Teslićki, šahovski dragulji???

Upravo pišem, u stilu „4M“ ili jasno rečeno, o Teslićkim draguljima, Milani i Maši, 8-godišnjim bliznakinjama, šahistkinjama kluba „Mladost“ i Nemanji, sa njihovim trenerom Kuzmanovićem. Svakako, ovdje je u priči i četvrti „M“ sa slike, veteran, magistar elektrotehnike, profesor i nacionalni šahovski majstor, Milan Jovičić iz Mostara.

Kako to naši stari govore, da na mlađima svijet ostaje, istinito je, kao što je i svaka starinska izreka istinski dokazana. Upravo, me je ova i asocirala inspirativno da se prisjetim, ovih dragulja, Milane i Maše, koje su i došle na „brušenje„ za dijamantske vrijednosti, na ovako jak i masovan turnir, čime su i pokazale svoje vrijednosti, koje su na vidiku u skoroj budućnosti. Njihova igra i pristup, ovoj nadahnutoj i veoma kompleksnoj igri, u kojoj su već znatno utkale svoj trud i rad, stekle određeno poznavanje njenih tajnih, koje su i neposredno dokazale svojom igrom i uspjehom.

Kao, stari profesor i pedagog, iskusni šahovski aktivista, preko 70 godina, a njima je tek 8. godina, tako sam ih znalački i sa iznimnim zadovoljstvom posmatrao i analizirao, za cijelo vrijeme trajanja turnira, upravo, prisjećajući se i svojih prvih šahovskih koraka, u istome uzrastu, kao rođeni Sarajlija u ŠK „Sarajevo„ pod budnim okom trenera, doktora Halila Udžvarlića. Međutim, njih su tako budno i brižno pratili, njihova majka i zaslužni šahovski trener, što je za svaku pohvalu.

Prisjetim se i mnogih naših veličina iz šahovske igre, koje su pratili i pomagali njihovi roditelji, recimo velemajstore Ivana Sokolova ili Predraga Nikolića, našega Dine Mrakovića i mnogih drugih, što je bila uvijek garancija za njihov konačni uspjeh i stizanje do zacrtanog cilja. Bio sam očevidac i sudionik, mnogih i suza, bilo radosnica ili žalom za izgubljenom partijom, kod mlađanih i Predraga i Ivana, te nije ni čudno da sam ih ovom prilikom i doživio i kod naše ljepotice Milane, kada je izgubila jednu od igranih partija. Sve je to dakle, sastavni dio ove igre, ali nadzor roditelja i pedagoški rad njihovog trenera, vremenom će svakako otkloniti i takve postupke, sa njihovim uzrastom i nepretkom u sospstvenoj igri, te spoznaja da se i porazi i pobjede, trebaju i moraju, stoički podnositi.

Imao sam priliku, ovoga puta odigrati i brzopoteznu partiju sa Milanom, moram priznati da me je izuzetno oduševila, svojim poznavanjem teorije u igri, brzinom njenog razmišljanja i jasno i njenim uspjehom, jer sam, na kraju krajeva, uspio i remizirati. Istina je, da sam uočio kod nje, jednu izuzetnu napetost i nerovozu u igri, što iziskuje brzopotezni šah, što bih iz moga iskustva i savjetovao roditeljima i njihovom treneru, pedagogu, da se u ovim uzrastima što manje igra ovaj tempo igre.
Naprotiv, sestra Maša je znatno mirnija i staloženija, što sam uočio, ali je bitno istaći njihove zajedničke vrijednosti u talentu i radu, u želji za uspjehom u svakoj prilici i poziciji na šahovskoj tabli, što je nemjerljiv potencijal i garancija konačnog uspjeha, sa ovakvim entuzijazmom, htjenjima i željama. U ove ih, u daljem njihovom radu i svestranoj podršci i roditelja i kluba, trenera- pedagoga, kao i šire društvene zajednice u gradu Tesliću, nužno je nesebično pomagati, kako bi do kraja i bili izbrušeni, ovi naši, istinski šahovski dijamanti.

Zato, istinski upućujem iskrene čestitke i želje, Maši i Milani, njihovim roditeljima, šahovskom klubu „Mladost„ i treneru Kuzmanoviću, kako bi i konačno njihov uspjeh bio krunisan dijamantskim sjajem, kojima će mo se svi zajednički radovati. Do narednih susreta i nekom, opet, zajedničkom šahovskom partijom, sa poštovanjem i pozdravima, od Milana, mostarskog Sarajlije. Lijepi pozdravi za našu Mašu i Milanu???{gallery}dobojNEWS/sport/sah/Teslic-sah:::0:0{/gallery}