Šta se krije iza carinskih i poreskih prevara?

O tome danas niko ne raspravlja. ili kako reče glavni državni tužilac "nije našao niti jednu krupnu prijavu". A krupnih je bilo. I na kraju "pojela maca" prijave, ili su se dobile oslobođajuće presude. Priča o carinskim prevarama seže u vrijeme do 2006.godine kada se pod pritiskom ili teretom posla slomio prvi carinik koji je "rješenje"  našao u smrtonosnom skoku u Neretvu. Iza njega je ostala silna dokumentacija  koja je arhivirina, a prisvojeni novac opran.

Silni pokušaji da se ukine finansijska policija su po stoti puta ostali osujećeni. Njihovom čelniku i zaposlenim, koji su ostali i pored pritisaka: od isplate plata i statusa, kao i onim časnim u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, treba odati priznanje i javno objaviti imena tih časnih ljudi.

U dosjeima finansijske policije i dokumentaciji koja je proslijeđena sudskim i tužilačkim organima se kriju odgovori o putevima novca.
Kada se ovo prvo, sa carinom do 2006., i finansijskom policijom do 2014. godine zbroji dobila bi se brojka  o silnom novcu tako da bi to bila prava cifra za usporedbu sa putevima novca koji se istražuju u nama susjednim državama - Srbiji i Hrvatskoj (a dosežu stotine milijardi KM) . Tragovi novca bi se vidjeli i u BiH gdje su učesnici dobro povezani na principu "bratstva i jedinstva" konstitutativnih naroda bez narodnosti  na principu Sejdić- Finci.

Podaci Uprave za indirektno oporezivanja, kako reče prvi čelnik ove institucije, sežu od 2006. do 2011.  godine  (šest godina) i ove zadnje dvije godine : 2012. i 2013. godine.


Analitičaru koji želi da otkrije obim i vrijeme nastanka  dugova, ne bi promaklo da se uporede ovi periodi. Dok onaj, bivši čelnik UIO nije dostupan Parlamentarnoj komisiji za istrage, ovome treba 15 dana najave da bi "svoje silne" obaveze preuredio, a iznos dugova i utaja relativizirao bez prave uporedbe sa predhodnim periodom.

Iskustvo koje imam u radu parlamentarnih komisija od istrage tokova novca iz donacija preko revizije javnog novca u FBiH mi daje za pravo da ovakav odnos činovnika ili "kvazi činovnika" pokazuje potcjenjivačku ulogu prema predstavnicima koji su izabrani na demokratskim izborima. Kako isti čelnici ili činovnici sa ogromnim prinadležnostima odgovaraju samo "sudu svoje partije", ostaje da reaguju nezaviosni sudski i policijski organi i da iste privedu tamo gdje im je sigurno mjesto.

Na primjeru države Finske, koja je na prvom mjestiu po poreskom moralu, predsjednik i svaki ministar su dužni da odlože sve svoje državničke obaveze i da se odazovu pozivu najviše zakonodavne vlasti, tj. Parlamenta. Na lično pitanje koje sam uputio, kao predsjednik parlamentarnog odbora: "Da li je to moguće ?" dobio sam odgovor da je to normalno. Naravno, kod nas je sve normalno što je u civilizovanom svijetu nenormalno. Normalno je krasti novac svoje države a od iste živjeti.

Kako pogrešna, odnosno nenormalna, odluka može uticati na obim neplaćenih carina i poreza kao indirektnih javnih prihoda koje su platili krajnji potrošači a prisvojili  odnosno  ukrali pravni subjekti koji su bili dužni taj novac uplatiti na jedinstveni račun države , najbolje se vidi iz slijedeće mjere, koju obrazlaže Uprava za indirektno oporezivanje:

"Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupku indirektnog oporezivanje stekli su se uvjeti da se javno objave svi oni obveznici koji imaju dugovanja po osnovu indirektnih poreza: PDV-a, akciza, carina i putarina.

Pored javne objave dužnika, u usvojenom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, koji je na prijedlog UIO usvojila Parlamentarna skupština BiH, naknadni teret prinude je smanjen s 10 na pet posto, a zatezna kamata s 0,06 na 0,04 posto svakog dana zakašnjenja.

UIO je ovaj prijedlog, smanjenja naknadnog tereta prinude i zateznih kamata, uradio kako bi izašao u susret poslovnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, koja se trenutno susreće sa velikim problemom nelikvidnosti.

Od početka primjene Zakona o PDV-u u BiH, dakle od 1. januara 2006. godine pa zaključno s 2013. godinom, dug po osnovu prijavljenog, a neuplaćenog PDV-a, s teretom naknadne prinude iznosio je 789 miliona KM.

Procenat naplate duga iznosi 65 posto." Kraj citata.

Objavljivanje kao obaveza UIO samo je pokazala :

Haos i  nered u sistemu prikupljanja javnih prihoda: indirektnih i direktnih poreza i doprinosa i nepostojanja jedinstvenog sitema nadzora .
Teret prinudne naplate i zatezne kamate je postao još stimulativniji za prevaru i krađu javnog novca, tako da je politika sankcija povećala nivo evazije.

Iznos duga od oko 800 miliona KM ima svoje ishodište u javnom i privatnom novcu i tragovi vode za potencijalne oblike korupcije i kriminala počev od prometa visokotarifnih proizvoda, javnih nabavki do prljavom novca koji se pere.

Procenat naplate je povezan sa namjer nim stečajevima u kojima privatna imovina ostaje izvan stečajne mase.

 Stanje nelikvidnosti i niske depozitne strukture bankarskog sektora se krije u nelegalnim tokovima novca u sivoj zoni ekonomije i niskoj osnovici za naplatu javnih prihoda što iznosi najmanje 20 % GDP ili oko 20%  naplćenih javnih prihoda: što u apsolutnom iznosu doseže do 5 milijardi KM  GDP  i preko 2 milijarde KM javnog novca.

Na kraju -  odgovor  na pitanje  "Šta se krije iza carinskih i poreskih prevara ?"  bi bio eksplicitan i jasan: "Nedovoljan ili nisazak institucionalni kapacitet države  koji se može nadomjestiti samo radikalnim sistemskim reformskim mjerama koje su očito u deficitu."
I dok imamo deficit institucionalnog kapaciteta države, na jednoj strani, na drugoj, imamo rast deficita po tekućem računu koji doseže statističe cifre od pola milijarde KM s tim da dubioze na godišnjem nivou su duplo veće i po procjeni javne potrošnje i rasta društvenog proizvoda, iznose preko jedne milijarde KM na godišnjem nivou. Rezultat ovakvim trendova je rast javnog duga i stanje opće nelikvidnosti što bh.ekonomiju " gura" u zonu bankrotstva a stanovništvo u stanje siromaštva.

Autor: Prof. dr. Izudin Kešetović