DOBOJ: Bišćani hvala vam što ste ljudi!

Dok ih cijela BiH slavi kao heroje, ovi obični momci tome ne pridaju značaja, već kažu da su samo činili ono što im ljudskost nalaže i da bi, ako zatreba, to uradili opet.

Kako nam je ispričao Almir Budimlić, već prvu noć su bili spremni sa vlastitom opremom da krenu za Doboj, a kada su zvanično i od Civilne zaštite dobili odgovor da im je hitno potrebna pomoć skipera, nisu razmišljali ni sekunde.

- Dok je Ćena (Armin Amidžić) rekao da idemo, mi smo rekli - nije problem. U 11 navečer smo došli u kasarnu u Doboj i počeli da raspakujemo opremu. Već ujutro u 5 sati bili smo spremni da idemo izvlačiti narod, ali smo morali sačekati nekoliko sati zasjedanje Kriznog štaba, priča nam Budimlić.

Zasjedanje Kriznog štaba se razvuklo, čekali su i Milorada Dodika, kojeg su Krajišnici i opsovali, jer nisu imali strpljenja sjediti skrštenih ruku. Onda su ih poslali da izvuku dobojskog načelnika.

- On je bio prva osoba koju smo izvukli. Navodno, on nije želio napustiti zgradu dok svi stanari ne budu evakuirani, u smislu kao da kapetan zadnji napušta brod. Međutim, zgrada nije brod, idi, druže, u krizni štab i spašavaj grad. I tako je i bilo. Nas deset smo, u tri čamca i uz pratnju i pomoć vojske, iz različitih pravaca vršili evakuaciju građana. Predavali smo ih na obali, na označenim punktovima. Ne bismo znali reći koliko smo ljudi izvukli, ali ih je bilo mnogo. Mi smo tražili i kartu grada, kako bismo bili efikasniji, ali u općoj drami toga nije bilo, nego smo se snalazili na licu mjesta. Ljudi su zvali ili su nas telefonima upućivali gdje da idemo i koga da vadimo. Sva tri čamca smo probušili od oštre vrhove ograda, prevozili smo uz prazne komore, a onda nam je vojska zamijenila čamce za druge i nastavili smo da radimo, priča nam Budimlić.

Ovi mladići koji su okupljeni oko Udruženja građana ABC iz Bihaća, prvi su bili koji su pritekli u pomoć. Dok su njih desetorica bukvalno spašavali živote u Doboju, istovremeno je ABC u Bihaću pokrenuo akciju prikupljanja pomoći. To je bila, također, prva akcija i konvoj upućen iz Bihaća, a zatim su uslijedili i mnogi drugi.

Krajišnici su pokazali solidarnost. Prehrana, higijena, prva pomoć i sva druga potrebna sredstva sakupljena su u rekordnom roku u velikim količinama. No, svi se u Bihaću slažu da sve to nije ništa u usporedbi sa onim što je učinilo deset skipera.

Najdramatičniji moment za bihaćke raftere bio je kada su spašavali šestero djece.

- Stavili su djecu, šestero njih, u kašiku od bagera, a onda se taj bager zaglavio u mulj i počeo da se prevrće. Jedva su ih nekako sa kašike prebacili na neku kućicu. Od 3 poslije ponoći do 5 ujutro dok nismo stigli, djeca su bila napolju, na kiši. I pored njih mnogo je djece u našim čamcima prevezeno na sigurno. Iz Kriznog štaba su nam lijepo rekli ako su djeca bolesna, ne obećavajte lijekove i slično, nego ih odmah prevozite do punkta, bili roditelji uz njih ili ne. Teško je bilo i sa starcima, jedna baba je bila zarobljena na spratu kuće. Do nje smo morali doći tako što smo ronili kroz sobe. Plakala je i molila da pronađemo i dedu, ali njega nije bilo nigdje da bismo ga našli. Bilo je mnogo tužnih momenata, mnogo plača, ljudi u šoku, pričaju nam hrabri skiperi.

Dobojlije su nakon prvih dramatičnih dana bile uporne u tome da saznaju imena hrabrih Bišćana. Nakon svega, uspostavili su kontakte sa njima kako bi nastavili graditi čvrsto prijateljstvo nastalo iz ljudskosti usred nevolje.

To je ona sretna suza koja se nekako izmigolji svaki put kad čujem tu riječ Bišćani, napisala im je u pismu jedna majka čije su dijete spasili.

- Pogledam svog Marka, trogodišnjaka koji je već propatio više nego mnogi za čitav život i opet je sa vječitim osmijehom na licu. I on kaže: "Vozio sam se u čamcu i čike su nešto pričale, a ja se nisam bojao! Neću te nikad više ostaviti, mama, ti ćeš sad uvijek biti sa mnom". A ja, majka kao majka, srce se stegne i opet pomislim Bišćani! Nakon 30 sati drame, spasili moje najmilije, moju dušu i život, mog Marka. I zato, dragi moji Bišćani, hvala što postojite, hvala što ste tu, što ste pokazali da ste ljudi. Rekli ste mi da ne treba da zahvaljujem i znam da ste to što ste uradili za mene i za sve Dobojlije, radili srcem, pa ću ja, umjesto još jednog hvala, da vam obećam kako ću kao Markova majka sve da uradim da Marko izraste u čovjeka sa pravim vrijednostima. U čovjeka kao što je svaki od vas, hrabar i plemenit. Divni ste i ponosna sam što ste zauvijek dio naših života. Ponosna sam što vas poznajem. Markova mama.

Povratak na Unu

Po povratku u Bihać hrabre skipere primio je i premijer USK-a Hamdija Lipovača, koji je obećao da će im izmiriti troškove, naročito njihovih vlastitih a poderanih čamaca. Inače, rafteri ABC-a se bave prevozom turista na rijeci Uni i u ovih nekoliko dana bitke za ugrožene, izgubili su više od stotinu mušterija. Ipak, nakon svega ovoga, hrabre Bišćane neće tražiti samo zbog raftinga na Uni, jer sa njima je čast sjediti u čamcu.