili vas pred Park narodnih heroja na svečane dočeke Štafete mladosti. Odsrca ste aplaudirali, iskreni osmijesi oduševljenja, cijelog tog 25. maja, nisu vam silazili s lica.

Zašto se tada, nijedan od vas, makar jednom, nije isprsio i ponosno uzviknuo u masi: "Ljudi, ja sam srpski nacionalista?!" Što se silom niste popeli na pozornicu, oteli mikrofon i zapjevali neku od pjesama koje sada danonoćno revete kao jarci, da biste "lovili u mutnom" i šićarili?! Gdje su vam se tada bili zaturili hrabrost, nacionalizam i srpski patriotizam?

Danas su nacionalizam i patriotizam vaši zaštitni znaci; čak i kad se neko od vas pod pseudonimom javi (komentarom) "Dobojskom infu", nikad ne zaboravi da počne da bljuje ogavne laži o svojoj bezgrešnoj privrženosti nacionalizmu i patriotizmu. Naravno da se kurčite: nikakvi nacionalisti vi niste, nacionalizam je za vas biznis, nudite neukom narodu "muda za bubrege"! Sve je u tom vašem "nacionalizmu" namijenjeno prevari, prefarbano, zakrpljeno i zamazano, poput starih kola na pijaci polovnih automobila. U stvari, vi ste danas nacionalisti isto onoliko koliko ste prije rata bili komunisti!

Nacionalisti vole svoju zemlju i svoj narod, a vi urušavate ugled svoje zemlje u svijetu (pa niko normalan ovdje ne ulaže svoj kapital i nezaposlenost je gotovo stopostotna)! Umjesto da se sažalite nad sudbinama nesrećnih ljudi koji prose, skupljaju otpatke iz kontejnera, u očajanju vrše samoubistva (djeca umiru od gladi i bolesti pred očima roditelja), vi se vozikate državnim mercedesima i svoj narod konstantno pljačkate i nanosite mu sve veću nesreću! Narodu je gore pod vašom tiranijom nego da je zemlju pokorila bilo koja spoljna sila, bilo koji spoljni neprijatelj! U ovom trenutku vi ste najveći neprijatelji srpskog naroda!

Nacionalisti nisu kriminalci, nisu mafija, oni ne žale ni svoje živote da bi očuvali svoju zemlju i svoj narod. Nacionalisti su oduvijek imali ljudsko dostojanstvo, oni (u Srednjem vijeku) ni glasa nisu ispuštali dok su ih Turci nabijali na kolčeve!

A agenti UDBE nisu imali šta hapsiti, istinskih nacionalista ovdje nije ni bilo (u Doboju se pamti jedino slučaj D.L.), ni takvih zečeva, kao što ste vi, u Titovim zatvorima nije bilo.

Vi ste svoje guzice uvijek znali čuvati, pa i u ovom posljednjem ratu: narod ste silom mobilisali u rovove, krv i blato (ko je kriv za stradanje tolikog broja vojno neobučenih ljudi, iz Radničkog bataljona, na Vozući?), a vi ste, u "radnoj obavezi", "hladili jaja" u kancelarijskim foteljama i pljeskali kancelarijske koleginice po njihovim debelim guzicama, švercovali devize pred "Iskrom" i Sarajevskom bankom, prodavali uvjerenja o "nesposobnosti" za vojsku, sjedjeli po cijeli božji dan u hotelu "Bosna" zaštićeni od granata, čak ste i međunarodnu humanitarnu pomoć, namijenjenu Crvenom krstu Doboj (najobičnije riblje konzerve, brašno, pasulj, ulje...) preusmjeravali u sopstvene prodavnice koje su bile upisane na vašu rodbinu! (Postoje živi svjedoci koji se zaklinju da ste od, recimo, osam tona brašna, pristiglog iz Srbije, cijelu jednu tonu znali preusmjeriti u svoje prodajne objekte)! "Policijski čas" u Doboju, 1992. godine, u trajanju od dvadeset dva sata (dnevno), nije služio ničem drugom osim krađi i pljačkanju!

Da ste nacionalisti bili u vrijeme komunizma, češće biste bili na robiji nego na slobodi; danas bi svi znali za tu vašu žrtvu.

Vjerujte, iako mrzim svaku diskriminaciju, da ste tada bili istinski nacionalisti, zaslužili biste moje poštovanje, skinuo bih vam kapu!
Ali, bili ste gnjide, običan ljudski isprdak, plašili se svoje sjenke; da biste dobili "poene", prijavljivali ste MUP-u nesrećnike koji su u stanju pijanstva pričali viceve o Titu ili pjevali pjesme o vojvodi Sinđeliću. O nekima od vas, međutim, postoje i novinski članci u tadašnjim brojevima "Glasa komuna". U tim tekstovima zapečaćena je istina o vama kao pacovima, doušnicima, poltronima, dupeliscima. Svu svoju energiju usmjeravali ste na dodvoravanje i uvlačenje u prkna onih koji su tada "vedrili i oblačili". A sada se pred opsjednutom i isprepadanom masom predstavljate kao nacionalistički borci protiv komunizma, izmišljate da ste bili žrtve i, zbog ispoljene "hrabrosti", tražite poštovanje.

Ama, imaju Englezi odgovarajuće ime za vas: "assholes"...

Najglasniji ste pobornici ideje da se biste narodnih heroja izbace iz centralnog parka (heroji su već dugo mrtvi i ne mogu vas, zbog tog bezobrazluka, zveknuti po labrnji). Shvatili ste, valjda, da je u ovom vremenu beščašća, napad na mrtve, najbezbjednija, a najprobitačnija metoda. Za vas vrijeme počinje onog datuma kad je došlo vaših pet minuta. Inače, još u djetinjstvu ste se posvađali sa istorijom. Vi čak ni pojma nemate ko su, na primjer, bili Ismet Kapetanović, Refik Bešlagić, Simo Lukić, Miloš Kupres, ili Josip Jovanović i kog datuma je Doboj oslobođen u Drugom svjetskom ratu. Da nije tako, srpski mitovi i legende bili bi teret za vaš razum. Ovako, vaše glave su "tabula raza", u njima nema nikakvih činjenica koje bi predstavljale otpor vašim "novim" iluzijama o životu. Postojao (u Srednjem vijeku) Miloš Obilić ili ne, bio on izmišljena ličnost srednjovjekovnog epskog pjesnika ili ne, vaš primitivizam, manji ili veći od iste mane drugih u gradu, slamka je spasa za vaše plivanje u ovdašnjim mutnim vodama hipokrizije. Primitivizam je osnovna odrednica vašeg karaktera, primitivizmom se vi, "novokomponovani Srbi", prepoznajete, njime se nanjušite i u mraku, poput džukela na ledini, njime ostvarujete komunikaciju, on vam je polazna tačka za svaku manipulaciju.

A konačni cilj: uglavljivanje u Skupštinu opštine! Kad jednom postanete "odbornici", u ovoj kvazi državi gladnih i očajnih, sva će vrata biti otvorena ne samo vama, već i vašem petom koljenu! Pare se u tom leglu nemorala, kriminala, korupcije i bezakonja, na "legalan" način, lopovlukom, gemaju tako da poslije "nema zime" ni za praunučiće!

Kako da diskutujete pred TV kamerama kad od diploma imate jedino one - kupljene!? Kako, kad od škole nemate ni veliki odmor, kako da predlažete, unapređujete grad, dajete priloge svijetloj budućnosti, osvjetljavate obraz novopečenih narodnih predstavnika? Aman, kako, kad u vašim lubanjama vjetar svira?!

Čudan sam, je l' da? Kao da je demagogija za vas neka viša matematika, kao da je teško izaći za govornicu i, kao papagaj, ponavljati tezu da su za sve nevolje srpskog naroda u BiH krive "balije" i "ustaše" (ne kažem da su oni, tamo, u drugom entitetu - bolji).

Jami, bolan, vama su "balije" i "ustaše" deveta rupa na svirali (često s Bošnjacima i Hrvatima u društvu, u Federaciji, tamanite jagnjetinu), vama su misli na sasvim drugoj strani, u odajama specifičnog balkanskog hedonizma: daj da se kako još više "olovarite" na račun gladnog naroda, da se najedete besplatne friške prasetine sa ražnja, daj da se uvalite kojoj tuđoj ženi među krakove (da napravite novu recku)...

Na kraju, kao šlag na torti, trijumfalno ćete otvoriti kafić (po mogućnosti u centru grada), ili benzinsku pumpu, ili šljunkaru na Bosni, ili kupiti još jedan novi stan na Dedinju, ili postati direktor propale firme (a sve su propale upravo zahvaljujući odborničkim odlukama takvih kao što ste vi), i vaš animalni smisao života biće realizovan.

U zgradi u kojoj se svaki dan šepurite i drmusate, kao king-kong, nekada su radili pošteni ljudi. Izgarali na funkcijama u vrijeme kada se nije ni znalo šta je korupcija. Šta za vas znače Kojo Jotić, Drago Begić, Marko Stokić, Radovan Tešić, Ivica Piljanović, Anto Bevanda, Kasim Omičević, Ilija Tipura?... Da li ste uopšte ikad čuli za te heroje mira, bez ijedne mrlje u radnim biografijama? Zašto nijedne njihove uvećane uokvirene fotografije nema na zidovima zgrade Skupštine opštine?

Pa, već sam rekao: zato što istorija počinje s vama i s vama se završava!

Puno ste već zla, do sada, donijeli ovom napaćenom narodu, a ipak mi vas je ponekad žao. Vi ste slijepci kod očiju! Ne shvatate da je sve to što ideališete - avdika i da "ničija nije gorjela do zore". Upamtite: kad umrete, u vašim mrtvačkim sanducima neće biti ništa drugo osim vaših smrdljivih tjelesa!

Ako još niste razumjeli, da vam ponovim: kako je "optimistički" krenulo u ovom vilajetu, poslije vas će doći neki drugi, još više divlji, pa će i vas, i sva vaša "djela", jednostavno - izbrisati!... Školu za taj pothvat će, naravno, imati; vi ste im bili idealni profesori!...