DOBOJ: Nakon kataklizme ostali su samo zidovi i nada....
- Autor Bojana Lugonjić/ELTA
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Među tri i po hiljade ugroženih domaćinstava koja su poplavljena u Doboju je i kuća petočlane porodice Blagojević. Do samo prije nekoliko dana dom ove porodice, u Ustaničkoj ulici, ispunjavao je dječij osmjeh i sreća što imaju krov nad glavom.
Danas, nakon kataklizme koja ih je zadesila, ostali su samo zidovi koji su još uvijek mokri i pokoja dječija uspomena sačuvana na devastiranim prozorima. Dubina vode u kući, koja je dostizala visinu i do jednog metra, kako nam Blagojevići pričaju, za samo nekoliko minuta odnijela je sve što su godinama stvarali.
"Ostao je samo temelj i zidovi. Za nekoliko minuta poplava odnese sve što je čovjek stekao", priča Aleksandar Blagojević.
Već u šest sati ujutro, tog kobnog 15. maja voda je prodirala u naselje u kojem su Blagojevići stanovali. Ne sluteći da će voda doći do njihovih vrata, odlučili su kažu ostati u kući sa troje male djece. Nakon šest sati provedenih u kući, u strahu i nevjerici šta bi im se moglo desiti, u pomoć su pristigli nepoznati ljudi sa čamcem, koji su prvo na sigurno prevezli djecu, a potom i Aleksandra i Danijelu.
"Kad su ih uzeli ja sam ih molila da barem jedno od nas ostane uz djecu, suprug ili ja, međutim oni su rekli da ne može, i da će se po nas vratit. Ja nisam mogla izdražati iskreno, ja sam vrisnula jer nisam bila sigurna. Nisam vjerovala da li će ih ostaviti negdje, oni su mali, sjedili su na ivici čamca, dubina je bila dva metra, bojala sam se da se ne bi prevrnuli i ugušilii... kroz suze se prijeća strašnih scena Danijela Blagojević.
"Onda su se vratili po nas, po suprugu i mene. Izašli smo tu u Lipac kod nekih ljudi, tu smo bili dva, tri dana. Kada smo se vratili i onda smo tek vidjeli ovaj haos, i šta sve treba čistiti i sklanjati", priča Aleksandar.
Onog trenutka kada su nakon poplave ponovo kročili u svoje dvorište zatrpano muljem i otpadom koji je voda nanijela, ova porodica je shvatila da su izgubili sve dragocjene stvari iz kuće, i da su ostali bez krova nad glavom.
"Bili smo zadovoljni ovim našim daskama, ne patim da imam laminat... Naša kuća je uvijek bila puna smijeha i radosti a sada toga više nema", kaže Danijela.
Na pitanje šta im je najpotrebnije u ovom trenutku Danijela odgovara: "Krov nad glavom, ništa više..."
Ista sudbina zadesila je i četveročlanu porodicu Gojković u ulici Kralja Tvrtka, koju život nije mazio ni prije poplave. Za vrijeme rata iz Sarajeva su izbjegli u Srbiju, nakon čega su počeli živjeti u Doboju. Kako nam Rajka Gojković priča, dok su se borili sa liječenjem rana koje su ih snašle u ratu, zadesila ih je nova tragedija, koja ih je po ko zna koji put ostavila bez ičega.
"Ja i sin smo počeli dizati ćilime na ormar i dizati stvari sa nižih dijelova što se moglo podići na viši nivo da bi nešto spasili. Onda sam čula u radijatoru vodu. Pogledala sam i vidjela sam da voda izbija na cijevima na radijatoru pa sam pritrčala da peškirima zaustavljam. U tom trenutku je došla komšinica sa četvrtog sprata vičući šta radite tu, bježite," prisjeća se Rajka Gojković.
Kako nam Rajka priča dubina vode u stanu dostizala je i do dva metra. Iz stana se povukla nakon tri dana. Po cijeli dan kaže provodi čisteći u stanu, nadajući se da će ona i njena porodica do septembra ponovo useliti u svoj dom, ne u onakav u kakvom su do sada živjeli ali za početka im je bitno da imaju krov nad glavom. S obzriom da ih život nikada nije mazio, i da svi članovi ove prodice, osim sina, imaju zdravstvene probleme, Rajka moli sve ljude koji su u mogućnosti da im u opremanju stana pomognu koliko toliko.
Iako pripadamo redu najsiromašnijih država, u nevolji koja nas je prije dvadesetak dana zadesilla, pokazali smo ono najvrednije, a to je da pomažemo jedni drugima. Zato, ukoliko je neko u mogućnosti da porodici Blagojević i Gojković u ovom trenutku pomogne neka to i učini, svaka pomoć je vrijedna.