GODINA JUBILEJA U OSJEČANIMA (FOTO)

Uz hladne vjetrove sa okolnih brda počinju ovih godina i neki vjetrovi nade da se Osječani pomalo bude jer se uprkos sve manjem broju stanovnika, nešto novo gradi i radi. A ima i društvenih aktivnosti, pa je tako po prvi put ove godine organizovano plivanje za Časni krst na rijeci Bosni. Momci iz sela sa sveštenikom Nemanjom Luketom pozvali su hrabre da plivaju a sve druge da to podrže, pa se tako na obali Bosne, na Bogojavljenje, 19. januara, uprkos hladnoći i koroni okupilo dosta Osječanaca. Oni na obali dobro opremljeni: kapama, šalovima, džemperima i jaknama, debelim hlačama i dugim gaćama, vunenim čarapama i Oni drugi u ledenoj vodi Bosne samo u šorcu plivaju za Časni krst.

Njihova hrabrost nalaže da ih obavezno pomenemo, a to su: Saša Živanović, Marko Cvjetković, Miodrag Petrović, Zdenko Marković i Goran Lukić. I kapu dole od svih nas koji se zimi pedantno utopljavamo a na prvi kašalj tražimo septolete, pijemo tilol hotove, ubacujemo toplomjer pod pazuh i napeto, širom otvorenih očiju zabrinuti pratimo razvoj situacije pogledavajući za svaki slučaj do kada je knjižica ovjerena.

A ova godina u kojoj već križamo zadnje dane januara donosi nam jubileje značajne za naše selo, koji svakako trebaju biti pomenuti.

1881.godina. Ove godine se navršava 140 godina od početka gradnje crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Osječanima. Te daleke 1881. godine narod naš pobožni, iz trošnih i malih riglovanih kućica, blatom oblijepljenih šeperača, udžerica i baškaluka počeo je da gradi na ponos cijelom trebavskom kraju veliku i lijepu crkvu. Turci su napustili ove prostore pa se za dozvolu gradnje više nije moralo ići pašama i vezirima na noge, ali jeste novim okupatorima Austrijancima. Tih okupatora se nikako riješiti, pa mu ga i ovaj NATO pakt dođe nešto kao nova i ažurirana verzija svih tih prethodnih osvajača.

Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice završena je 1890. godine i jedna je od najstarijih i najljepših bogomolja u Eparhijji zvorničko-tuzlanskoj. Prava ljepotica. U gradnji su učestvovali i mještani okolnih sela pa je za taj period vezana i jedna od poznatih priča o proslavi završetka gradnje, gdje se narod slio sa svih strana da to proslavi, jelo se i pilo, pjevalo i igralo ali i pričalo o svemu i svačemu, onako fino i uljudno, kulturno, svojstveno našem balkanskom mentalitetu. Ali domaćini iz Osječana i Kožuha natopljeni i podgrijani rakijom počeli su žustrije da raspravljaju o koječemu. Grlati kakvi jesu počeli su se ubjeđivati, prvo nadvikivanjem, a onda su ti isti diskutanti argumente počeli da traže po okolnim ogradama i živicama. Narod naš prosti i neuki te argumente i dan danas naziva koljem i tarabnjačama, pa se uskoro diskusija razvila pomenutim argumentima da je sve prštalo. U toj diskusiji bolje su se snašli Osječanci iz prostog razloga što su nadničeći kod obližnjih gazda, Kondića i Ružića, sve te čvrste argumente sami fušereći udarali u ogradu. Nakon te diskusije po Kožuhama i Osječanima bili su zlata vrijedni razni melemi, zečija kožica, jazavčeva i tvorova mast i ostali, tog vremena aktuelni lijekovi za uboje. Ta demokratska diskusija rezultirala je za koju godinu u centru Kožuha lijepom crkvom. Pomenuta diskusija je odavno zaboravljena, pa se mještani komšijskih sela takmiče u sportu, druže, orođavaju i zajedno su i u miru i u ratu, i u dobru i u zlu. A ovo je samo dokaz kako razmjena ideja na kvalitetan, fin i kulturan način rađa nove vrijednosti.

1941. godina. Osamdeset godina, tamo u prošlosti, te daleke 1941. godine, 23. avgusta je u slobodarskim Osječanima napadom na žandarmerijsku stanicu pukla prva ustanička puška dobojskog kraja. Nakon likvidacije stanice, više od 200 ustanika, Osječanaca, Kožušana i Bušlaćana krenuće na Doboj i u neizvjesnost Drugog svjetskog rata.

Rat i ratna epopeja tog vremena iznjedrila je mnogo nevolja i zla, ali i plemenitih i herojskih djela. Nema rata a ni bune da su Osječani zaobiđeni. Nažalost. A ovo kratko pominjanje je zbog godišnjice ustanka i onako uzgred da se zna i da ne bude zabune, da se antifašizam dobojskog kraja pucnjem prve ustaničke puške prvo oglasio u Osječanima. Ko ne vjeruje nek lista istoriju.

1951. godina. Kada se vratimo sedamdeset godina u prošlost, sada daleke 1951. godine u Osječanima se mnogo toga dešavalo na planu kulturnog i sportskog života našeg sela. Bilo je to vrijeme jedne zlatne generacije u sportu i kulturi. Iako je u selu bio bogat društveni život odvajkada, te 1951. godine u Osječanima će doći do formiranja KUD-a koji će ponijeti ime „Miloš Tomić“. Druženje, igra i pjesma, i život koji se odvijao na raznoraznim raskršćima i prelima uselio se u Dom kulture koji je izgrađen 1947. godine, uporedo sa gradnjom pruge Šamac-Sarajevo. KUD će decenijama biti mjesto cjelokupnog kulturnog života u selu. Pronosiće slavu Osječana na raznim gostovanjima. Nezaboravne su i igranke u Osječanima. Bio je i Omladinski festival… Stotine članova prošlo je kroz KUD. Mali je prostor ovog članka da se navede bilo šta drugo osim sada daleke godine osnivanja. Posleratni rad KUD-a je obnovljen 2012. godine i otada nosi naziv KUD „Osječani“. Neki novi momci i djevojke drže se za ruke i igaju kolo u KUD-u „Osječani“. I ta priča i dalje traje.

Iste te 1951. godine u Osječanima je formiran Fudbalski klub „Mladost“ koji će 1995. godine promijeniti ime u „Trebava“ i sada pod tim imenom Cero, Brano, Rus, Kiko, Jovan, Saša, Đokić… pobjeđuju rivale. Bogata istorija ovog kluba dijelom je opisana u monografiji Kluba koja je entuzijazmom, nažalost rano preminulog Ratka Simića i njegovih saradnika izdata povodom šezdesetogodišnjice Kluba. Brojni su i sjajni rezultati ovog kluba. Iz Kluba najavljuju da će se 70 godina ovog kluba obilježiti na dostojan način. Doći će nam veterani Crvene Zvezde, praviće se tribine. Vjerna publika tribine godinama očekuje, pa se jedva čeka da Ploskin prvi mikser betona prođe uskim sokakom kraj kuće Branka Božana. A u pitanju je i čast, jer neki iz komšiluka udaraju nam packe, kako bi došli na utakmicu u Osječane „ali kod vas se stoji“. Zemljo otvori se. Na čelu Organizacionog odbora za obilježavanje ovog velikog jubileja je gradonačelnik Boris Jerinić, pa se samim tim očekuje i pomoć Grada u ovom značajnom projektu. Fudbaleri su u ovoj jubilarnoj sezoni zapeli bolje nego ikad. Pobjeđuju sve po redu. I što nas veseli u svemu tome, gotovo svi fudbaleri su iz Osječana, momci iz naših sokaka.

1961. godina. Te godine u Osječanima je do tada šestorazredna škola prerasla u osmorazrednu i ponijela ime prvoborca iz Osječana, Čedomira Jaćimovića. Brojne generacije đaka rasute po bijelom svijetu rado se sjete svoje škole i nostalgično gledaju njene fotografije na internetu u Njemačkoj, Austriji, Švici, Americi, Australiji… sjećajući se nekih od brojnih dogodovština iz đačkog života. Sada se škola zove „Radoje Domanović“ i bogatija je za mnogo toga: poligon, salu, teniski teren, kabinete, ali siromašnija upola za broj đaka u odnosu na tu davnu 1961. godinu kada ih je u školu išlo 600.

Te iste 1961. godine u selu je počela da radi čitaonica koje se rado sjete brojne generacije. U njoj se sastančilo, igrao šah, činkvin, gledao televizor… pa ćemo od raznoraznih duela u šahu koji se pamte, navesti najpoznatiji duel između sada upokojnih, Radeka i Mije Petrovića. Žestoki rat na tabli pratio bi i zanimljivi okršaj riječima pun duhovitosti. Vjerujemo da sada gore negdje visoko, isti oni druguju sa cijelom plejadom otišlih Osječanaca baš kao nekada kasno noću u zadimljenoj čitaonici iznad doma kulture u Osječanima.

I ova 2021. godina se zahuktava. U Osječanima nevoljko i nedisciplinovano nosimo maske, čekajući vakcine, vjerujući da će nam rukovodstvo države BiH „ubrzo“ ih obezbijediti, ali smo već zabrinuti jer bi ti prvi rokovi realno mogli pasti za Petrovdan ili Ilinu, pa kako onda stajati na takvoj temperaturi u redu za vakcinisanje. Do tada mi u Osječanima uzdamo se u bijeli luk i slaninu, i naravno Svevišnjeg da se ta korona neće baš nama dogoditi.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!