DOBOJ: U logoru izvršen genocid nad Srbima

Savanović je rekao novinarima da je logor u Doboju osnovan 27. decembra 1915. godine i da je u njega do 7. jula 1917. internisan 45.791 Srbin. Među njima su bila 16.673 muškarca, 16.996 žena i djece, kao i 12.122 srpskih vojnika. 

On je naveo da je dobojski logor u Prvom svjetskom ratu bio prvo organizovano masovno stratište u dotadašnjoj istoriji civilizovane Evrope u kojem je za nepune dvije godine stradalo 12.000 Srba, i to žena, staraca, kao i 643 djece. 

Govoreći o uzrocima stradanja Srba, Savanović je podsjetio na istorijske procese na prostoru zapadno od rijeke Drine, odnosno današnje BiH, u vezi sa odlukama Berlinskog kongresa koji je 1878. godine dobio na raspolaganje BiH, dok je 1908. godine austrougarski car Franc Ferdinand aneksirao BiH. 

"Sve te zamisli imale su zajednički imenitelj, da rijeka Drina bude granica Srba, dakle da nema Srba zapadno od Drine. Nažalost, ta projekcija je i realizovana kroz Prvi i Drugi svjetski rat, ali i dešavanjima koja su obilježila posljednje decenije 20. vijeka", rekao je Savanović. 

On je napomenuo da je realizacija strateških i političkih ciljeva Austro-Ugarske jedan od razloga formiranja dobojskog logora, u namjeri da se stanovništvo pogranične zone gornjeg Podrinja i istočne Hercegovine ukloni sa vjekovnih ognjišta i stvori tampon-zona koja je trebalo da geografski i fizički razdvoji Srbe u Srbiji od Srba u BiH. 

"Procjene su da je 1910. godine bilo oko 200.000 rimokatolika koji su useljeni na ovaj prostor", rekao je Savanović i podsjetio na istorijske činjenice da je na prostoru sadašnje BiH 1878. godine bilo 1.159.000 stanovnika, od kojih su Srbi činili 42,8 odsto stanovništva, 38,7 odsto muslimani i 18,1 odsto Hrvati. 

On se pozvao na zvanične podatke njemačkih statističara da je u Hrvatskoj 1941. godine bilo oko 6.000.000 stanovnika, od kojih su 1.859.000 bili Srbi. 

"Zapadno od Drine živjelo je 2.250.000 Srba, a znate koliko nas danas ima", rekao je Savanović. 

Navodeći da je strategija vođena rimokatoličkim faktorom i svjetskim moćnicima imala, nažalost, nepovoljne rezultate i velika stradanja Srba, Savanović je poručio da samo Republike Srpske može biti granacija očuvanja Srba zapadno od Drine bez koje bili svedeni samo na nivo statističke greške, kao što se dogodilo u Hrvatskoj. 

"To nas opominje, politiku i narod, da budemo jedinstveni o nacionalnom pitanju. Tu nema podjela", poručuje Savanović. 

On je ukazao da je, osim rimokatoličkog, posljednju deceniju 20. vijeka obilježio i uspon muslimanskog faktora, demografski i uz međunarodnu podršku, u okviru čega je osmišljena zavjera genocida i nestajanja Srba, što je dovelo do pokušaja stvaranja muslimanske države u BiH.

Savanović je rekao da je apsurd i paradoks to što Srbe, koji su tri puta stradali u 20. vijeku, projektovanim genocidom pokušavaju prikazati genocidnim narodom i Republiku Srpsku genocidnom. 

Zamjenik gradonačelnika Doboja Nebojša Marić rekao je da zloglasni dobojski logor treba biti opomena da bi svi narodi u budućnosti živjeli u prosperitetu. 

Vijence na spomenik "Dobojski logor 1915-1917", koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg logora u neposrednoj blizini sadašnje željezničke stanice, a koji je osveštan 1. jula prošle godine, položili su izaslanik predsjednika Republike Srpske, te delegacije Narodne skupštine i Vlade Srpske. 

Vijence su položili i delegacije grada Doboja, Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka Oružanih snaga BiH, kao i druge organizacije proistekle iz odbrambeno-otadžbinskog rata. 

Sveštenstvo dobojskog Arhijerejskog namjesništva prethodno je služilo parastos za stradale kod Spomen-kosturnice i pomen u dobojskom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla. 

Prema podacima iz knjige "Dobojski logor" autora Dušana Paravca, pisane na osnovu crkvenih dokumenata i izjava preživjelih logoraša, austrougarski logor bio je na prostoru sadašnje dobojske Željezničke stanice, a zarobljeni Srbi bili su smješteni u drvenim barakama u kojima su prethodno uginuli konji austrougarske vojske od zarazne bolesti "sakagije". 

Logor je osnovan 27. decembra 1915. godine i bio je u funkciji do 5. jula 1917. godine. 

U pomen žrtvama dobojskog logora Srpska pravoslavna crkva je u septembru 1938. godine objavila knjigu "Spomenica 1915-1917" i u porti dobojskog Sabornog hrama Svetih apostola Petra i Pavla osveštala izgrađenu Spomen-kosturnicu u kojoj se nalaze ekshumirani posmrtni ostaci oko 12.000 žrtava austrougarskog logora. 

Obilježavanje 102 godine od internacije Srba u dobojski logor organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.