DOBOJ: Život se vraća, ali su rane još duboke

Poslije mjesec borbe sa blatom i kršem ulice su čiste, ali potopljeni stanovi i kuće zjape prazni. Mnogima su ostali samo goli zidovi. Porodica Peranović prošla je gore i od toga, pa ni zidove ne može spasiti. Glava kuće Nedeljko uzima metar i pokazuje granicu do koje je 15. maja stigla bujica. Izmjerio je puna tri metra. Priča da je za samo šest minuta nestalo sve što su on i supruga Jasna stvarali tri decenije. Sada su sa djecom i unucima ostali bez krova nad glavom. Nedeljko se sjeća i 1965. godine kada je Doboj poplavljen. Imao je 12 godina. Posljedice te poplave su sanirane, ali ovaj put kuću neće moći spasiti. Peranovići borave kod dobrih ljudi, koji su im dali stan na dva mjeseca.

- Samo smo uzeli lijekove i ništa više. Sve je uništeno. Cigla je upila vodu i povratka nema. Kuća se mora srušiti do temelja - priča Nedeljko hvatajući se za glavu, jer ne zna kako će se ponovo skućiti.

Njegova supruga kaže da kada pogleda svoj nekadašnji dom suze same poteku.

- Ulagali smo i dizali kredit da sredimo kuću, da imaju naša djeca, a sada od nje nije ništa ostalo - rekla je Jasna.

Njihovi sugrađani, koji su bolje prošli za vrijeme poplava, polako se vraćaju starim navikama. Kažu da se život polako vraća u ovaj grad. Ukinuto je vanredno stanje, a sve veći broj prodavnica i kafića ponovo je otvoren.

- Čim se voda povukla skupili smo se da očistimo mulj i sve što je ostavila poplava iza sebe - kaže Nebojša Simaković. Zatekli smo ga sa tacnom u ruci u kafiću čija je bašta puna gostiju.

- Dobro je što bar rade kafići. Preumorni, poslije čišćenja išli smo do okolnih benzinskih pumpi da popijemo kafu - kaže jedan od gostiju.

Počela je da radi i gradska pijaca, a prodavci voće i povrće, koje uglavnom nabavljaju iz Hercegovine, nude na samo nekoliko tezgi.

- Nekad sam prodavao tone voća i povrća, a sada po par kilograma, ali ide nabolje - kaže prodavac Goran Narić.

Na ulicama se ponovo mogu vidjeti prolaznici, a gradski park sve više dobija obrise otprije potopa. Trava je pokošena, penzioneri igraju šah, a oni umorni odmaraju na klupama.

Ipak, nedostaje dječija graja, koja je ispunjavala ulice i park. Mjesec nakon katastrofalnih poplava situacija u gradu stradalniku je bolja, ali je jasno da će trebati još mnogo vremena da mu se vrati stari sjaj i da Dobojlije život udahnu punim plućima.

Sušilice

Gradonačelnik Obren Petrović je istakao da je situacija sve bolja najviše zahvaljujući građanima.

- Evidentno je da smo najgore prošli. Potrebne su nam sušilice kako bismo ih mogli ustupiti stanovnicima da što prije saniraju poplavljene domove. Postoje obećanja donatora da će pomoći ugroženima u krečenju i nabavci namještaja - rekao je Petrović i dodao da je važno da stimulativnim mjerama bude podstaknuto pokretanje privrede.