Radnici dobili otkaz “poludobrovoljno”, pa se nakon krize vratili na posao

Kako su ispričali sami radnici, ali i predstavnici sindikata, dio njih je ostao bez posla po osnovu nezakonitog otkazivanja ugovora o radu, dio po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme kada su poslati “na čekanje novog”, kao i otkazivanjem ugovora o povremenim i privremenim poslovima. Međutim, najekstremniji slučajevi vidjeli su se u prinudnom potpisivanju sporazumnog prekida radnog odnosa kako bi, vjerovali ili ne, “sačuvali radna mjesta”.

Kako su ispričali upravo radnici, trik kojeg su se dosjetili poslodavci i iskoristili ga, ogledao se u tome da se “na inicijativu radnika” prekine radni odnos, a onda po prestanku krize zaključi novi ugovor o radu. Tako bi se poslodavac spasio troškova, plata i doprinosa za radnike u periodu zabrane obavljanja poslova, a ovaj drugi bi se vratio na radno mjesto nakon krize.

Ironično, ovo je način na koji su mnogi trgovci, ugostitelji, sportske kladionice, hotelijeri i drugi, prevarili sistem i na taj način izbjegli obaveze prema svojim radnicima u periodu kada im je djelatnost bila zabranjena.

Prema riječima jedne radnice koja je bila prinuđena da dâ otkaz u sportskoj kladionici, a onda nakon dva mjeseca potpiše novi ugovor o radu. Svjesno je pristala na kršenje zakona i to na njenu štetu jer nije imala drugog izbora. Nije znala koliko dugo će trajati pandemija, a bez plate i doprinosa ostala je na puna dva mjeseca. I koji dan preko toga.

“Nažalost, znala sam da je to truo kompromis, ali nisam imala drugog izbora. Svakako bi nam dali otakaze i ko bi se onda sa njima kasnije borio po sudovima. Rekli su nam da se, ako pristanemo na sporazumni prekid radnog odnosa, nakon krize vraćamo na posao. Znam da bi mi u slučaju otkaza morali dati otpremninu i ne bi smjeli zaposliti nikoga na moje mjesto, ali meni treba posao i nakon pandemije. Tako se i desilo. Oni su više od dva mjeseca uštedili na nama za troškove, a mi smo ostali bez plata i zdravstvene zaštite u tom periodu. Sada su nas sve vratili na posao, radimo, ali vjerujte da bih sada više voljela da nisam morala tu da se vraćam. Pokazali su da su im radnici samo potrošni materijal. I to sportske kladionice, mjesta na kojima se do pandemije obrtao najveći novac, postupile su najgore od svih”, kaže ona i dodaje da su njene kolegice i kolege, koji su imali ugovor na neodređeno vrijeme, uglavnom pristali na taj kompromis, dok su oni koji su imali ugovore na određeno, samo poslali kućama.

Prema zvaničnim podacima sindikata, od početka krize izazvane pandemijom virusa korona, u Republici Srpskoj bez posla je ostalo oko 5.000 radnika, dok se u Federaciji BiH barata ciframa koje premašuju i 37.000 radnika. Istovremeno, na nezakonite otkaze požalilo se nešto preko 120 radnika u RS, dok se sindikatima u FBiH javilo preko 1.300 radnika koji su zadržani na radnom mjestu, ali su plate morali da vrate poslodavcima. I toga je bilo.

Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže da je od 11. marta pa zaključno sa 1. junom bez posla ostalo 4.813 radnika u Srpskoj. Kada govorimo o vrsti radnog odnosa, kaže ona, preko 2600 ljudi koji su imali ugovore na određeno vrijeme su ostali bez posla.

“Iza toga su oni koji su proglašeni tehnološkim viškom. Prema oblastima, najviše ih je u trgovini i ugostisteljstvu i prerađivačkoj industriji, upravo u onim sektorima koji su prvi zakukali, koji su imali ostvarenu dobit, a smanjili plate radnicima. Upravo su takvi otpuštali radnike. Kada govorimo o otpuštanju, potpuno sam sigurna da bi ovih 2.600 radnika ostali na poslu da nije bilo pandemije. To je ona pojava zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme, kada vi radnika držite na uzdama, primite ga na tri mjeseca, pa kad istekne produžite na dva i tako godinama. Takvu vrstu ugovora imamo najčešće u uslužnim djelatnostima i kada su u pitanju konobari, hotelijeri ili trgovci. Godinama radite u lošim uslovima, a gazda vama manipuliše, stalno nezadovoljan i stalno u nesigurnosti. Pandemija je pokazala da se moramo pozabaviti vrstama ugovora, jer se oni zlouptrebljavaju. Zakon o radu RS je definisao pod kojim uslovima se prima radnik na određeno vrijeme, a to znači samo u uslovima kada je pojačan posao. Međutim, u praksi to izgleda drugačije”, rekla je Mišićka.

Ona govori da institut tehnološkog viška znači da, kada budete otpušteni kao takvi, poslodavac nema pravo tu da zaposli nekog novog radnika. Tamo gdje ne postoji sindikat, najčešće se dešava da radnika proglase viškom i šalju ga na biro. Pri tome nisu im omogućili da iskoriste kompletan godišnji odmor, niti otkazni rok, kao ni otpremninu srazmjernu godinama staža, na koju imaju pravo.

“Takav radnik, kad dobije otpremninu pa ode na evidenciju Zavoda za zapošljavanje ostvaruje pravo na naknadu koja je povećana danas i može je primati i do 24 mjeseca. Najniži iznos naknade je 418 KM, a može dobiti i do visine prosječne plate, zavisno koliko je bio kod poslodavca. To je bitno, da radnik koji je ostao bez posla, ne ostane bez primanja do trenutka kada nađe novi posao. To nije veliki novac niti je plata radnika velika danas, ali tih 418 KM ili 500 KM, omogućavaju radniku da preživi. Većina njih je dobila otkaz ili pristala na otkaz, a da nisu dobili ni otpremninu ni otkazni rok, niti su znali da to mogu dobiti. Ko god nam se obratio, a bilo je takvih u ovom periodu, isposlovali smo da dobije sve što mu po zakonu sleduje i nastavićemo tako, bez obzira da li se radi o našim članovima ili onima koji to nisu”, rekla je ona i dodala da nam treba jači pritisak Inspektorata rada, u kojem danas radi malo inspektora i to bez konkretnih rezultata.

Naglašava da novi Zakon o inspekcijama ništa nije napravio.

“Ako se mislilo da će neko ko kod kuće peče tortu, da bi dopunio budžet” biti otkriće za novi Zakon o insepkcijama, to nema veze sa životom”, rekla je Mišićka i dodala da su mnogi radili i dobro zaradili u ovom periodu.

Ona je podsjetila da su butici i trgovinski lanci koji prodaju odjeću, obuću, kao i parfimerije i prodavnice tehnike radili i odlično zarađivali prodajom putem interneta, a da se sve slomilo preko leđa radnika koji su ostavljeni bez ičega.

Odlukom Vlade Republike Srpske o proglašenju vanrednog stanja i stupanjem na snagu Zaključka Republičkog štaba za vanredne situacije kojim se zabranjuje rad određenih djelatnosti, JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske posebno prati priliv lica u evidenciju nezaposlenih po svim osnovama, a posebno po osnovu prestanka radnog odnosa nakon 19. marta.

“Uslijed pandemije i proglašenja vanredne situacije na evideneciju nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje prijavilo se 7.016 lica kojima je prestao radni odnos u periodu od 19. marta 2020. do 26. juna 2020. godine”, rekli su nam iz Zavoda i naglasili da su to samo oni radnici koji su im se prijavili, a ne ukupan, realan, broj radnika koji je ostao bez posla.

Na pitanje o otkazima tokom krize, diretor Inspketorata RS Dragutin Škrebić je, na konferenciji prije nekoliko dana rekao da nema mnogo prijava nezakonitih otkaza, ali da je uvijek bilo i biće onih koji tešku situaciju koriste za svoj džep.

“Rijetkost je da su vlade preuzimale uplate poreza i doprinosa za one koji nisu radili, a Vlada RS je pomogla. Savjetujemo svima da traže kompromisna rješenja kako bi preživjeli, i radnik i firma”, rekao je on.

Međutim, činjenica je da su pojedini radnici ostali bez posla u jeku pandemije. Kao i
da zbog neuplaćenih doprinosa nisu mogli da se prijave u Zavod za zapošljavanje. Prema pisanju više medija u Srpskoj, dio radnika, koji su nisu dobili otkaze, nije mogao da ostvari pravo na pomoć Vlade RS u isplati doprinosa i minimalne plate jer im nisu redovno uplaćivani doprinosi do februara. Za sada nije pronađeno rješenje za radnike čiji poslodavci nisu uredne platiše.

Iz Zavoda za zapošljavanje su odgovorili, da eventualno nepostojanje uplate doprinosa za mart i april onim radnicima koji su otkaz dobili od 19. marta do kraja aprila, neće biti problem. Svi radnici koji ispunjavaju uslove moći će ostvariti pravo na Zavodu za zapošljavanje na naknadu.

U Inspektoratu Republike Srpske rekli su da su se radnici često obraćali tražeći informacije o njihovim pravima zbog obustave rada i pravnim posljedicama otkaza ugovora o radu iz ekonomskih razloga, potpisivanja sporazumnog raskida ugovora o radu, potpisivanja zahtjeva za neplaćeno odsustvo ili potpune odjave djelatnosti poslodavca.

Saša Trivić iz Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske kaže da i on ima informaciju da je bez posla ostalo oko 4.800 radnika, ali da je šteta koju trpi ekonomija uopšte, toliko velika, da se ti radnici jedva vide u haosu koji je nastao.

“Vjerujte, taj broj otpuštenih radnika je gotovo zanemarljiv koliko je velika šteta nastupila na svim nivoima i u svim sektorima. Ovo što se desilo i ovo što nam prijeti i dalje, nameće pitanje kako sada sačuvati što više radnika i obezbijediti da rade u što normalnijim uslovima. Ovo nas je pogodilo i zato što smo posljednjih godina imali problema sa nedostatkom radne snage i taman smo nekako uskladili da nam što više radnika ostane, naučili ih i obučili i nikome ne odgovara da ti ljudi odu. Moramo naći neko rješenje da zadržimo te ljude. Najviše su pretrpjeli ugostitelji u hotelijeri koji danas rade sa nekih 10 odsto. Zatvorene su granice, pa oni koji rade sa gostima iz inostranstva i dalje ne mogu ništa. Mi i dalje tražimo testiranje za strane državljane dok nas puštaju da izlazimo. Odgovornost za taj zastoj je na vlastima. Takođe, stao je i putnički saobraćaj i tu su veliki gubici. Svi ti ljudi ne rade, svi šoferi su ostali bez posla”, kaže Trivić.

On govori, da novi priliv broja oboljelih neće dovesti do zatvaranja kakvo smo vidjeli u martu, jer je ekonomija ta koja diktira, mora da se radi.

Tekst nastao u saradnji sa udruženjem Oštra Nula, uz podršku National Endowment for Democracy.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!