KOLIKO KOŠTA OBRAZOVANJE U BIH: Za fakultetsku diplomu potrebno je 58.000 eura!

Ili koliko gubimo odlaskom stanovništva?

A svake godine BiH napusti jedan grad veličine Konjica, Trebinja ili Kaknja... Preciznije 36.800 svojih građana. sa njima ostanemo bez 1,5 milijardi eura- svega onoga što je u ove ljude uloženo i svega onoga što u ovoj zemlji svojim zapošljavanjem neće generistati, bilo direktno ili indirektno. 

Sve to već sada ostavlja nesagledive posljedice i pritiske na penzione fondove, zdravstvene službe, službe socijalne zaštite,  tržište radne snage… Projekcije za godine pred nama, nažalost, ne idu nam u prilog.

Pokazala je ovo studija “Troškovi emigracije mladih iz BiH“ koju je proveo Institut za razvoj i inovacije uz podršku Westminster fondacije za demokratiju u BiH.

O samom istraživanju više nam je rekao njegov autor Nenad Jevtović, direktor Instituta.

Koliko košta obrazovanje u BiH, možete li nam za početak dati jedna plastičan primjer na jednom fakultetski obrazovanom mladom čovjeku?

Jedan fakultetski obrazovani mladi čovjek u BiH, njegovo obrazovanje košta oko 29.000 eura. Kako smo došli do tog braoja? Posmatrali smo jednu mladu osobu koja je školske 2001. krenula  u prvi razred, ona je završetkom osnovne škole generisala trošak od oko 13.000 eura, kažem trošak, a to je investicija  koju je BiH uložila u tu mladu osobu da završi osnovnu školu. Kasnije se taj trošak od 13.000 eura završetkom srednje škole popeo na oko 20.000 eura, da bi završetkom fakulteta, pod pretpostavkom da je ta mlada osoba za pet godina završila  fakultet taj trošak iznosi 29 000 eura, dok jedan doktor nauka u prosjeku košta oko 43 000 eura. A evo kako ti podaci glase za RS, osnovna škola ulaže se oko 13.500 evra, što je nešto iznad prosjeka za cijelu BiH, što se tiče srednje škole  trošak iznosi 19.779 eura  nešto malo ispod prosjeka, za visoko obrazovanog pojedinca  u RS taj trošak iznosi oko 29.200 eura, nešto malo iznad prosjeka za čitavu BiH. 

I kada se ove brojke pomnoži sa brojem ljudi koji odu do kog iznosa se dolazi na godišnjem nivou?

710 miliona eura je iznos do koga dolazimo, do njega smo došli tako što smo pomnožili broj onih  koji odlaze sa brojem koliko je u njih uloženo.  Izazov sa kojim smo se tu suočili jeste taj da ne postoje tačni i precizni podaci o broju ljudi koji su otišli. To je bio osnovni izazov ne samo u BiH, već u cijelom region, postoje problem sa podacima i njihovim kvalitetom. Koristili smo podatke OECD-a i iz toga razloga morali smo praviti različite scenarije, i u njima se troškovi u BiH kreću od oko 650 miliona do 800 miliona eura. To je, ono što sam na početku rekao, neki drugi scenario je negdje oko 720 miliona. To je taj raspon i on postoji zato jer ne postoje precizni podaci i tačni podaci o obrazovnoj I starosnoj strukturi ljudi koji su emigrirali, i zato smo spremali različite scenarije najgori, najbolji i onaj srednji. Ta brojka na nivou RS se kreće između 214  i 284 miliona eura. To je na godišnjem nivou. 

To je zapravo samo jedan aspekt troškova koje cijelo društvo snosi odlaskom mladog čovjeka. Pored ovog novčanog gubitka bh ekonomija zbog odlaska trpi i po osnvu BDP?

Drugi aspekt odlaska mladih ljudi jeste to što se potencijalni BDP Bosne i Hercegovine smanjuje. Potencijalni BDP je onaj BDP koji se ostvari kada su uposleni svi kapaciteti u jednoj ekonomiji, a kapaciteti su ljudi, odnosno radna snaga i kapital, a kada mladi ljudi odlaze taj potencijalni BDP se smanjuje, ti ljudi više nisu u BiH, tu više  ne proizvode i ne troše, niti plaćaju poreze, te samim ti ni dodatno ne pokreću ekonomiju. Taj trošak na novou BiH  iznosi 710 miliona eura, a u okviru RS godišnje smo ga procjenili na oko 230 miliona eura.

Tokom online prezentacije ovog istraživanja ste rekli da BiH po ukupnom trošku u stopu prati Srbiju, a znamo da je velika razlika u broju stanovnika između ove dvije države?

Tako je BiH prati Srbiju nalazi se na drugom mjestu, međutim Srbija ima duplo više stanovnika u odnosu na BiH, tako da ako posmatramo u relativnom smislu ono što se gubi u odnosu na BDP i broj stanovnika, svakako da je, nažalost, BiH u najtežoj poziciji u našem regionu.

Dotakli ste i pozitivnih efekata migracija, a to su doznake?

Kao treće istraživačko pitanje obradili smo i pozitevni efekte migracija, a to su se pokazale doznake, kao i sredstva koja se iz inostranstva  slivaju u  BiH. Naš zaključak je bio da su te doznake veoma značajna sredstva jer kada saberemo samo u 2018. godini doznake i ostale prilive koji su  poslati od bh migracije  dolazi se negdje do iznosa od 2, 5 milijarsi eura koje se slilo formalnim kanalima, a još sam slobodan da da procjenim da se neformalno slije još toliko. Čak i same ove 2,5 milijarde o kojima govorimo je veoma, veoma značajan iznos koji doprinosi koliko-toliko opštoj stabilnosti bh ekonomije.

Zapravo doznake i nisu tako pozitivan efekat, naročito na neke duže staze?

Doznake koje se sliju u BiH, kao i u svim zemljama  regiona  dominantno se troše  za potrošnju i za investiranje u nekretnine, dok veoma mali dio odlazi u investiranje. Kada kažem investiranje u nekretnine znači kupovina stanova, kuća, rješavanje stambenog pitanja tako da se ne bi slučajno našli u zamci da neko kaže ok pa mi uložimo u te mlade ljude koji odu određeni iznos koji se mjeri takođe u milijardama, ali svake godine mi kroz formalne kanale dobijemo 2,5 milijarde. Da tu ne dođe do zabune  i pogrešnih zaključaka  jer kada se uzme struktura tog novca  koji dolazi u zemlju vidi se da se u takvoj strukturi ne može zasnivati budućnost BiH iz prostog razloga što izuzetno mali udio sredstava koja se investiraju i uz koje se jedna zemlja razvija. Jednostavno rečeno vi zemljama u koje mladi ljudi emigriraju iz BiH dajete ono najbolje, dajte svoje mlade obrazovane ljude. Tačno je da kroz doznake i druga sredstva vi dobijete te milijarde, ali ih dobijate za čisto preživljavanje i rješavanje stambenog pitanja.

Nenade bavili ste se i brojkama  o odlasku iz BiH na nivo godine, do kojih podataka ste došli i koje su to zemlje u koje građani BiH najčešće odlaze?

Kada smo prije godinu i po dana na prostoru Zapadnog Balkana počeli da provodimo analize to je bio osnovni izazov gdje saznati koliko ljudi emigrira. Domaći zavodi za statistiku ne raspolažu kvalitetnim podacima ili uopšte ne raspolažu podacima o emigraciji mladih ljudi u ukupnoj emigraciji, pa smo se koristili bazom OSCD-a koja analizira i prati koliko ljudi odlazi u zemlje OSCD-a, pa je tako situacija u BiH da godišnje između 35 do 37 000 ljudi emigrira tajno ili privremeno. Pri ovoj analizi treba biti oprezan i primjetiti da se tu broje i stalne i privremene emigracije  iz BiH, pa ako želimo da vidimo koliko je stalnih emigracija taj broj iznosi između 15 i 16.000 na godišnjem nivou. Ono što je još važno napomenuti jeste i da postoji trend rasta mi smo posmatrli period od 2013. do 2018. godine i ono što je primjetno  jeste da broj  ljudi koji odlazi raste.  Ostaje sada veliko pitanje kako za jvnost, tako i za nas istrživače kako će ova svjetska korona kriza  uticati na neka od ovih kretanja.

Zanimljivim je i prikaz prosječne plate ili BDP-a u zemljama u koje stanovništvo najčešće emigrira.

Kroz to poglavlje htjeli smo da ponudimo odgovor na to zašto ljudi emigriraju sa fokusom na mlade ljude. Kako smo ekonomisti svjesni smo da ne možemo dati odgovore na sva pitanja koja se postavljaju zašto mladi ljudi emigriraju, što je jedan od osnovnih problema i grešaka koji se pravi – različite profesije pokušavaju da daju sve odgovore na  ovom svijetu.  Međutim željeli smo da se fokusiramo na našu struku i zato naglašavamo da pokušavamo da iznesemo ekonomske razloge  zašto ljudi emigriraju, tako da smo u okviru tog poglavlja poredili kolike su prosječne plate u BiH sa zemljama u koje  se uglavnom emigrira. Tako je prosječna plata u Njemačkoj 5,5 puta veća od one u BiH, u Sloveniji 2 puta, a kada pogledate neke izuzetno razvijene zemlje poput Norveške ili Švajcarske ta razlika ide čak i do 10 puta. Time smo pokušali kroz to poglavlje da otškrinemo vrata razumjevanja razloga zašto mladi odlaze iako ćemo svaki dan čuti i obrazloženje  da nisu samo ekonomski razlozi onaj presudni faktori zbog čega neko napusti svoju zemlju. 

Zapravo zadnje dvije godine svjedočimo tome da i stituirani ljudi odlaze, kompletne porodice. Svako zna i po nekoliko porodica koje su se odlučile otići.

Tačno je da izgleda da se razlozi i struktura ljudi koji migriraju mijenja. Mi se nadamo da će to biti jedna od narednih analiza. Ono što ovako mogu reći jeste da ljudi usljed nezadovoljstva stanjem u BiH i ostalim zemljama Zapadnog Balkana emigriraju čak i ako nisu egzistencionalno ugroženi. Nadalje s ovih prostora se emigriralo 60-tih i 70-tih, odlazilo na različite fizičke poslove u istoj toj Njemačkoj koju i sada pominjemo, a i danas je tako samo što odllaze i ljudi koji su dobro stituirani jer su nezadovoljni uslovima i kvalitetom života.

Nenade koji je zaključak vašeg istraživanja, šta možemo očekivati i koliko su ove brojke loše pogotovo za neku budućnost, neku projekciju za 10- 20 godina . Šta mi ovdje možemo očekivati?

Šta se može očekivati na Balkanu u dugom roku mislim da se stručnjak koji bi to mogao predvidjeti  još nije rodio.  Međutim, ako krenemo od ovih brojki koje smo dobili mislim da nas ne očekuje previše svijetla budućnost pod pretpostavkom da ništa neće  biti urađeno. Međutim  to otvara potrebu i otvara veliki prostor da vlade regiona preduzmu određene korake i da ovu situaciju koja nas je ne samo sada zadesila, već decenijama nas prati, čak i vjekovima rekao bih. Dakle cilj jeste da vlade regiona pametno postupe  i ovu nesreću koja nas je zadesila pokušaju, koliko god je moguće,  da okrenu u našu korist, a to znači izgrađivanje čvršćih odnosa sa emigracijom kao jednih od ključnih pravaca u radu  vlada u regionu. Na taj način možemo nepredovati i ekonomski i politički I geostrateški položaj naših zemalja. Moramo učiti od onih koji su to već uradili, stalno se kao primjer navodi Irska, međutim trebamo učiti i od onih koji su već vjekovima najbolji u tome, a to je država Izrael.

Oni nam mogu biti primjer, kako funkcionisati ovdje, na Balkanu?

Apsolutno, oni mogu biti primjer kako unaprijediti odnose sa našom dijasporom, unapređivati i ekonomski I geostrateški i politički položaj naših zemalja. Daću primjer, jedan potez koji je načinjen u Srbiji, a to je osnivanje Agencije Tačka povratka. To nije vladina agencija, pa je time izbjegnuto miješanje politike. Njen cilj i namjena je da jača odnosesa cjelokupnom srpskom dijasporom sa glavnim fokusom na visokoobrazovanu dijasporu.

Pretpostavljam da je riječ o privlačenju investicija?

Tako je, riječ je o investicijama, ali naglasiću i da lično mislim da nisu najvažnije investicije, najvažnije je znanje. Jer možete vi imati ogromnu investiciju i ubjediti nekoga da svoj biznis stečen u Njemačkoj ili Americi prebaci u BiH, međutim ako ta investicija bude fizička proizvodnje nekog proizvoda, primjerice klompi, iako je to značajno i uz sve dužno poštovanje prema ovoj proizvodnji, to neće promjeniti sudbinu BiH.  Ali kada vratite ili kada ojačate specifične odnose sa 10 mladih stručnjaka iz BiH koji se primjerice bave nanotehnologijama e to je već nešto drugo. Ili kada bi doživjeli ono što nam je najpotrebnije, ali ako je stalno focus na političarima, njihov nekavlitetu itd, slažemo se oko svega toga, međutim postoje i druge društvene grupe koje utiču na razvoj zemlje. Zamislite koliko bi značio razvoj odnosa sa našom emigracijom ukoliko bi se akademski sektor odlučio na istinske reforme. A te reforme znače kada bi se mladi ljudi iz inostranstva, pa makar kao privremeni profesori, vraćali iz inostranstva u BiH. Dakle ovim samo želim da naglasim kolika je širina ovoga problem, ali i kolika je širina rješenja. Mislim da u narednih 10-20 godina, o kojima vi govorite, političari i politika može postojati sve nebitnija i nebitnija, a druge društvene grupe, koje utiču na razvoj jedne zemlje sve bitnije.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!