DOBOJ: Vraća se život u grad

Ljubo Petričević (67) iz naselja Pijeskovi nakon što je jedva izvukao živu glavu i od svoje poplavljene kuće isplivao do najbliže stambene zgrade, odlučio je da se sa suprugom Koviljkom (74) vrati u svoj dom.

"Bili smo kod komšinice četiri dana, a kod nje je prva dva dana bilo 13 ljudi, potom jedanaestoro i na kraju osmoro pa smo odlučili da i mi idemo svojoj kući", priča Petričević, koji se dobro sjeća poplave koja je Doboj zadesila 1965. godine i koja je, prema njegovim riječima, "mala šala u poređenju sa posljednjom".

Iako im je kuća u potpunosti stradala, Petričevići, koje smo zatekli kako u dvorištu čiste i peru stvari koje su spasili iz mulja, osposobili su dvije prostorije u kojima trenutno borave.

"Trenutno spavamo u mokrom. Ja sam to malo okrečio, ali u mokrom spavamo, dokle ćemo to izdržati, a srčani smo bolesnici, ne znam", požalio se Petričević i istakao da i kada bi željeli nemaju mogućnost da se smjeste kod nekog i žive u boljim uslovima.
 
U svoju poplavljenu kuću bi se vratila i devedesetogodišnja Božica Đurić, koja je tri dana provela na tavanu svog doma, ali dok se ne sanira boraviće kod kćerke, do čije kuće je, takođe, doprla voda.

"Ja sam rekla svom sinu: 'Ja ću doći pa ću leći ovdje na meraju da spavam. Ja ovo volim, ovu kuću sam na svojim leđima, sa svojim roditeljima sagradila'", kaže vremešna starica te kroz suze dodaje da joj je dan ranije "žena donijela haljinu da obuče, jer nema više ništa svoje".

I ona se prisjetila poplave od prije skoro pola vijeka, koja je kaže naštetila samo njenom podrumu, dok su ostale prostorije kuće ostale suve, a ona svoj dom od tada nije napuštala.

Odvoz kabastog otpada sa gradskih ulica je pri kraju, poručuju iz Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove, ali to nije dovoljno da većina roditelja svoju djecu vrati u grad.

Danijela Gavrić, majka šestogodišnjeg Mihajla i trogodišnjeg Danila, svoje sinove je povjerila bakama koje ih čuvaju. Sreća je, kaže, što nijedna od njih ne radi, jer drugačije ne bi mogla da riješi problem, pošto obdanište nije u funkciji, a ona i njen suprug moraju da idu na posao.

"Svaki dan ih čuva baka na Rudanci. Dovodim ih bukvalno samo na spavanje u grad. Ujutro ih odvezem, a naveče vratim. Nemaju se gdje ni igrati. Ne puštam ih ispred zgrade, jer još ima smeća, smrdi na sve strane", priča Gavrićeva.

Do prije četiri dana u selu je boravila i šestogodišnja Katarina, kćerka Bojane Stojaković, koja je zbog obaveza, ali i iz praktičnih razloga, odlučila da se porodica vrati u grad i u pomoć pozove "baka servis".

Obren Petrović, gradonačelnik Doboja, poručio je da je skoro mjesec nakon poplave dosta toga urađeno u ovom gradu, ali i upozorio da posao tek predstoji.

Javna rasvjeta u Doboju pretrpjela je velika oštećenja pa je veći dio grada tokom noći u mraku, ali Slavko Kovačević, v.d. načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove, navodi da ubrzano rade na njenom osposobljavanju i da svake večeri dvije do tri ulice budu osvijetljene.

Da se život vraća u Doboj pokazuju i malobrojni ugostiteljski objekti, čije su ljetne bašte pune i u kojima se traži mjesto više, ali njihovi vlasnici nisu bili raspoloženi za razgovor.

U Doboju je trenutno u funkciji samo jedan semafor i to onaj koji se nalazi na raskrsnici Ulice svetog Save i magistralnog puta M17, a 100.000 KM biće potrebno da svi semafori budu sanirani.

Kovačević dodaje da je u toku uređenje zelenih površina u gradu, a izdat je i nalog ovdašnjem "Vodovodu" da očisti i stavi u funkciju fontanu, koja se nalazi u parku Narodnih heroja.