DOBOJ: Gimnazijalci proslavili 50 godina mature

Dvadesetak bivših dobojskih gimnazijalaca nakon pedeset godina ponovo su sjeli u školske klupe. Nekadašnji učenici od kojih su neki stigli iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, sastali su se školskoj učionici. Prije prozivke po redoslijedu u dnevniku, minutom ćutanja odali su poštu preminulim drugarima iz razreda, nakon čega je uslijedilo evociranje školskih uspomena.

- Najljepši dani su bili pošto smo mi imali simfonijski orkestar i diksilend ansambl Gimnazije Doboj, najljepši dani su bili kada smo bili na takmičenjima kada smo svirali, pjevali i veselili se, kaže bivša gimnazijalka Bahrija Golubović.

Bila su kažu to zlatna vremena.Doba mladosti, ljubavi, veselja, ali i strogih profesora koji su najmanje greške strogo kažnjavali.

- Jako su strogi bili. Sjećam se jednog profesora fizike koji je, kada je neko zapalio cigaretu ispred mene, pošto je koleginica imala sve dvojke i neke jedinice pa je zamolila mene da ja prihvatim na sebe tu odgovornost. I šta se desilo, izrekli su ukornu, a podvorkinja je išla od razreda do razreda i govorila kako smo pušili i da se kažnjavam posljednjom opomenom pred isključenje, a nisam pušila pa ni danas ne pušim, priča Amila Ćatić Hrstanović.

Dragutin Tomac koji je u to vrijeme predavao njemački jezik, i pedeset godina od položene mature kroz šalu voli da kaže da se još uvijek osjeća mlad. I to vrijeme je bilo doba prepisivanja, kada su učenici pokušavali na sve načine da ga pevare, iako im, kako profesor Tomac navodi to nekad nije polazilo za rukom.

- To je bilo opšte prepisivanje, gdje god su mogli učiniti i pravariti me. Svi učenici. Svako ima nešto što ga čini dobrim. Bili su lijepi, mladi, veseli i bili su bezbrižni to je ono što ih je činilo pravim učenicima, kaže profesor Tomac.

Prepričavajući đačke dane, sa osmjehom na licu i nakon toliko godina prisjetili su se i nekih anegdota koje su takođe obilježile njihove godine školovanja.

- Bila je jedna učenica koja nije znala dobro istoriju pa smo joj mi šaputali. Trebali smo šaputati vođe provog Srpskog ustanka, a mi smo tada išaputali reprezentaciju Jugoslavije. Ona to nije znala, a profesor je umro od smijeha kada je čuo, priča Bahrija Golubović.

Bili su, kažu, uspješna generacije. Više od 80% ih je upisalo i završilo fakultet. Proslavu svog zlatnog jubileja nastavili su u restoranu, a novo druženje kažu neće čekati dugo. Već sljedeće godine, generacija '64. dobojskih gimnazijalac planira ponovo da se okupi, ali u nekom drugom gradu.