DOBOJ: Ko je prvi imao ploču bio je glavni u društvu
- Autor Sanja Čakarević Nezavisne novine
- 8 Komentara
FOTO: Sanja Čakarević | DOBOJ: Ko je prvi imao ploču bio je glavni u društvu
Gramofonske ploče su krive što se u dobojskom "Kulturnom skloništu" tražila stolica više kako bi se iz prve ruke moglo čuti izlaganje Vukašina Graovca, mladog kolekcionara iz Beograda, koji je svoje slušaoce vratio u vrijeme kada su one bile prozor u svijet.
Ovaj tridesetjednogodišnjak je ljubav prema pločama naslijedio od oca, počeo je da ih sluša na starom gramofonu, a potom i da ih kupuje u vrijeme kada nisu bile popularne, pa se do dobrih izdanja u Beogradu moglo doći za malo novca.
"Danas nisu jeftine, naprotiv, cene su mnogo porasle poslednjih godina zato što se ljudi mnogo zanimaju, i zato što je sve teže pronaći lepo očuvane ploče... Ima mnogo ploča kojih se ne bih odrekao ni po koju cenu, recimo od Luja Armstronga pesme, obrade iz 'Diznijevih' crtanih filmova. Tu ploču sam jako teško pronašao i mislim da trenutno ne može nigde da se nađe, a u pitanju je jedno japansko posebno izdanje koje je iz '68. godine, jako interesantno, nigde osim kod njih nije tako štampano. Iskreno, broj varira jako iz godine u godinu, ja kupujem, pa prodajem neke viškove. U jednom trenutku ih je bilo 3.500, a sada je broj negde oko 800. Prodajem uglavnom viškove, poklanjam nekim prijateljima, poznanicima i tako se to vrti kod nas uvek, tako to funkcioniše. A gramofon koji sam doneo je 'Tehniksov', ja mislim da je iz 1978, bez greške radi kao da je sada napravljen", kaže Vukašin, koji je potom publici pokazao da ne pretjeruje, te ploču zavrtio na gramofonu.
U početku je, priča, nabavljao isključivo ploče sa rok muzikom, kasnije fank, soul, te ritam i bluz, potom i filmsku muziku, a mi smo se raspitali šta su Dobojlije nekada slušale na gramofonu.
"Mi smo ta generacija koja je rasla uz ploče i to nam je bio maltene jedini izbor uz fudbal. Ja sam '59. godište. Ja sam kupovao ploče, bila je prodavnica kada se krene glavnom ulicom. U izlozima sam gledao u to vrijeme, recimo, grupu 'Tajm', Josipu Lisac, 'Bijelo dugme'. Kasnije smo dobijali iz inostranstva. Ja sam slušao Erika Kleptona, Lua Rida, normalno 'Stonse'. Od domaćih 'Smak', 'Leb i sol', bilo je toga puno. Uglavnom, hard rok sam najviše slušao jer sam u to vrijeme rastao, kasnije je stigao novi talas, Džoni Štulić, 'Azra', to mi je bilo broj jedan, normalno sva ona beogradska, zagrebačka scena", priča Ljubo Kaišarević.
"Tada je to bio jedini izbor, ja sam slušala te ploče jer je moja sestra slušala, i ona je kupovala 'Bitlse', recimo. Ja vjerujem da još uvijek imam negdje na tavanu te ploče i gramofon. Bilo su i 'Bijelo dugme', Miladin Šobić i tako po cijeli dan, kada završi, onda ponovo vraćaš, zanimljivo. Bilo je kolekcionara u Doboju, jedan moj profesor sociologije, u stvari marksizma u to vrijeme, on je imao cijelu jednu kolekciju tih ploča", prisjetila se Sanja Lopandić.
"U naše vrijeme to su bili 'Dugmići', 'Riblja čorba', 'Vatreni poljubac', 'Srebrna krila'. Ko nabavi prvi ploču bio je glavni lik, glavni tip u svom okruženju, a da ne pričam LP kada su izašle, pa to je bilo posebno. I onda se nabavljalo pojačalo da bude što bolja muzika. Bilo je nešto posebno. Stremilo se da se skupljaju te ploče, u početku te singlice, a onda LP", ispričao je Zoran Blagojević.
Mlađe, milenijumske i Z generacije ne pamte gramofon i ploče, ali Vukašin otkriva u čemu je draž njihovog slušanja.
"Evo, iz moje perspektive kao nekog ko pripada mlađoj generaciji, najveća draž je što je potpuno različito, recimo, od YouTubea. Znači, ja evo sada YouTube kada puštam, u pet minuta pustim šest pesama jer tu čujem refren, prebacim jednu, prebacim drugu, kada pustim ploču, čujem je od početka do kraja i tu je ono koncept da čuješ šta je muzičar hteo da kaže zapravo kroz svoj album, a ne samo da čuješ najbolju solažu sa albuma, nego kada pustiš sve, nekako dobiješ celu sliku o tome šta muzičari zapravo rade", poručio je Vukašin.
Ploče koje se ne mogu više slušati Petar Miljanović (32), Dobojlija sa banjalučkom adresom, koristi kao repromaterijal od kojeg izrađuje torbe.
"U suštini to su kombinacije ploče i drugih materijala. Srednji dio je koža ili neki tekstil što drži rigidnost same torbe, a sa strane su gramofonske ploče. To su u suštini torbe koje se mogu nositi svaki dan, ali su uglavnom prilagođene da se nose za neke posebne prilike, pošto su ploče baš osjetljive, tako da postoji šansa da se otkotrljaju, da se razbiju. Ona je oštećena u suštini zato što se mora probiti da bi se pričvrstila za taj materijal, ali dobija svoju novu vrijednost, dobija estetski momenat, tako da izgubi na tom zvučnom dijelu, ali dobija estetsku i upotrebljivu vrijednost. Postoje ljudi koji vinil posmatraju kao smeće, a nekom je bogatstvo. Nalazim ga na internetu, na pijacama nedjeljom gdje se mogu kojekakve stvari naći po jako niskim cijenama", naveo je Petar.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske
Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!
8 Komentara
-
Taj sa fotografijr ako je imao plocu ja je pojedem.Jedina ploca za koju je on znao je bila ploca na rijeci Krivija gdje je isao na kupanje nakon kupljenja sijena.
-
Bravo Dragane. Ovaj Zoran je neizivljena seljacina koja sama sebe pokusava promovisati, al neide. Tele je tele.
-
Koliko su samo ploca iz Radio Doboja ove nove dobojlije bacile u kontejner i pored kontejnera ni broja se ne zna. Danas bi to bilo pravo bogatstvo,ali kao i sve drugo u Doboju. Kada su mogli srusiti zgradu lokalne uprave da naprave montaznu halu onda je sve ostalo glupo komentarisati
-
Petre sine, šta ste vi "stare" dobojlije radili dok su vam te "nove" dobojlije urnisali vaš lijepi Doboj!!!
Filozofirali i demagogisali, kao i sada, vjerovatno! -
Vlado, novi Dobojlijo, kada dođu podivljale nove dobojlije kao horde iz vukojebina u grad, a jos je rat, borba protiv njih, to ti je kao da si sa u kavezu sa divljim gladnim medvjedom, nemaš šanse, jasno je, osim da spašavaš živu glavu. Problema ne bi bilo da nisu dolazili a nije problem u starim dobojlijama. Nema tu filozofije. Obrćeš teze novi dobojlijo. Vecina starih dobojilja su otisli iz vaseg ZOO vrta, a ovi sto su ostali su ugrozena vrsta pored vas medvjeda.
-
Vladimire Vlado, mi smo bili na Putnikovom, Becnju, Bihaću, Šeheru (čuvali Hrvate) po ozrenskim, vozućkim i drugim vrletima. Iste one vrleti, koje ste 'teškom mukom" napustili i uvalili se u prazne kuće i stanove.
P.S. Sa seljacima samo na pijaci i to što kraće -
Stari Dobojlijo, Vlado je rođen u Doboju 1986 godine i svo vrijeme živi i boravi u istom... Tako da te ZOO vrt pričice možeš pričati neupućenima... Osim toga, to što sam rođen u ovom gradu me čini ponosnim ali mi ne daje za pravo da mislim da više vrijedim od drugih samo zbog te činjenice! I da, to što sam rođen u Doboju je samo slučajnost, nikako moje najveće životno postignuće, kao recimo tebi!!!
-
Vlado, rođen 1986?
Mlad si ti za priču na ovu temu. Ne znam zašto prozivaš uopšte bilo koga.
Pozdrav.
