DEJVID BOUVI: Crni Sjaj

To je najavio poslednjim, 26–im po redu albumom „Blackstar“ i spotom za pjesmu „Lazarus“ koja odiše odlaskom, smrću, a počinje stihovima „Pogledaj gore, ja sam na nebu“.

Dejvid Bouvi je rođen je 8. januara 1947. u Bristonu.

Sa 12 godina je počeo da svira saksofon.

Kada je imao 15 godina, slagao je drugu DŽordžu Andervudu (George Underwood) da mu je djevojka otkazala dogovoreni sastanak, zbog čega ga je DŽordž udario.

Dejvidu je tada, da ne bi izgubio vid, trajno proširena zjenica na lijevom oku, koja je i promijenila boju, a njegova reakcija na sve to, upućena DŽordžu, bile su riječi: „Hvala ti!“

Ovaj (ne)srećni događaj je samo upotpunio njegov kasniji izgled i imidž nekoga ko kao da nije sa planete Zemlje.

Poslije mnogih singlova, 1969. godine izdaje prvi album „Man Of Words, Man Of Music“, koji nije dostigao veći uspjeh, što nije bio slučaj sa pjesmom objavljenom kao singl „Space Oddity“, koja postaje hit u Velikoj Britaniji. U ovoj numeri se pojavljuje Major Tom (Major Tom), jedan od Dejvidovih alter ega. Imao je nekoliko raznih alter ega, od kojih je najpoznatiji Zigi Stardast.

Mnogi su smatrali da je Bouvi bio za 70-e ono što su Bitlsi bili za 60-e: muzička raskrsnica i neka vrsta ogledala.

Za Dejvida Bouvija 70-e su bile izgubljene godine u kojima sebe i opisuje kao „groznog pesimistu“ i izražava se kroz albume „The Man Who Sold the World“(1971) i Hunky Dory (1971) u kojem već nagovještava želju za promjenom.

Tada i farba kosu u crveno i izdaje „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars"(1972), ključni album u kome, inspirisan Vorholom i Ničeom, priča nekoliko priča povezanih istom temom, sa elementima SF-a i sage o rok zvijezdi.

Zigi je nestao sa scene nakon godinu dana jer je morao. Pregazilo ga je vrijeme.

Sljedeći album „Diamond Dogs“ (1974) inspirisan je buntovničkom anarhijom i modelom sive policijske države, temama iz knjiga „Paklena pomorandža“ Endžija Bardžisa i „1984“ DŽordža Orvela.

Pronalazio je inspiraciju svugdje oko sebe, kako u društvu, tako i u jakim individuama, knjigama…

Seli se u Ameriku 1974. godine, a 1975. izdaje album „Young Americans“ na kome preovladava filadelfijski soul. Veliki američki hit postaje pjesma koju snima sa DŽonom Lenonom „Fame“.

Film “Čovek koji je pao na zemlju”, kultnog engleskog reditelja Nikolasa Rega iz 1976. godine, filmskoj publici prvi put je predstavio Devida Bouvija na velikom platnu u ulozi vanzemaljca zalutalog na Zemlju.

Zavisnost od droge pokušava liječiti slikanjem i selidbom u Berlin (1977), gdje se susreće sa elektronskom muzikom i počinje saradnju sa Brajanom Enoom (Roxy Music), multimedijalnim umjetnikom koji je imao veliki uticaj na art-rok produkciju, postpank, elektro pop, nju ejdž, tehno…

Tada nastaju tri albuma na kojima Eno radi: „Low“, „Heroes“ i „Lodger“.

Ovaj hit mejker, inovator, stardom, androgina rok zvijezda, ikona pop kulture, kameleon roka, veliki umjetnik, i ko zna kako još odlikovani Dejvid Bouvi, pod uticajem dens muzike, kroz 80-e je- plesao.

Posvećuje se pozorištu i filmu, radi sa grupom Queen na temi „Under Pressure“ i 1983. izdaje „Let’s Dance“. Sa Mikom DŽegerom snima “Dancing In The Street“.

Sa novoosnovanom grupom „Tin Machine“, izdaje dva albuma na kojima preovladava zvuk gitare, nakon kojih opet sam eksperimentiše sa elektro-fankom, džezom, hard-rokom…

Tada,1992. godine, ženi se supermodelom Iman (Iman Abdulmajid) i počinje da živi kako je on to nazvao stvarnim životom:

“You have had an extraordinary life, one a boy from your background could never dream of, so you might as well decide you are now going to have a real, real life.” (Guardian:1997)

Rođenje kćerke Aleksandrije donosi novu radost i nove albume: „Heathen“, na kome miješa stari i novi zvuk i „Reality“ (2003).

Nakon srčanog udara 2004. godine slijedi oporavak, a na muzičkoj sceni samo dva dueta, sa Ališom Kiz i Dejvidom Gilmorom.

Svoju slabost i pripremu za kraj puta pokazuje 2013. albumom „The Next Day“.

Bouvi je sa 18 godina promijenio ime iz Dejvid Džouns (David Jones) u Dejvid Bouvi (David Bowie), neki izvori navode da je to uradio da bi se izbjeglo miješanje sa Dejvi DŽounsom (Davy Jones) iz grupe Monkees’, a neki da bi prikrio majčino prezime. Bouvi je imao starijeg polubrata koji je bolovao od šizofrenije, dok su majčine dvije sestre liječene od mentalnih bolesti.

Biseksualnost je riječ koja se često nalazila uz njegovo ime, što on nije ni krio.

Muzičar, pjevač, kompozitor, producent, glumac, modni diktator.

Umro je 10. januara 2016. godine nakon 18-mjesečne borbe sa rakom jetre.

Na svoj rođendan 8. januara izdaje posljednji album „Blackstar“. Muzičari koji su radili sa Dejvidom na albumu nisu znali da je bolestan. Kremiran je tajno. Pored kćerke ima i sina iz prvog braka.

Mnogima je bio uzor. Mnoge je promijenio. Mnogima je pokazao da je u redu biti drugačiji.

Iako je otišao tiho, nagovijestio je da će tek sada svi za njega znati (Everybody knows me now) i ostao je vjeran sebi i svom načinu shvatanja umjetnosti, do kraja (Ain’t that just like me?).

A gdje se tu uklapa priča o vaskrslom Lazaru? Pa možda baš u tome što će ovaj umjetnik još dugo, dugo, dugo inspirisati mnoge ljude planete Zemlje, ali i univerzuma koji mu je bio jedna od vodećih tema tokom stvaranja.

To sada potvrđuju brojni omaži u čast preminule legende, a svakako najzanimljivija je ideja belgijskih astronoma koji su, prateći vrijeme njegove smrti i nazive albuma, odredili sedam zvijezda koje čine sazviježđe identično munji koja se pojavljuje na omotu albuma „Aladdin Sane“.

„Look up here, I’m in Heaven“{gallery}dobojNEWS/kultura/muzika/dejvid-bouvi-crni-sjaj:::0:0{/gallery}