JUBILEJ ZA PONOS Sto sedamdeset godina škole u Osječanima

Dr Ranko Pejić (1940 – 2013), istoričar, univezitetski professor u Banjaluci, u svojoj doktorskoj disertaciji ‘’Nastava istorije u BiH u vrijeme austro-ugarske uprave’’ piše o razvoju školstva u dobojskom kraju. ‘’Srpsko školstvo u dobojskom području, kao i u cijeloj Bosni I Hercegovini, ima dugu tradiciju; intenzivno i organizovanije opismenjavanje  i obrazovanje  srpske mladeži počinje od tridesetih godina devetnaestog vijeka’’, objašnjava ovaj uvaženi profesor. Od 1830. do 1875. srpske osnovne škole  otvorene su u Gračanici (1830), Žepču (1834), Bijeljini (1835), Brčkom (1839), Modriči (1841), Vranjaku (1847), Koprivni  (1850),  Vozući (1851), Osječanima (1852), Bijeloj (1852), Ozrenu (1853)…  Još 1885. u Derventi su postojale  četiri, a u Tešnju tri srpske osnovne škole. (U Tešnju je učitelj Srpske pravoslavne škole Stevo Petranović organizovao prvu pozorišnu predstavu u Bosni i Hercegovini sa dramom ‘’Judita’’ njemačkog pisca Fridriha Hebela, 23. maja 1865. Glavne uloge su tumačili Tarsa Atanasić kao Judita i Stevo Petranović kao okrutni gospodar Holofero. Sporedne uloge su igrali učenici Srpske pravoslavne škole. Zavjese za pozornicu poklonio je trgovac Rastko Tešić, a stolar i slikar Miloš Petrović namolovao je obrise drevnog orijentalnog grada. Na predstavu je stiglo više gostiju iz Sarajeva, Dervente, Teslića, Modriče, Osječana… Od 1953. do 1992. Amatersko pozorište u Tešnju nosilo je ime Steve Petranovića: nacionalisti na vlasti i u kulturi izbrisali su njegovo ime, a bista mu je bačena u podrum.)

Dr Ranko Pejić napominje da su u Kraljevini Srba, Hrvata I Slovenaca srpske škole izgubile konfesionalni, a dobile opštenarodni karakter. Ne zna se tačno u kojoj je zgradi bila Osnovna škola u Osječanima, ali je zabilježeno da je 1860. godine prvi učitelj u ovoj školi bio Danilo Blagojević.  Nova školska zgrada podignuta je 1913, a školu je pohađalo 112 učenika. Te godine učitelji su bili Gligor Jerić I Nikola Vasiljević. Pominje se da je u vrijeme austro-ugarske vlasti 1911. bila zabranjena ćirilica, a 28. septembra 1924.mještani Osječana su protestovali zbog premještaja učiteljice  Marije Hnjiličke iz njihove škole, a protiv imenovanja učitelja Jove Pudarića. Godine 1927. učitelj je bio Svetislav Šerbedžija, a zatim dolazi i Sredoje Krivokapić koji se zalažu da se kod škole izgradi kupatilo i organizuje domaćički tečaj u trajanju od šest mjeseci.

Učitelj Karlo Hribač, koji je lijepo pjevao I svirao, izjavio je 1934. ‘’da ako se uzme u obzir da su Osječani čisto srpsko selo, a ja sam Hrvat – Šokac, mještani su prema meni pokazali visok stupanj tolerancije i kulture ponašanja. Ljudi su me pozivali i bogato gostili u svojim kućama, bio sam rado viđen gost na slavama. Imao sam vrlo dobre i pametne učenike, ne sjećam se da je ijedan djak ponavaljao razred’’.   Kralo Hribač u svojim uspomenama na učiteljovanje u Osječanima piše da je bilo djece čije su kuće bile dosta udaljene od škole i ‘’za njih smo spremali tople obroke’’. Učitelj napominje da su mu Osječani i njegovi ljudi ostali u vrlo lijepoj uspomeni i da je u to vrijeme tako naprednih sela bilo vrlo malo. Poslije Hribača u Osječanima su  učiteljovali Vera Dimić, Leposava Bubnjević, Nada Čakarević, Nada Dimić i Mirka Ćurguz.

Pred Drugi svjetski rat u Osječanima su  službovali bračni par Pero i Razija Vasiljević, a u toku rata Jelena I Boško Banjanin učili su osječansku djecu u zgradi koja je bila blizu Crkve I imala salu za druženje i prigodne svečanosti; organizovane su igranke i priredbe. Školu u Osječanima pohadjala su djeca i iz Osječanskih Čivčija, Brđana, Poriječja, Cerova Gaja…. Izgleda da su Osječanci najviše voljeli Raziju Vasiljević i s ponosom govorili: Raza - naša draga učiteljica.

U prvih nekoliko poslijeratnih godina gotovo da nema podataka o radu škole. Pohađao sam prva četiri razreda u Osječanima od 1949. do 1953. i sjećam se da su mi učitelji u prvom i drugom razredu bili Bogdan Čakarević i Mirko Lončar. U prvom razredu, u drugom polugodištu, izgubio sam ćirilični bukvar; moj otac Branko kupio mi je novi bukvar u Doboju, koji je bio štampan latinicom. Ja sam znao i latinično pismo i učitelj mi naredi da pročitam neku pričicu i to sam uradio bez greške.  Dok sam čitao, učitelj je naišao pored moje klupe i ugledao latinični bukvar. Pomislio je da sam pričicu znao napamet iz ćiriličnog bukvara i donio mi manju priču Branka Ćopića na latinici i rekao da pročitam. Pročitao sam to bez ijedne greške i učitelj mi je zabilježio peticu i rekao da sam najbolji djak u razredu. U trećem razredu došle su da nas uče učiteljice  Mira i Mica i jednom zgodom izvele su me pred tablu i kaznile sa deset jakih udaraca šibom po dlanovima ne objasnivši zašto to čine. Otada više nisam bio dobar đak i jedva sam se provlačio sa dvojkama i trojkama sve do studija. U četvrtom razredu djake su učili Cana i Simo Vasiljević.  Cana je bila vrlo omiljena; učiteljica koju su svi djaci poštovali i voljeli.

Godine 1957. počela je izgradnja nove škole u centru Osječana koja će ubrzo postati osmorazredna. Lijepa stara zgrada Osnovne škole kod Crkve je srušena, a građa prebačena u Brđane gdje je izgrađena  četverorazredna škola. (U našem narodu postoji neobjašnjiva želja da se sve staro sruši i gradi novo. U gradu Sent Augustin na Floridi škola je izgrađena 1763. godine. To je najstarija škola u Sjedinjenim Američkim Državama, drvene građe.  Gradjani ovog grada čuvaju je sa posebnom pažnjom  kao turističku atrakciju. U ovoj školi dobićete i  diplomu o uspješnom završteku sva četiri razreda za uspomenu i dugo sjećanje.)

U Osječanima je povodom  Mjeseca knjige, oktobra 1962, bila priređena i izložba knjiga u organizaciji Narodne knjižare i Narodne biblioteke u Doboju. A 1963. otvoreno je i Odjeljenje  dobojske Biblioteke u Domu kulture u ovom selu. Knjige su iz Doboja putujući lokalnim vozom nekoliko dana donosili Savo Petrović i Miloš Aprilski i bili ujedno i prvi bibliotekari. U Osnovnoj školi je te godine organizovano i književno veče mladih pisaca iz Osječana. Svoje pjesme su čitali Miloš Aprilski, Živojin Živanović i Savo Petrović, a najviše aplauza radoznalih djaka dobio je nastavnik Milorad Tomić, organizator književne večeri.

Stotunu i sedamdeset godina škole u Osječanima je jubilej za ponos i bilo bi lijepo da se to obilježi i podsjeti na davna vremena kada se obrazovanju posvećivalo više pažnje nego danas, a učitelji bili miljenici sela i nosioci naprednih ideja.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!