DOBOJ: "Fabrika pomirenja" za bolji život

Poplave i klizišta koji su prije mjesec i pol nanijeli velike materijalne štete brojnim gradovima i selima u Bosni i Hercegovini te uništili sve što su ljudi godinama stjecali samo su dodatno otežali ionako težak život bh. građana. Zbrajane su štete, tražena je pomoć, a onda je iz jednog od najviše stradalih gradova došla vijest o postavljanju kamena temeljca za pogon koji bi umnogome mogao olakšati život postradalih.

Azerbajdžanska tvrtka Benkons već godinama u Doboju planira, a na tradiciji nekad slavne i nadaleko poznate tvornice za preradu voća i povrća Bosanka, pokrenuti novi pogon koji bi oživio lokalno gospodarstvo. Uspjeli su, kako kažu, ponovno patentirati brand Bosanka, ali će i graditi tvornicu vrijednu 40 milijuna eura, lociranu na prostoru bivše vojarne kod sela Ševarlije. Za početak, na preradi i pakiranju voća i povrća te pravljenju sokova u pogonu nazvanom "fabrika pomirenja", planiraju otvoriti 300 radnih mjesta, ali i angažirati višestruko više kooperanata, koji će, opet, zapošljavati stotine sezonaca.

Idealna priča, jer posve je jasno da svako radno mjesto i svaki kooperant znači i egzistenciju jedne obitelji, malo je pomućena ponovnim otvaranjem starih nesporazuma na relaciji država Bosna i Hercegovina - entitet Republika Srpska, odnosno verbalnog sukoba Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Doduše, sve je i završilo brzo, jer nije ništa novo i traje koliko i svaka dnevno-politička stvar.

Manje politike za uspjeh projekta

"Fabrika može uspjeti, ali da se manje miješa politika. Ako bi se sve to ustrojilo kako treba i da ne bude prevara, jer danas ne znam kome više vjerovati, pogotovo ne našim političarima kojima ne možeš ništa vjerovati, može biti nešto od nove Bosanke. Ako bude prevara, nema ni od toga ništa", smatra Simo Bilić, umirovljeni voćar i povrtlar iz sela Rudanka i nekadašnji kooperant dobojske Bosanke.

Poznato mu je kako je nekad Bosanka radila, koliko je ljudi zapošljavala i kako je ostvarivala dobru suradnju s kooperantima koji su uzgajali voće i povrće. Priča i kako je od ubranih 13,5 tona krastavaca jedne godine "zaradio toliko da je otišao u TAS i kupio novog 'Golfa', a da mu je još i ostalo novca".

"Danas možeš proizvesti koliko hoćeš i šta god hoćeš, ali ako nemaš kome to prodati, kao da si radio džaba. Onaj koji dolazi investirati prvo je dobro promislio za sebe - i ja ako bih negdje ulagao, ne bih radio ako nemam svoj interes - te se zato treba nadati. Što se tiče radne snage, i omladina sa završenim fakultetom bi radila bilo šta i za 20-30 [konvertibilnih] maraka [10-15 eura] dnevno", ukazuje Bilić.

Mladi žele raditi

Mladom dobojskom poljoprivredniku Saši Lukiću, koji već ima nasade krušaka na šest hektara, ohrabrujuće zvuče najave dolaska velike tvrtke iz Azerbajdžana, koja će nastupati na tržištu kao Benkons Bosna. Na njegovoj plantaži zasađena je "viljamovka" na 80 posto površina te na ostatku površine tzv. oprašivači (kruške sorti "Santa Maria", "Butira", "Abate Fetel"). Svoje proizvode plasira u Doboju, Zavidovićima, Maglaju, Derventi i Prijedoru, no nova tvornica bit će udaljena samo 18 kilometara od njegovog posjeda.

"Takva fabrika mnogo znači proizvođačima, pogotovo kad je tržište zagarantovano, jer je to težak posao i fabrika pod otvorenim nebom, u kojoj cijene diktiraju mnogo toga. Lokalna zajednica u kojoj se otvara takav gigant mora da stoji iza svakog proizvođača, posebno sa podrškom - savjetodavnom i stručnom - kako bismo pratili svjetski trend i zadržali korak u proizvodnji. Moramo imati svjetsku tehnologiju da bismo bili konkurentni, jer više nije važno gdje se što proizvode, nego kvalitet i cijena odlučuju ko plasira robu i na koji način", ukazuje Lukić.

Prema njegovom mišljenju, treba iskoristiti pogodnosti koje pružaju klima i geografski položaj dobojskog kraja, ali i da se odredi strategija koje su to kulture potrebne te paralelno educirati proizvođače. Priznaje i kako se od voćarstva "može živjeti, iako je mnogo problema i jako je teško".

"Postoje mladi ljudi koji žele raditi i ostati ovdje. Namjeravaju ulagati, ali zbog određene situacije smušenosti i nedovoljne organizovanosti, jednostavno niko ne smije da napravi taj korak da sve to krene", upozorava Lukić.

Ohrabrenje za povratnike

Nusretu Deliću iz Ševarlija "nova Bosanka" će doći doslovno u susjedno dvorište i ta ga investicija iz više razloga ohrabruje - i zbog egzistencije svoje obitelji, ali i sela, pa i cijelog dobojskog kraja, no i zbog sigurnosti koja se time otvara. Ševarlije su povratničko mjesto, u koje se vratilo najmanje 80 posto prijeratnih stanovnika, počeli su novi život i krenuli u borbu za budućnost svoje djece.

"Vjerujem da tom investicijom nećemo, kao većina povratničkih mjesta, biti prepušteni da izumremo. To je strani kapital, a niko ne bi ulagao u nesigurno područje. Ako dolazi novac, dolazi i sigurnost, što je povratnicima od velikog značaja, jer nam garantuje da ćemo ovdje ostati, da ćemo imati od čega živjeti i svima onima koji hoće raditi dati priliku i da zarade", kaže Delić, koji je prije rata i sâm radio u Bosanki.

Osim proizvodnje mlijeka, koje isporučuje mljekari u Kozarskoj Dubici, na blizu 25 duluma (2,5 hektara) uzgaja i krastavce koje, u količinama i do 100 tona, prodaje Zemljoradničkoj zadruzi Gračanka u Gračanici. Žali se na probleme koje ima u vezi s poticajem.

"Ne mogu se nikako dogovoriti ti naši zakoni kad je proizvođač u jednom, a otkupljivač u drugom entitetu, pa nam je ova investicija šansa da izbjegnemo taj vid komplikacija i imamo taj otkup na svojoj opštini, bukvalno u našoj mjesnoj zajednici", dodaje Delić.

Za buduću proizvodnju predlaže formiranje zadruga koje bi otkupljivale voće i povrće, čime bi se mnogi poljoprivrednici odlučili za podizanje trajnih nasada ili uzgoj povrća. Prema njegovom mišljenju, neće više biti izgovora za one koji hoće raditi i imaju zemlju.

Podrška lokalnih vlasti

Lokalne vlasti i u Doboju, ali i susjednoj općini Doboj Jug, pozdravljaju investiciju, ali i ohrabruju proizvođače, vjerujući da je cjelokupna priča od izuzetnog značaja mnogima.

"Poljoprivredni proizvođači sa ovih prostora sigurno imaju potencijala, ali bi bilo dobro da i promijene svijest, posebno u području ekonomskog aspekta i samozapošljavanja, kako bi jedna porodica od vlastitih proizvoda mogla živjeti", ukazuje Afan Aličić, referent za privredu i poljoprivredu.

"Geografski je ovaj prostor idealan za razvoj voćarstva, ali trebamo poticati i plasteničku proizvodnju povrća. Dobrim kvalitetom voća i povrća vjerujem da bi i brand Bosanka jednog dana mogao da oživi", dodaje Aličić.

I Duško Paravac, načelnik Odjeljenja za poljoprivredu Grada Doboja, smatra da perspektiva postoji, ali i ukazuje na bitan problem prema kojem je jednom prerađivačkom kapacitetu uvijek problem sirovinska baza.

"Sad kad je svijet postao ovako mali, sirovinska baza za Doboj i pogon za preradu koji će ovdje biti izgrađen može biti i u Ukrajini. Zato treba zainteresovati proizvođače, ali i odrediti u kakvu vrstu odnosa će investitori ući sa kooperantima", kaže Paravac.

"Nemamo ni razvijeno zadrugarstvo u bilo kom obliku udruživanja poljoprivrednih proizvođača, jer su ovo ipak proizvodnje koje su visokoakumulativne. Drugi problem je i relativno staro stanovništvo na selu u cijeloj Bosni i Hercegovini, no ipak ima mladih ljudi koji su zainteresovani i koji su registrovali svoja poljoprivredna gazdinstva. U interesu nam je da mladog proizvođača zadržimo na selu, sa formiranom porodicom, kako bi postali ekonomski nezavisna cjelina, sa svim pravima iz radnog odnosa, staža, subvencija, podsticaja i svega drugoga", dodaje Paravac.

Nova prilika za vrijedne ljude

Svjestan je i pitanja sigurnog plasmana proizvoda na tržište, pa u tome i vidi prednost velike tvrtke koja dolazi u Doboj, a koja će, prema njegovim riječima, imati nekoliko povoljnosti koje nudi ta sredina - blizinu Europske unije, dobru prometnu infrastrukturu, tradiciju proizvodnje voća i povrća...

"Ovakva fabrika, ako krene kako su to planirali i ako obezbijedimo onoliko sirovine koliko ovo područje može da ostvari, biće interesantna i za investitore iz drugih oblasti, naprimjer obrade mesa, jer takvih kapaciteta nemamo. Još uvijek imamo jeftinu, ali obučenu radnu snagu, jer nema proizvodnje koju nismo radili, a imamo i tradiciju. Uostalom, bivši radnici Bosanke već sutra mogu raditi u novom pogonu, nije im to nepoznata proizvodnja, a poljoprivrednik koji je uzgajao krastavac može odmah početi da radi", zaključno poručuje Paravac.

Svi preduvjeti u dobojskom kraju definitivno postoje, a uspjeh azerbajdžanskih investitora mogao bi ukazati put i drugima koji na bh. područja žele investirati svoja sredstva. Dobojlijama i njihovim susjedima, vrijednim ljudima u dolini rijeke Bosne, neće biti problem dokazati se i pokazati se u pruženoj novoj prilici