Za „Domovinu“ sa otadžbinom spremni!

Taman negdje u rano poslijepodne, dok su se specijalci SIPE probili do Maoče Gornje, par dana od vijesti da se po tamošnjim kućama vijore barjaci ISIL-a, i Narodna skupština Republike Srpske je usvojila Zakon o javnom redu i miru.

Očekivano.

Očekivano i za ISIL-ove zastave u Maoči, i za puževski sporu reakciju SIPE, a i za usvajanje kontroverznog Zakona. Nego, za ovaj zakon je glasalo 46 poslanika,. Ako vam se čini malo previše, to je zato što su mu podršku dali i pojedini poslanici koalicije "Domovina".

Za to vrijeme, poslanici opozicije su, ne radeći ništa kao i do sada, napustili Skupštinu. Da li su lopatali oko iste ili su otišli u kakve zagrijane kabinete, kafane, mehane ili skijaške centre, misterija je. Misterija, ali očekivana. A lopatali sigurno nisu.

Naprvu, neočekivano bijaše u čitavoj ovoj ujdurmi aminovanje koalicije „Domovina“, koji su dizanjem „zakletih probošnjačkih ruku“, zabili čavao u zdrav razum, ali bogme i u osnovne ljudske slobode i prava u Republici Srpskoj.

Mada, ako ćemo ubaciti malo formalne logike, po sistemu - neprijateljski zakon za mog neprijatelja je moj PRIJATELJ, nema ništa ljepše za svakog osviještenog bošnjačkog jastreba nego da uškopi medijske slobode u mrskom mu entitetu.

Prometnu se tako stub i bošnjačka osovina u RS-u u mirnog i dobrog Dodikovog saveznika.

U principu, „Domovini“ ni iz džepa, a može u džep. Jer ništa ovaj zakon ne dira, niti spominje vitalne nacionalne interese ili slične ublehe. Nekako je više nadnacionalno diskriminatorski, a to gospodu iz „Domovine“ ič ne svrbi. I što je najvažnije, trgovina je počela. Ja tebi podignem ruku za ovaj Zakon, ti mene poguraš na proljeće, biće razloga.

Kad se ovako postave stvari i kada vidimo da je vladajuća koalicija najobičnija interesna skupina, a da je koalicija „Domovina“ identično ustrojen labavi savez partija kojima su prava Bošnjaka obični alibi i gornji limit rasprave, razmišljanja i diskutovanja, posve je normalno što smo došli do ishoda u kome „Domovina“ brani otadžbinu.

O zametenoj, impotentnoj i nepostojećoj opoziciji, sa kojom se i efemerni Adam Šukalo i njegova stranka sprdaju, ne treba trošiti ni riječi. Tek notirati da ljudi iz tzv. opozicije SEDAM godina znaju za postojanje sličnog Zakona, te da od ljetos znaju za sve izmjene koje su porodile baš ovaj monstrum-Zakon, i na to sve ćute kao p. Dovoljno je.

Dakle, padajući red misli stvara sliku koja se poput pazli uklapa u riječ - OČEKIVANO.

Sad će, tako očekivano, Milorad Dodik, Željka Cvijanović i prateća im svita i klika, moći uz amin „drugih, a konstitutivnih“ da rade...pa, skoro sve što požele.

A, pazite sad, šta su uspjeli da proguraju! Poslanici su usvojili i usaglašene amandmane na prijedlog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratskog narodnog saveza i Socijalističke partije, prema kojima se u članu sedam Zakona o javnom redu i miru koji definiše pojam izvršenja prekršaja objavljivanjem tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja dodaju riječi „osim ako se navedeno ne odnosi na izraženo mišljenje o radu državnih organa i drugih javnih organizacija“.

Dakle, sve će se kažnjavati, osim kritike vlasti na državnom nivou. Ako ovo nije suludo u svom ovom ludilu, ne znam šta jeste!?

I ubijeđen sam da je tako. Kao što sam ubijeđen da je ministar Lukač u pravu kada kaže da neće hapsiti ljude zbog prijetećih postova po Fejsbuku i ostalim društvenim mrežama. Dabome da neće. Neće još!

Rano je, a i bilo bi prozirno sad u mengele i lance gurati kakvog vagabunda koji testira silu otpornosti Zakona, udarajući po tastauri Turetovim sindromom nošene poruke. Preciznije, bespotrebno je i uludo primjenjivati ovaj Zakon po kičmi i novčaniku građanina RS-a, jer taj isti građanin predstavlja trenutno opasnost za Srpsku, jednaku onoj koju opozicija predstavlja za vlast. Dakle, nikakvu!

I ne, nema mjesta histeriji. Niko neće biti uhapšen, jer, zaboga, niko ne radi ništa. Svi dvonožni papkari preživaju i preživljavaju u svojim sojenicama skriveni od snijega.

Ako ko i pomoli glavu, ugledaće medijsku vjetrometinu sa groteskno mutavom opozicijom i dva vojnika na straži.

Jedan vojnik u uniformi Vojske Republike Srpske, sa amblemom Milorada Dodika i drugi u odori Armije BiH, sa slikom Bakira Izetbegovića, budno motre i čuvaju sve nas, da se slučajno ne bi prehladili.

Daleko je Sunce. Ali bukvalno. Proljeća nema ni u naznakama. Ni meteorološkog, ni kalendarskog, a bogme ni političkog. Dva vojnika lagano puše narodne cigarete, smješkaju se jedan drugom i određuju novčanu visinu nenadanog zimskog tala.

Bakirov vojnik tek tu i tamo napomene Milinog da će morati naplatiti neku putarinu na državnom nivou, kad dođe vrijeme.

Sa ovakvim partijskim vojnicima, sa ovakvim političkim lisicama, kojima je sopstveno dupe i ugađanje istom moralna vertikala, narod ne treba da se plaši za svoju stočnu budućnost.

Biće zato zanimljivo, nekad s' proljeća, promatrati koga i kako vode i privode i ko su „krvnici“ režima.

Nekako sam ubijeđen da opozicioni političari koji imaju identično debele imovinske kartone kao i sadašnja vlast neće ići na informativne razgovore. Znam sigurno da Suljagić i Izetbegović neće biti nikakvi „neprijatelji Srpske“, što je bila maksima predizborna. Neće u zatvor ni kakav konstitutivan Hrvat u RS-u, koji je uvijek za dom spreman.

Tek, najebaće pokoji entuzijasta koji odistinski misli da može nešto promijeniti, a nije se odselio iz dragog nam entiteta. Nego, kad smo kod entiteta, aminovanjem „Domovine“, stvoreni su divni preduslovi da se ovakav jedan Zakon progura u Federaciji i na nivou države.

I zato, živio novi Zakon!

Za „Domovinu“ sa otadžbinom spremni!