Menu

PUČINA JE JEDNA STOKA GRDNA - DRUGI DIO: Dežurni čuvari slobode u našim torovima

  • Autor  Dobojski Info
  • 1 komentar
PUČINA JE JEDNA STOKA GRDNA - DRUGI DIO: Dežurni čuvari slobode u našim torovima

Engleski lord Edward Frederick Lindley Wood je rekao:

"KAD SE LJUDI BORE ZA SLOBODU, RIJETKO KADA ZA SVOJU POBJEDU DOBIJAJU BILO ŠTA DRUGO DO NOVE GOSPODARE."

Primitivnog čovjeka sa ovih prostora (što teže prihvata činjenicu da je primitivan, to je u beznadežnijem stanju), oduvijek su učili da je SLOBODA svetinja koja se oružjem dobija i oružanim otporom čuva od "stranih zavojevača i domaćih izdajnika" (za riječ SLOBODA, koja nema nikakve veze sa oružjem i u kojoj čovjek živi istinski oslobođen straha i terora, nije imao priliku ni da čuje).

Svuda oko našeg čove, danas, marširaju "DEŽURNI ČUVARI SLOBODE" koji, poput francuskih Jakobinaca, tjeraju ljude "da budu SLOBODNI". Na sceni je rigidni konformizam, neuki ojađeni narod, uporno, već dvadeset dvije godina, brani slobodu etničkog tora od "neprijatelja" na koje mu "DEŽURNI ČUVARI SLOBODE" ukazuju.

Pozicija i opozicija, u oba entiteta, nemilosrdno se čapaju oko vlasti i fotelja. Čim neko, činjenicama, ukaže na postojanje velikog kriminala, čim treba da se ostvari neka velika lopovija sa mnogo para, čim se "namiriše" veliko narodno nezadovoljstvo i mogućnost da se izgubi fotelja, i jedni i drugi jedinstveni su kao braća, govore istim jezikom, izbacuju "na sva zvona" floskule o smrtnoj ugroženosti dotičnog naroda od strane "dušmana" druge vjere i nacije. Kad dođeš da glasaš i dobiješ listić, sve stranke su po programima iste kako jaje jajetu! Sve su one izrasle na krupnim marifetlucima i njihovim vođama je potpuno jasno da je u narodu ukorijenjen strah i da samo pričama o nacionalizmu, i ugroženosti njihovog etničkog tora od drugih torova, mogu animirati glasače. Od oko 150 partija koje učestvuju na izborima u cijeloj državi, nijedna u programu nema građansku opciju.

Bilo ih je na prvim poslijeratnim izborima i sramotno su prošle, a to je tada najbolje objasnio jedan poznati političar iz Republike Srpske: "Ljudi, neće narod intelektualce na vlasti. Šta će im?! Učestvovao je na izborima onaj... doktor... profesor iz Banjaluke, Miodrag Živanović... i nije dobio ni pet glasova! Nisu za njega glasali ni seljaci iz njegovog sela! Zna narod za koga treba da glasa!..."

U najviši državni organ, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, biraju se Srbin, Hrvat i Bošnjak. Ne biraju se tri ČOVJEKA, biraju se tri pripadnika odabranih nacija! U ovoj zemlji dakle možeš egzistirati samo kao Srbin, Hrvat i Bošnjak! ČOVJEK nemaš pravo biti! Ako ti je osnovna karakteristika LJUDSKOST, ne postojiš! Ne vodiš se u evidenciji stanovnika zemlje! U Predsjedništvo BiH imaju pravo da budu birani, i mogu da budu izabrani, i najgori Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Najbolji ljudi, najzaslužniji, najpametniji, najcivilizovaniji - nemaju to pravo! A i kad bi ga dobili, ne bi bili izabrani! Narod neće da ga vode ljudi, hoće provjerene lopove na vlasti, narod ima mazohističke sklonosti, voli kriminalce, glupake, prevarante, licemjere, primitivce, voli da bude ugnjetavan! A ni vlastodršci ne kriju da ne vole narod, već samo sebe! Posebno su bezdušni i bezobrazni kad se nađu na kakvom komemorativnom skupu posvećenom borcima i žrtvama rata. Tad nevine žrtve koriste za propagiranje svojih beščasnih prljavih ciljeva. I, dok "uzbuđeno" govore o tome kako su oni u čije ime se održava komemoracija "dali svoje mlade živote za slobodu otadžbine (domovine)", misli su im usmjerene na teferič koji slijedi, kad će svoje debele trbušine zasititi friškom pečenicom i rakijom.

"DEŽURNI ČUVARI SLOBODE" su "neprocjenljivo blago" bosanskohercegovačkog društva; sve može da bude i da prođe, kao godišnja doba, samo su oni u svojim etničkim torovima nezamjenljivi. Poznati sportisti, umjetnici, književnici, naučnici traju dok traje njihova slava, "DEŽURNI ČUVARI SLOBODE" su neuništivi, besmrtni, bez njih bi tor ostao siroče! Entitetska policija, sudstvo, tužilaštvo postoje zato da štite njih i njihove interese! Oni su sinonim za narod! Protiv njih nijedan državni sud nema pravo, i ne smije, podignuti optužnicu, jer bi to bila optužnica protiv čitavog naroda! Kad bi se neko drznuo da na nekog od njih, zbog kriminala, pošalje SIPU, kad bi neke međunarodne snage došle ovdje s ciljem da se neko od njih uhapsi i privede pravdi, bilo bi krvi do koljena! Neuki čovjek ("Pučina je jedna stoka grdna...) bi to smatrao udarom na sopstveno dostojanstvo i bio bi, zajedno s policijom, spreman da umre da bi se zaštitilo to "blago"! U glavi tog primitivca naveče, nakon odgledanog državnog entitetskog TV dnevnika, opsesivno odjekuju samo prijetnje i upozorenja "DEŽURNIH ČUVARA SLOBODE". I zato niko ne smije da "pisne" o socijalnoj situaciji, o samovolji, tiraniji i diktaturi, niko sa sigurnošću ne zna "da li zidovi imaju uši" i kad će ga "noć progutati"; ljudi na ulici šapuću jedni drugima na uvo da su gladni, da nemaju čime otplaćivati kredite, da su im djeca gola, bosa, gladna, bolesna...

Civilizovani svijet (Japan, recimo) svojevremeno je slao novčanu pomoć unesrećenom narodu, nije da - nije; samo u pet poslijeratnih godina ukupna suma donacija za Bosnu i Hercegovinu, po raznim osnovama, bila je između 46 i 53 milijarde dolara.!!!!! Pošto se u pravilu u to vrijeme donacije nisu uopšte registrovale, sav taj novac, do posljednjeg pfeniga, završio je u džepovima "DEŽURNIH ČUVARA SLOBODE" (a običan čovjek se sve vrijeme s čuđenjem pitao kako je moguće da benzinske pumpe (registrovane na kćerke, sinove, tetke, stričeve...), u ovoj ovako siromašnoj zemlji, niču, duž naših puteva, jedna pored druge, "kao gljive poslije kiše").

Ali, i to je "DEŽURNIM ČUVARIMA SLOBODE U TOROVIMA" bilo malo: kriminalizovanim privatizacijama i prodajama, sva su unutrašnja narodna dobra opljačkali; novac im dao moć; osilili se; zaveli diktaturu. Sve su podredili svojoj moći: kontrolišu privredu, ekonomiju, saobraćaj, energiju, sudstvo, policiju, školstvo, zdravstvo... Postali su gospodari ljudskih života, gospodari rata i mira! Pred tobom je izbor: ili ćeš im konstantno javno izražavati podršku (pa time dokazivati da voliš domovinu-otadžbinu i onda imati pravo da se zoveš "rodoljub"), ili ćeš se javno gnušati njihovih nedjela (pa ćeš biti "neprijatelj naroda" i "državni neprijatelj")! Zbog verbalnog delikta, u zatvor ne šalju (plaše se Strazbura a, pomalo, i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava). Ako si "neposlušan" i "drzak", uglavnom ti njihove "stranačke jurišne grupe" naprave "sačekušu" negdje u mraku, i "nauče te pameti" pesnicama, cokulama i bejzbol palicama. Ako, pak, zvanično, crno na bijelo, zaprijetiš argumentima (građevinskoj mafiji, na primjer) da su milioni pokradeni, "odletiš u vječna lovišta" i nikad se ne sazna ko te je tamo poslao "na službeni put" (kao što je masakriran nesrećni inženjer Milan Vukelić iz Banjaluke)!...

Rezultat: totalitarna policijska država, teror stranaka na vlasti i bahatih pojedinaca, nesigurnost, strah, letargija, bezvoljnost, apatija... Kad guzonja putuje negdje merdžom, "stotine" vozila su u pratnji, zavija policijska sirena, u tebi govno stane, malo ti što si maksimalno usporio, pobjegneš na travu pored puta!

Na društvenoj mreži FACEBOOK (i na nekim portalima) politički komentari su unisoni, kao da ih pišu (i cirkularno prenose) samo tri lica, jedno iz Sarajeva, drugo iz Banjaluke, treće iz Mostara; nije potrebno gledati ime i prezime autora teksta; čak i ako se javi pod pseudonimom, tačno se zna kome "toru" pripada! I zato ne čudi oportunizam gotovo cjelokupnog stanovništva; "bijela vrana" je na ovim prostorima, među primitivnim življem, bilo uvijek opasno biti; ne plaše se ljudi za sebe, strah ih je za porodicu, za djecu... Ima tu i neke malograđanske mediokritetske logike: "kad ti dvojica kažu da si pijan, lezi pa se valjaj!" Ovdje čovjek još nije izašao iz čopora, krda, stada (a "hajvan se na hajvana naslanja"). I u mnogo gorim vremenima, za vrijeme fašizma i staljinizma, postojali su disidenti i borci protiv terora. Bili su to istinski obrazovani mladi ljudi, puni ideja i vizija o jednom boljem i ljepšem svijetu. Čamili godinama i decenijama po tamnicama, živote nisu žalili za ideale... Sad takvih nema. Nema ni obrazovanih (zato što je vlast prosvjetu namjerno ubila). Nema slobodne misli. U svim regijama, u svim gradovima i selima u oba entiteta, danonoćno igra samo "kolo mediokriteta" koji animalno preživljavaju - od danas do sutra. Nema tu nijedne zdrave misli, samo fraze i demagoške parole; trivijalnim floskulama, bez ijedne činjenice, na sav glas, kritikuje se Titov režim i komunizam, zbog jednoumlja, a danas su svi, kao sijamski blizanci, ujedinjeni u svojim "torovima", svi misle kao jedan! Komunisti su kroz istoriju bili najveći protivnici nacionalizma i šovinizma; radnik je uvijek bio za radnika, nije bilo važno ko je kakve vjere ili nacije. Bivših "komunista" ovdje više nema! Izumrli sa Jugoslavijom! Ugnjeteni iz Banjaluke znaju da su i oni u Sarajevu i Mostaru na potpuno isti način ugnjeteni, bez hljeba, ispunjeni jedino patnjom i očajem! I opet se, na bizaran i opskuran način, mrze. I opet bi, na lukav znak prefriganih vođa, da krenu jedni na druge. Do smrti! Do istrebljenja! Na sudbinu zajedničke im zemlje, na njeno približavanje Evropi, na njen civilizacijski progres, na sreću budućih pokoljenja i sopstvene djece - ne misle!

Jedina je sreća što ta i takva Bosna i Hercegovina, primitivna, siromašna i nikakva, nikome nije potrebna (niko ne želi ratnički da je porobi), pa ni bezbjednost države nije ugrožena.

Ali zato su "DEŽURNI ČUVARI SLOBODE U NAŠIM TOROVIMA" izmislili specifičnu, samo njima jasnu definiciju SLOBODE: sloboda je svetinja (valjda zato što duhovi lebde u vazduhu pa i sloboda, takva apstraktna i mistična, danonoćno leluja iznad nesrećnikovog uzglavlja) a "dušmani druge vjere" (uz pomoć "međunarodne zavjere") hoće da je otmu od njega i od cijelog njegovog naroda. Tu se drže principa: stalno sijati mržnju i "zakuvavati" međunacionalne odnose (što su ti odnosi gori, to je njima - bolje), jer se "u mutnom dobra riba lovi".

Iako svoje mučitelje vidi na televiziji kako, zajedno sa "dušmanima" drugih vjera, poslije raznih sastanaka i pregovora, krkaju prasetinu i jagnjetinu za istim stolom, pjevaju bećarske pjesme i pričaju lascivne viceve, neuki narod u njihove laži slijepo vjeruje.

Nema tu nikakve indoktrinacije, ljudi puze kao poslušni psi i vjeruju u laži kao da su hipnotisani; ne pada im na pamet da IMATI SLOBODU znači - imati svaki dan hljeba za gladnu djecu (za SLOBODU LJUDSKO DUHA nikad nisu ni čuli!). To što žive u ISTINSKOM ROPSTVU - kao da ih se ne tiče; nesvjesni su da bi u istom položaju bili i da su im, umjesto naših guzonja, zemlju porobile horde groznog Atile!

Neuki narod "bježi" u epsku prošlost, opijeva nepostojeće mitološke junake i čuva "SLOBODU" od "zlih duhova" iz Srednjeg vijeka. Narod skapava od gladi; ne postoji srednji sloj stanovništva, postoje (kao u starom Rimu) samo bogati i siromašni; prosječan penzioner više nema novaca ni za hljeb i mlijeko; mnogo je prosjaka na ulicama, siroti ljudi svakodnevno pretražuju kontejnere za đubre ne bi li našli nešto za jelo, ali tvrdoglavo čuvaju "SLOBODU" koja im garantuje život na rubu egzistencije!

"SREĆNI ROBOVI SU NAJLJUĆI NEPRIJATELJI SLOBODE!" rekla je još 1890. godine austrijska književnica Marie von Ebner-Eschenbach.

"DEŽURNI ČUVARI SLOBODE" nemaju obrazovanje, ali imaju lopovsko iskustvo, znaju da inostranstvo kontroliše glasanje: pred izbore, đavolji sinovi redovno postave asvalt do neke seoske vukojebine, udijele seoskoj sirotinji koju marku, ukradenu iz državne kase, i neuki narod, uvijek iznova, glasa za svoje "usrećitelje"!

Ojađeni gladni ljudi, kad im dođe do guše, masovno vrše samoubistva, ali i na drugi svijet odlaze sa uvjerenjem da su im za nesrećnu sudbinu "krive komšije druge vjere i nacije"! Uostalom, "istina" se u ovom tamnom vilajetu uči na dnevnicima entitetskih televizija i na stranačkim predizbornim skupovima.

Očigledni retardi i budale, analfabete i svakojaki drugi probisvijeti otišli u politiku; mjesečno zarađuju koliko penzioner za pet godina!

Dok sedam stotina hiljada građana BiH živi na granici siromaštva, a najnižu penziju prima više od dvije stotine hiljada građana, mjesečna primanja članova Predsjedništva BiH kreću se između šest i sedam hiljada maraka, predsjednik Vijeća ministara ima oko pet hiljada, državni ministri nekoliko stotina maraka manje, a njihovi zamjenici četiri hiljade maraka! Gradonačelnici gradova u Republici Srpskoj imaju plate u rasponu od 2400 do 4056 KM. Torbe državnih parlamentaraca su pune para, a među njima se nalazi i rekorder po primanjima u cijeloj državi! To je jedan predstavnik RS u Predstavničkom domu Parlamenta BiH čija su mjesečna primanja u 2014. godini iznosila oko sedam i po hiljada maraka, a u prvih šest mjeseci 2015. godine isplaćeno mu je rekordnih 64.157 KM! Ali, to nije sve, u maju iste godine, ovaj "rodoljub" i "dika srpskog naroda, bez ijedne mrlje u biografiji", dobio je iz državnog proračuna na ime otpremnine za odlazak u penziju 28.000 KM.

Nije otišao u penziju, ali ni pare od otpremnine nije vratio! Da ovdje ima i "nokat" pravne države, vratio bi on te pare, narodu, ekspresno! Ali, izučio je taj "sve krive Drine", uzduž i poprijeko, i samo se normalno ponaša!

Jedan drugi "poštenjak", u Predstavničkom domu parlamenta BiH, u prva tri mjeseca 2014. godine zaradio je ukupno 21.151 KM. Ovaj tip je, recimo, pored osnovne mjesečne plate od 4.665 KM, kao naknadu za posjete porodici, mjesečno inkasirao po 1.267,12 KM.

Znam jednog propalicu iz okoline Doboja koji je onih posljeratnih godina, kad su stranke još bile u povoju (pa su pojedinci "solo" mogli da učestvuju na izborima), smislio sistem kako da se na lak način obogati: zahvaljujući popularnosti koju je stekao zbog siledžijstava na seoskim prelima, skupio bi dovoljan broj glasova mještana i prijavljivao se za sve za šta su učesnici, samim učešćem, dobijali lovu. Nikad ni u kakav organ nije izabran (a nije mu to ni trebalo), ali je od para dobijenih od države za stalna učešća, napravio finu kućurinu u svom selu!

"Bijeli hljeb", godišnja naknada za političare nakon isteka mandata, priča je za sebe; ovu privilegiju koristilo je u BiH 476 političara koji su, na taj način, od naroda legalno ukrali osam i po miliona KM! Kad su se dobro nagemali para, ukinuli su ga!

Ovako prefrigani lopovi ne bi mogli vršljati da nemaju "povoljnu klimu": narod je neobrazovan i nepismen! BiH ima najveći broj nepismenih u regiji, a najmanji broj visokobrazovanih. U oba entiteta, sa višom i visokom stručnom spremom je 12,7%stanovnika (u Crnoj Gori 17%, u Srbiji 16,23%, u Hrvatskoj 16,38% itd) Ovi podaci nemaju nikakvu validnost, jer je opštepoznato da je najmanje pola tih diploma kupljeno... Međutim, iskustvo nas uči da možeš, krvavim trudom, završiti ne znam koji fakultet, magistrirati, doktorirati (kod nas ili na Sorboni, potpuno je svejedno), da možeš biti pametan kao Albert Einstein, ako nemaš stranačku legitimaciju vladajuće partije, ne možeš konkurisati ni za mjesto čistača ulica!

Ali, zato, ako imaš para, možeš imati bilo koju diplomu (onako, "štosa radi") i možeš je nabaviti (lakše nego dobru lubenicu), u slobodnoj i legalnoj prodaji! O broju kupljenih diploma, ni u BiH, ni u RS, ni u Doboju, ne postoje nikakvi zvanični podaci osim šture vijesti da je "CJB Doboj podnio izvještaj Tužilaštvu protiv dva lica iz Tehničke škole, D.B. (bivši direktor škole) i M.M. (sekretar iste škole), zbog osnova sumnje da su počinili krivična djela tako što su tokom šest godina, za novčane naknade, na nezakonit način, izdali svjedočanstva i diplome o završenoj srednjoj školi (različitih zanimanja) za 20 lica koja su takođe obuhvaćena ovim izvještajem". I tu se stalo, niko nije kažnjen: pojeo vuk magarca!... I na području Bijeljine, tokom 2014. godine, "otkriveno" je 114 slučajeva lažnih diploma, koji su proslijeđeni tužilaštvu (koliko je "otkrivenih", a zataškanih slučajeva, samo Bog zna). Ako si krvavo, od svog truda i rada, školovao svoje dijete, i ako ono godinama strpljivo čeka posao na nekom Birou, pomnoži broj 114 sa brojem naseljenih mjesta u BiH pa ćeš saznati za koliko stotina godina će tvoje dijete dobiti posao u ovoj lopovskoj zemlji!

I to je slika te "SLOBODE" za koju je oko sto hiljada građana Bosne i Hercegovine, iz sva tri naroda, dalo svoje živote! To je slika "SLOBODE" za koju je život dalo preko pedeset hiljada, uglavnom prisilno mobilisanih ljudi, u ludilu koje je trajalo od 1992. do 1995. godine.

Ali, to je već prošlost, a pred nama je nova obaveza: "SLOBODU" koju su definisali njeni "DEŽURNI ČUVARI", dužni smo da branimo svojim životima, jer to od nas oni traže, a oni na to imaju zakonsko pravo jer smo ih MI izabrali na "legalnim demokratskim" izborima"! Ako ONI, jednog jutra (kao 1992. godine), "ustanu na lijevu nogu" i narede da se ratuje, ratovaćeš, brajkane, sviđalo ti se to ili ne, ratovaćeš za njihovu paranoju, ksenofobiju, ratovaćeš za bilo koju njihovu psihopatologiju! Bilo kakva "prpa" njih da strefi, ratovaćeš da ih izbaviš iz govana!
Oni svoju kožu neće tako lako prodati!
Ubijaćeš ljude koje i ne poznaješ, koji ti ništa nisu skrivili samo da njih spasiš dugogodišnje robije za kriminal koji su počinili! Spavaćeš godinama u rovovima sa miševima, zmijama i pacovima, i dobijati reumu od koje ćeš, ako preživiš, nakon rata biti invalid!
Dok ti budeš trunuo u blatu do koljenai i dok, na njihov znak, budeš kidisao na "neprijatelja" (koga ti oni odaberu!), oni će opet švercovati cigaretama i devizama i, nakon rata, biti još bogatiji! Poslužićeš im kao kurton ("poslije upotrebe baciti"...)!

Ako te u optimizmu drži iluzija da su makar granice definisane Dejtonom trajne, zinućeš od čuda kad se nakon nove kataklizme nađeš na nekom putu, u nekoj nedođiji, sa dvije plastične kese u rukama!

Dok se to ne dogodi, svako se ovdje snalazi kako zna i umije. "Aksiomi sreće" su transparentni i nude se svima "demokratski", kao na tanjiru. Ko neće da ih nauči i primjenjuje (ili mu poštenje to ne dozvoljava) - ostaje nesrećan! Jer, nova vlast je ljudska prava u BiH zaista izjednačila i zagarantovala:

- svako ima pravo da bude lopov zato što krupne lopove bosanskohercegovačkii sudovi ne kažnjavaju, već im pomažu da prebjegnu u inostranstvo;
- svako ima pravo da bude član mafije, jer pravna država ovdje ne postoji;
- svako ima pravo da osnuje "nevladinu" organizaciju (u BiH ima ih oko 12000!) i da se, u ime "demokratije", kupa u bjelosvjetskim parama namijenjenim za tu vrstu lopovije (čast izuzecima);
- svako ima pravo da se učlani u vladajuću nacionalističku stranku i da uz pomoć te ulaznice konkuriše za sve društvene privilegije (U Republici Srpskoj je prije dvije godine oko 8.000 lica postavljeno na različite državne funkcije, manje-više po političkim kriterijumima);
- svaka fizički zgodna žena ili djevojka ima pravo da se bavi "visokom" prostitucijom (minimum 500 KM za jednu "turu"), a da se u javnosti predstavlja kao estradni umjetnik, jer je riječ MORAL izbrisana iz upotrebe i koristi se samo u demagoške svrhe;
- svako ima pravo da bude lažovčina i "veliki" Srbin, Hrvat ili Bošnjak (svako, na primjer,
ima pravo da se busa u prsa i laprda kako je "nacionalista od glave do peta", a do sopstvene nacije mu je stalo koliko do lanjskog snijega).

Više verbalnog "patriotizma", više demagogije i licemjerja - veći uspjeh u društvu!

Onaj nesrećnik koji ipak jednom "progleda", shvatiće i za koga je u ratu trunuo po rovovima i da li je, nakon svih tih silnih žrtava, dobio (ili izgubio) SLOBODU!

Ali, za ispravku je kasno; sam je na sebe navukao nesreću, jer motku koju i dalje čuva za "komšije-dušmane" ("ustaše", "četnike", ili pripadnike "handžar divizije"), sada više (i kad bi htio) ne može da okrene protiv današnje moderno naoružane policije (zato što nju čuva primitivni narod!). Najpametnije bi mu bilo da (kao u priči "U cara Trojana kozje uši") iskopa rupu, u nju tri puta šapne istinu do koje je došao i - zatrpa rupu! (Jedino treba počesto da prekopa to mjesto, da ne nikne zova...)

1 komentar

  • Balkan
    Balkan utorak, 18 april 2017 17:39 Link komentara

    Prije ili kasnije ta zova nikne sama.
    Zato i imamo ovakvu istoriju.

    Prijavi

Ostavi komentar

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Portala Dobojski Info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Dobojski Info zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

nazad na vrh