DOBOJ: Ljubav prema duborezu ima svoje nasljednike (VIDEO)
- Autor Bojana Lugonjić ELTA
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Plemenitom i sve popularnijom umjetnosti, rezbarenjem na drvetu, bavi se i Dobojlija Goran Aleksić. Sa drvetom je volio da eksperimentiše od malih nogu, a duborezom je odlučio da se bavi po odlasku u manastir Ostrog.
Sve je počelo prije pet godina, kada je Goran Aleksić izradio svoju prvu ikonu. Želja da se bavi duborezom kaže javila mu se po odlasku u posjetu manastiru Ostrog. Prvo je kaže ovu svetinju sagradio od betona. Uvidjevši da mu taj posao ide od ruke, odlučio je da svoje umjetničke sposobnosti prenese i na drvo.
- Počeo sam sa prvom ikonom koja je zaštitnik moje kuće, Sv. Đorđe i tako je to krenulo.Sve do dan danas imam urađenih oko pedeset ikona, kaže Aleksić.
U početku je, kako nam Dobojlija priča, trošio mnogo vremena za rad na duborezu. Kasnije je išlo sve mnogo brže. Kako je vrijeme odmicalo njegov talenat je postao tražen i na tržištu, što svjedoči o kvalitetu njegovo rada.
- Najčešće radim od trešnje od javora, od jasena, od hrasta jer to je tvrdo drvo, teško za rad. Neki kažu od lipe je najlakše. Ja nisam nikad pokušao od lipe raditi, pretpostavljam da je najlakše od lipe raditi jer je meko drvo. Hrast je po meni najdugotrajniji i najzahtjevniji za rad, ali ja ga uspijevam uraditi, priča Dobojlija Goran Aleksić.
Da bi se bavio duborezom, Goran kaže prije svega je neophodno posjedovati dar od Boga za crtanje. Ovaj umjetnik za duborez prvo ikonu kaže nacrta na običnom papiru, potom je ištampa na računaru nakon čega je rezbarenjem preslikava na drvo.
- Na kraju sve treba fino izbrusiti, da li toniramo ili ne toniramo, sve zavisi. Npr. oreolove stavljam u zlatnu bronzu. Odjeću, odoru stavljam u nitro boje koje su veoma skupe. Poslije toga izbrusimo, ono što treba da ostane svijetlo, ono što treba da ostane tamno, i onda se lak nanosi, ističe Goran.
Iako je dosta ikona dao na poklon, veliki broj njih je uspio i da proda. Od tog novca uspijeva tvrdi da kupu materijal koji mu je neohodan za rad. U zavisnosti od dimenzija ikone i njenog sadržaja, različite su i cijene duboreza. Najjeftinija košta 150 maraka.
S obzirom da i njegovom sinu crtanje ide od ruke, Goran je uvjeren da za svoj hobi ima i nasljednika iz kuće. Svoje umijeće predstavio je na nekoliko kolektivnih izložbi, a kako kaže, možda se jednog dana odluči da organizuje i samostalnu izložbu. Pored duboreza, Aleksić je uspješan i u izradi ploski za rakiju.{you
