Кako je Branislav Nušić dočekao 1926. u Doboju

Zbog pjesme ”Dva raba” u kojoj je ismijavao monarhiju i tadašnjeg vladara Srbije Milana Obrenovića osuđen je na dva mjeseca zatvora, ali je na insistiranje kralja, u čije je vrijeme bio na snazi Zakon o štampi u kome je pisalo ”štampa u Srbiji je slobodna””, kazna povećana na dvije godine zatvora. Pjesma je objavljena 1887. godine u listu ”Novi beogradski dnevnik”.

Mladi pisac bio je trn u oku vlastima i policiji ne samo zbog ove pjesme. Imao je samo devetnaest godina kada je 1883. napisao komediju ”Narodni poslanik”. Policija se dočepala rukopisa i zadržala ga trineaest godina. Tekst ove i danas popularne komedije će ugledati svjetlo dana tek 1896. godine! Кritičari i pozorišni radnici su govorili da malo koji pisac uspijeva nasmijati i zabaviti čitaoce i gledaoce sa toliko intelekta kao Branislav Nušić.

Кrajem 1925, posljednjih dana decembra, Branislav Nušić, pisac poznat po svom osebujnom smislu za humor i satiru, krenuo je vozom iz Beograda preko Slavonskog Broda i Doboja u Sarajevo. U Doboju su vozovi stajali najmanje pola sata kako bi ćirina lokomotiva uzela ugalj i vodu pa je Nušić izašao da se malo osvježi i protegne noge. Na ulazu u staničnu zgradu ugleda plakatu gdje je najavljeno da pozorišni amateri u Doboju, za doček Nove godine, pripremaju predstavu ”Sumnjivo lice”. Nušić se malo bolje zagleda i na kraju vidi dopisanu rečenicu: ”Predstavi će prisustvovati i autor – gospodin Nušić”.

- Možda su mi amateri iz Doboja zaista poslali poziv koji nije stigao u Beograd, pomislio je Nušić, otrčao u kola za spavanje, uzeo svoje stvari i ostao u Doboju da pogleda kako ovdje glumci izvode njegovu komediju. Nikoga nije ništa pitao, dolazi na večernju predstavu, posljednjeg dana decembra 1925. godine.

Po običaju, prije početka predstave diletanti vire kroz zavjesu da vide koliko je ljudi došlo da ih gleda. Šta!? Je li moguće, je li istina – u prvom redu među gledaocima sjedi čovjek sličan Nušiću! Prvo su pomislili da možda neko od dobojskih šereta ”glumi” Nušića! O, ne, u publici je glavom i bradom Branislav Nušić! I publika se našla u čudu: zar je Nušić došao iz Beograda na predstavu svog komada u Doboju? Sve vrijeme gledaoci su čas gledali glumce na pozornici, čas u Nušića. Tajna je riješena na kraju predstave. Branislav Nušić ustaje, dolazi na pozornicu i uzbuđenim glumcima i radoznaloj publici kaže da mu je drago što je pozvan i što se ovu veče našao u Doboju i pomenuo da nije red da obmane ljubitelje pozorišta i glumce i zato je došao kako je i najavljen.

- Predstavu ste dobro odigrali i ja sam vrlo zadovoljan – kažu da je tada rekao Nušić i nastavio sa glumcima i publikom da slavi doček 1926. godine. Sutradan je otputovao za Sarajevo u koje se tada vozom iz Doboja stizalo za 12 sati.

Sve ovo zamislio je i napravio Sveto Svetislav Dakić, otpravnik vozova, zaljubljenik u pozorišne daske, glumac i režiser. Pune četiri decenije Dakić je učestvovao u stvaranju pozorišne tradicije u Doboju.

Za predstavu ”Sumnjivog lica” na kraju 1925. godine u Doboju nalijepljeno je više plakata po cijelom gradu. Na Željezničkoj stanici bile su tri-četiri udarne plakate. U dokolici na poslu, Sveto Dakić je htio da se malo poigra. U dnu svake plakate dopisao je da će predstavi prisustvovati i autor komedije ”Sumnjivo lice”. Uistinu, poziv nije bio poslan Branislavu Nušiću, a sve se
odigralo kao u snu i na javi. Glumci su potajno i priželjkivali da ih jednom pogleda i autor ove komedije. Sanjali su možda da Nušić jednom dođe i na njihovu predstavu i gle čuda – san im se ostvario.

Beogradska glumica Olivera Marković, koja je svoju karijeru na velikom ekranu počela u filmu ”Sumnjivo lice”, ulogom sobarice, bila je gost Amaterskog pozorišta u Doboju i upitala da li je Branislav Nušić na neobičan način dočekao 1926. u ovom gradu. Srećom, tu je bio i Sveto Dakić:

- Tačno je da je Branislav Nušić bio u Doboju za Novu, 1926. godinu. Naša pozorišna družina je pripremala ”Sumnjivo lice” i ja sam u želji da privučemo što više publike i da glumci ozbiljnije shvate svoje uloge dopisao na plakatama da će predstavi prisustvovati i autor, gospodin Nušić. Кad sam u toku novogodišnje večere to ispričao Branislavu Nušiću on se slatko nasmijao i rekao mi da je to bila odlična ideja, objašnjavao je svoju vragoliju Svetislav Dakić.

I Olivera Marković se poslije ove kratke storije Svete Dakića od srca nasmijala i rekla mu: ”Baš ste to pametno uradili”. Olivera Marković je 1979. ponovo glumila u ”Sumnjivom licu”, ovog puta igrala je Anđu.

Prva pozorišna predstava u Doboju održana je 1887. godine. Pozorišno društvo koje je predvodio Fotije Iličić došlo je iz Dervente u Doboj 5. novembra i tu ostalo punih četrnaest dana i prikazalo sedam predstava! Zvuči nevjerovatno da je u tadašnjoj kasabi sa 1500 stanovnika moglo da se odigra sedam predstava u samo dvije sedmice. Sedmog januara 1905. prikazana je komedija ”Varalica Hamza” u Muslimanskoj čitaonici čiji je autor Fehim Spaho. Na godišnjoj zabavi 27. januara 1905. izvedena je drama ”San i plećka” koju je napisao Niko Fufić iz Travnika. Tako su početkom dvadesetog vijeka ljubitelji glume počeli da stvaraju pozorišnu tradiciju u Doboju.

Među omiljene autore dobojskih pozorišnih amatera spadao je u proteklih stotinu i više godina Branislav Nušić. Izvedeno je šest njegovih komedija – od predstave ”Sumnjivo lice” 1925. godine do ”Gospođe ministarke” 1977. Upravo te godine navršila se puna decenija rada Amaterskog pozorišta u Doboj i za jubilej su pripremili premijeru ”Gospođe ministarke”. Glavnu ulogu maestralno je odigrala Branka Alićehajić, nekoliko godina najbolja amaterska pozorišna glumica u Bosni i Hercegovini. Prikazana su u Doboju još četiri Nušićeva komada: ”Ožalošćena porodica”, ”Običan čovek”, ”Mister Dolar” i ”Narodni poslanik”.

Branislav Nušić i Petar Кočić imali su svoje ulice u Doboju. Između te dvije ulice nalazila se zgrada Skupštine opštine. Po dolasku na vlast,
nacionalisti su obje ulice preimenovali i sada se zovu Njagoševa i Hilandarska i tako se oslobodili pisaca koje su dobojski pozorišni amateri obožavali i sa zadovoljstvom igrali. Pa, neće se valjda zgrada nove vlasti pune ljubavi i brige prema narodu koji ”uživa” u neviđenom bogatstvu siromaštva i bijede nalaziti između ulica dva pisca ”poganog pera”! Jer, znaju nacionalisti da su Nušić i Кočić kritikovali svaku vlast i ismijavali sve vlastodršce u svom životu! Brižne li vlasti i države, krst joj ljubim, reče davno David Štrbac, nezaboravni junak Petra Кočića.

Dobojski amateri uspješno su se hvatali u koštac i sa pozorišnim djelima poznatih svjetskih i domaćih pisaca. Glumili su sasvim uspješno u komadima Viljema Šekspira, Miroslava Кrleže, Johana Volfganga Getea, Branka Ćopića, Isaka Samokovlije, Andreja Hinga, Molijera (Žan Batist Poklen), Bertolda Brehta, Fadila Hadžića, Nikolaja Vasiljeviča Gogolja...

U takvoj pozorišnoj atmosferi rođena su i tri bisera bosanskohercegovačkog glumišta: Slađana Bukejlović, Sena Mustajbašić i Nataša Ivančević, tri dame koje i danas imaju visoko mjesto u pozorišnim vodama Banjaluke i Sarajeva. Sve tri su diplomirale na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Bore Stjepanovića. Slađana Bukejlović je uspješno nastupala i na pozorišnim daskama u Sjedinjenim Američkim Državama. Prije toga u Doboju je osnovala i vodila malu školu glume. Sena Mustajbašić je napisala, režirala i glumila u predstavi ”Biće, biće...” koja je nekoliko godina prikazivana na sceni u Sarajevu. Gostovala je i u Кanadi.

I četiri dobojska pozorišna ametera su uplovili u profesionalne vode: Nermil Bešlagić u Zrenjaninu, Zlatko Povšić u Prištini, Farid Bašić i Tomislav Mandić u Pirotu.

I njih tri, i njih četvorica, i Rašid Muminagić i desetine dobojskih glumaca, uvijek i rado pominju uloge u pozorišnim komadima Branislava Nušića. I Slađa, i Sena, i Nataša kažu da je Nušić danas aktuelniji nego prije stotinu godina. Imaju pravo ove nekadašnje Dobojke. Neki novi Branislav Nušić potrebniji je narodu u državicama nekadašnje Jugoslavije nego ikada. Dobro bi nam došao pisac ”poganog jezika i još poganijeg pera” da se bori protiv poganih nacionalista i još poganijih velmoža. Ali, takav Branislav Nušić još nije rođen. S nestrpljenjem očekujem da se pojavi u ovom smutnom vremenu.

(Tekst je objavljen na portalu XXZ MAGAZIN u Beogradu i u knjizi ” Moji saputnici” Save Petrovića, izdavači Artprint Banjaluka, XXZ MAGAZIN u Beogradu, i tačno.net u Mostaru, 2019)

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!