DOBOJ: Kelti, Varvari i ostali
- Autor Lidija Žarić Dobojski Info
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Imam sreću da se nalazim u korpusu onih koji zdravo dobro i čvrsto spavaju. No, ponekad mi treba koji minut više da utonem u čvrst san i zaplovim oblacima – s vremena na vrijeme komšije se sjete da usisaju stan negdje iza ponoći, ili se u nekom od susjednih stanova slavi do sitnih sati...
Sve se ipak dobro završi, jer žurka okonča na vrijeme, ili sam ja toliko umorna da mi ni pojačani zvučnici ne mogu ništa. Izuzetak su, naravno, vikendi, kada me iz obližnjeg noćnog kluba bas iritira do zadnjeg nerva u malom mozgu. Hiljadu puta sam se upitala kako je tek onoj jadnoj omladini u središtu zbivanja, ili susjedima kojima je zid spavaće sobe tek petnaestak metara od vufera. U pokušaju da jorganom začepim uši, ne jednom sam se upitala: šta je sa javnim redom i mirom, čuje li policija, obična ili komunalna, da čaše na policama zvekću u ritmu muzike?
Kada me je poplava isplavila iz moje spavaće sobe, bez roptanja sam prihvatila sudbinu izbjeglice. Stan rođake koja me je primila na neodređeno vrijeme je na šestom spratu, dva bloka daleko od spomenutog noćnog kluba. Utješila sam se mišlju da u svemu lošem treba tražiti i dobru stranu, pa ću barem vikendom izbjeći bombardovanje tehno haus i ostalim dum dum zvucima. Dakle, kad ti život pokloni limun, napravi limunadu....
Ali, ne lezi vraže. Prije par noći, uz borbu sa komarcima i vlažnom sparinom, ponovo sam počela da nabacujem pokrivač na uvce. Drsko i naporno, kroz prozor je dopirala neka muzika, i prevrtala sam se dobrih pola sata, ljuta kao ris. Ajde što su me ponovo proganjali basovi koji su me lupali direktno u mozak, nego sam uporno pokušavala da ukapiram – odakle sada ovo, nisu valjda gazde noćnog kluba iz čiste pakosti krenuli za mnom???
Na jutarnjoj kafi je stigao odgovor – pa gdje ti živiš, pobogu, kad ne znaš da je počeo vašar? Meni je vašar već dugo, naročito od 15. maja, odgovaram drugarima koji se šegače na moj račun, i opet nalazim da od lošeg ima i gore: siroti stanovnici Pijeskova, kako li je njima, pogotovo onom dijelu koji nije ljubitelj Mileta Kitića i Mitra Mirića...
Ali, ničija nije do zore sjala! Kada sam već izgubila svaku nadu u red, rad i disciplinu, poštovanje demokratskih prava, a bogami i starog dobrog patrijarhalnog morala i kućnog reda, desio se preokret!
Uoči Preobraženja, krsne slave grada, i početka Međunarodnog rukometnog turnira, Doboj je obradovala vijest da će se ove godine desiti i nešto lijepo. U ponedeljak uveče, nakon parade sportskih klubova, na veličanstvenoj (i skupoj, i profesionalno odrađenoj) bini, u centru, na raskrsnici koju po potrebi zovemo Gradski trg, zakazan je koncert etno grupe IVA, koja je u svom Doboju željela da obilježi deceniju rada i stvaranja, a nakon toga i nastup beogradske grupe Orthodox Celts.
Kako je najavljeno, tako i bi. Dobojska mladost prošetala je ulicom Svetog Save, 15 sportskih klubova, mladići i djevojke jedno ljepše od drugog. Egzibicije loptom, karate, jiu jitsu. Vesela lica publike, djeca sa balonima, osmijesi na licima. Sreća! Ojađeni i napaćeni grad živi i raduje se! U devet sati vatromet, a onda na binu izlaze IVE, s majicama na kojima je broj 1458. Profesor Saša i njegovi muzičari sviraju predivan koncert nabijen emocijama, a onda i šlag na tortu, irski rok i savršena svirka Beograđana...
Od radosti i adrenalina skoro da nisam ni osjetila da mi bas odzvanja u grudima kao bronzani gong. Zvučnici grme, ali ovaj put nek grme! Praznik sporta, mladosti, ljepote, radosti življenja, malo li je! Pa i ako se uštine sat ili dva spavanja, ovakvi događaji to zaslužuju...
Ali... ALI! Najzad se probudila revnost naših organa i čuvara javnog reda i mira. Valjda neko od njih stanuje u mom komšiluku, pa je jadan izriban i istraumiran basovima, činelama, gitarskim rifovima. Ili su neke Dobojlije stvarno zvale 122, pomoć ugroženim i napaćenim građanima. Jer, dosta je više kršenja zakona, tlačenja građana, ometanja sna i mira! Ukratko, drug plavi se popeo na binu i u ime napaćenih, u ime demokratije i pravde, i po pravilu i slovu službe, rekao: dosta!!! Jer, jednom se i to mora reći! Pa zašto ne i Keltima...
Elem, muzičari prekidoše svirku, razočarani građani demokratski izviždaše plave, i sve ostale krivce koji su na takav način okončali događaj. Mladi su u kafićima ogorčeno pretresli situaciju, stariji mirno zaspali. Predstvanici grada održali pres konferenciju uz oštar protest ovakvom potezu čuvara reda, policija izjavila da je postupila po naređenju.
Moram priznati, bila sam među razočaranima. Zbog truda. Zbog radosti kojom smo pripremali ovu buku. Zbog grada, koga volim. Ali sad čekam naredni vikend, i potajno se radujem. Aha, kad sad drugovi plavi dođu i kažu onima sa basovima: ne može više tako! Počeli smo da čuvamo mir građana, da branimo propise. I demokratiju!!!
