DOBOJ: Hoće li kultura isplivati (FOTO)

Mučno se klimam svako jutro kroz gradski park. Idem na posao. Iako je lipanj, i lipe kasne sa cvjetanjem, zbunjene mokrim korijenjem i zamršenim pokidanim granama. Kroz grane, idem u susret zgradi koja mi je decenijama bila radost, gnijezdo lijepih dešavanja i nastojanja našeg grada. Centar za kulturu.

Iako smo uoči same poplave, u četvrtak 15. maja oko sedam sati, neke vrijedne slike podigli na prvi sprat Centra, ipak se niko nije nadao da će voda dostići takav nivo da će prva izložba karikatura mladog i talentovanog Bojana Jokanovića biti žrtva bujice. U Umjetničkoj galeriji čovjek prosječnog rasta mora visoko dići ruku da bi dodirnuo liniju koja označava nivo koji je Bosna dosegla. Pustoš i očaj zaplavili su i sve ostalo što je godinama bila pozornica kulturnih dešavanja u Doboju.

Kada su radnici Centra pregazili talase u povlačenju, i ušli u zgradu, dočekala nas je pustoš, katastrofa od koje zastaje dah. Nepopravljiva šteta zadesila je galeriju, veliku salu sa scenom, svlačionice i depo sa rekvizitima, malu salu za amatere, kancelarije. Prosto, cijelo prizemlje zgrade Centra za kulturu je kompletno uništeno, naplavljeno muljem, razoreno. Nivo vode u prostorijama dostigao je dva metra.

Prvobitni šok, slično kao i sve Dobojlije, na silu smo ugušili i teška srca uradili što se moralo. Počupani su parketi, izbačen namještaj. U najtežim momentima stigli su i profesori i studenti Akademije umjetnosti, zaposleni Muzeja savremene umjetnosti, glumci i zaposleni Narodnog pozorišta Republike Srpske, koji su sa kolegama zasukali rukave. Suze u očima pratile su izbacivanje naših lijepih plišanih stolica iz velike sale, u kojima je publika pratila bezbrojne koncerte, pozorišne predstave, književne promocije... U smeće je otišao i dio istorije, rekviziti i kostimi iz predstava odigranih prije par decenija. Ostali su goli, hladni zidovi, mokar malter, očaj.

Hrabro stiskajući zube, radnici su se bacili u budućnost i oporavak. Simbolično ali efikasno, spas su doživjele stolice iz galerije, natopljene asepsolom i oprane kompresorom, osušene onim suncem s početka priče. Barem nešto, za početak.... Sve što zaslužuje šansu, dobilo ju je, jer svako spašeno parče opreme daje nadu za nastavak priče.

Šta dalje, pitanje je koje pritiska mozak svih u ovom nesrećnom gradu. Svjesni činjenice da se život mora obnoviti, znamo i to da će kultura, sasvim sigurno, imati orvelovsku sudbinu. Jer, sve su životinje jednake, ali su ipak jednakije one koje hrane, oblače, griju. Teatar i bioskop su u toj priči, da se ne lažemo, luksuz... Iako, ipak, tračak nade tražimo u činjenici da ima onih kojima je duša vrlo bitna.

Ostaje nam da pišemo, molimo, tražimo mjesto pod suncem (opet onim s početka storije). Mejlovi, faksovi, projekti, kontakti, na sve adrese za koje mislimo da mogu pomoći da Centar za kulturu oživi. Da stanemo u red poplavljenih i ojađenih, ali sa čvrstom namjerom i idejom. Nema nam druge. Čekaju nas godine strpljivog i upornog rada, i kvit.

(U međuvremenu, pažljivo peremo mulj sa transparenta Teatar festa koji je preživio poplavu, razapet u ulici Kneza Lazara. Trebaće nam. I usput, pažljivo mjerimo i razrađujemo ideju da u zadnjem dvorištu otpočnemo sa ljetnim predstavama sa publikom stojećke. Jer, ima onih kojima je duša bitna.){gallery}dobojNEWS/kultura/centar_za_kulturu_i_obrazovanje/centar_za_kulturu_obrazovanje_doboj_poplava_2014:::0:0{/gallery}