IVAJOP: Izidina svetkovina

Rođenje Izide i Ozirisa

Kada je bog Sunca Ra saznao da mu je žena Nut nevjerna, on je prokune da rodi dijete “nijednog meseca nijedne godine”. Što bi značilo da Nut nikada neće imati djecu. Ali, nikad ne reci nikad, o bože Ra!

Kako ne bi ostala bez potomstva, boginja neba Nut, snalažljiva po prirodi, odlučila je da iskoristi svog drugog ljubavnika, boga Tota, da odigra igru dame sa Mjesecom. Plan je bio da, ako pobijedi, od Mjeseca traži sedamdeset drugi dio svakog dana. Ne samo snalažljiva, nego I maštovita I pametna Nut dobi tako pet cijelih dana, jer je Mjesec izgubio, a Tot je od dobijenih dijelova sastavio novih pet dana i dodao ih egipatskoj godini, koja je u to vrijeme imala tri stotine šezdeset dana. Za ovih pet dana kletva boga Sunca nije važila, te se, prvog dana, rodio Oziris. Drugog dopunskog dana rodi se Hor, trećeg bog Set, a četvrtog Izida. Petog dana rodila se boginja Neftida.

Izida je često predstavljana i sa kravljim rogovima na glavi koji obuhvataju sunčev disk. Na čelu ima lik svete zmije (ureus), a u ruci sistram, muzički instrument. (foto: pinterest)

Potraga za mrtvim Ozirisom

U legendi o Ozirisu, koja potiče iz vremena prije Starog Kraljevstva (2780-2280), Oziris je bog koji je vladao na Zemlji kao dobar i mudar kralj. Izida, njegova žena, prva je otkrila pšenicu i ječam i pokazala mu ih, nakon čega Oziris uvodi i širi po drugim zemljama gajenje ovih žitarica. Zbog toga je postao obožavan od strane zahvalnog naroda i stekao je veliko bogatstvo.

Sve bi bilo divno I krasno, da sav taj Ozirisov uspjeh nije učinio zavisnim njegovog brata Seta,

koji je skovao zavjeru protiv njega. U toj zavjeri, Ozirisa su zakovali u sanduk i bacili u Nil.

Kada je to saznala,Izida je obukla crninu i počela tražiti Ozirisa po Nilu, drugoj po veličini rijeci na svijetu.

„Dođi svojoj kući“

Boginja Izida je neumorno lutala kilometrima I kilometrima dugačke obale u potrazi za sandukom sa Ozirisovim tijelom.

Njena upornost uplašila je Seta, te je on našao Ozirisovo tijelo I raskomadao ga na četrnaest dijelova.

Izida je ponovo lutala močvarama i obalama, ovaj put tražeći razbacane dijelove tijela. Kada bi ih pronašla, sahranjivala bi ih, dio po dio. Zato se vjeruje da Oziris ima više grobova.

U tom periodu njen bol je bio ogroman.

Njen pogled pun tuge i bola ubijao je onoga koga bi pogledala, a dijete koje bi čulo njen jauk, umrlo bi od straha.

Oziris i Izida sa krilima, Izidin hram, Egipat (foto: heathervoight.com)

Na Izidinu tugu sažalio se bog sunca Ra, koji je sa neba poslao Anubisa, boga sa glavom šakala, rekavši mu da skupi dijelove Ozirisovog tijela. I ona sama rodila se dana koji nije postojao I koji je sastavljen od dijelova.

Tada su Izida i njena sestra Neftida sjele pored sanduka sa tijelom i započele naricaljku koja je, vijekovima poslije, bila obrazac svih egipatskih tužbalica za mrtvacem. Ta melanholična melodija nazvana je Maner i prevodila se u smislu “Dođi svojoj kući”.

U svojoj tuzi, boginja Izida je promijenila svoje obličje. Pretvorila se u sokola koji je, nad sandukom raširio krila, te udahnuo život mrtvom Ozirisu. Oziris je od tada vladao svijetom mrtvih.

Svetkovina

Svojim izlijevanjem i nanošenjem mulja na polja, Nil je svake godine narodu Egipta omogućavao uzgoj usjeva na sušnom tlu.

Zato je egipatski poljoprivrednik period nadolaženja Nila proslavljao vjerskim obredima, posebno tzv. Izidinim svetkovinama.

Kakve veze sad ima Izidina ljubav I tuga za izgubljenim Ozirisom sa poljoprivredom I Nilom? Pa, Egipćani su vjerovali da Nil izljeva zato što je pun Izidinih suza, koja bi plakanje započela kada bi se na nebu pojavila zvijezda Sirijus. Pojavljivanje ove zvijezde, za koju su Egipćani smatrali da je Izidina zvijezda, ujedno je označavalo I početak egipatske Nove godine.

Ukoliko bi godina bila plodna, period žetve za egipatskog zemljoradnika istovremeno je bio je period sreće i period utučenosti, jer se smatralo da je tijelo boga žita Ozirisa posječeno srpom. Otud i običaj da se egipatski žeteoci udaraju u grudi i pjevaju tužbalice (Manere) nad prvim posječenim snopom.

A svega toga ne bi bilo da se jedna boginja predala usudu…

Za ovaj tekst poslužila sam se knjigom “Zlatna grana: proučavanje magije i religije” / Frejzer, Džejms Džojs (Beograd, 2003)

Naslovna fotografija: Isis; akril i tuš na platnu 60 x 40 cm