IVAJOP: Hajde, zamisli (Posvećeno 15. maju 2014.)

Zamisli, gdje god da se sada nalaziš.

Kod kuće, sa voljenim i u poznatom okruženju. Među uspomenama na svakom ćošku.

Na poslu, okružen obavezama koje čekaju da ih ispuniš.

U šetnji ustaljenom rutom.

Na kafi, sa prijateljima ili onima koji to misle da su.

Zamisli da svega pomenutog, na čije prisustvo si toliko navikao da više i ne primjećuješ da je tu, nema više.

Hajde, zamisli sada toliko jaku i moćnu silu prirode koja je sve to izbrisala.

Zamisli sada sebe, sa kojim živiš toliko dugo koliko ti je godina i s kojim borbu vodiš oko toga šta je dobro a šta ne, vrijedno ili ne, i silu koja i tebe odnese.

Odnese i servira ti sve novo i nekog novog tebe da s njim sve ispočetka gradiš.

I dom i uspomene.

I posao i obaveze.

I novu rutu za šetnju.

I, možda, nove prijatelje i neprijatelje.

A taj novi ti, zamisli, sve to treba i mora da istraje, a da ipak (p)ostane čovjek, jer to je jedino čemu je uvijek težio.

Hajde, zamisli.