DESNICA U KOALICIJU SA LJEVICOM Lideri stranaka ne mare za IDEOLOGIJU

Sve je više primjera da se lideri stranaka, koje su izgubile popularnost, prije odlučuju da se pridruže nekoj od postojećih partija, nego da idu korak po korak i rade na popularnosti i jačanju svoje partije.

Stručnjaci kažu da ovakav način udruživanja stranaka nije nikakva nepoznanica na domaćoj političkoj sceni, niti je u pitanju bilo šta sporno u vezi sa tim, jer ovakvu mogućnost ne sprečava ni jedan zakon niti propis.

Primjer “Obrenove grupe”, koja je iz Srpske demokratske stranke prešla u Savez nezavisnih socijaldemkrata, zatim spajanje Srpske radikalne stranke sa Partijom demokratskog progresa samo su neki od primjera da i različite ideologije mogu da nastave zajedno.

Transfer koji je šokirao javnost bio je i onaj Narodnog demokratskog pokreta, koji je nakon koalicije u SZP, prešao među vladajuće, sa kojima su sve vrijeme imali potpuno suprotne stavove.

Topićeva: Borba za opstanak

– Ujedinjavanje ima smisla samo ako se radi o strnakama koje su na neki način ideološki i programski kompatibilne. Kod nas je to odavno onaj zadnji elemenat koji je najmanje presudan, jer imamo udruživanja ljevica i krajnje ekstremne desnice, tako da vidimo da niko u tom kontekstu nije gadljiv – objašnjava politička Analitičarka Tanja Topić.

Topićeva smatra da je razlog za udruživanje manjih partija borba za opstanak. Tvrdi da su one primorane da se prduže nekoj stranci ili im preti nestanak sa političke scene, pogovo onima koje nisu prešle izborni prag.

– Funkcionisanje jedne političke partije je jako skupo. Onda je logično da ove male stranke zapravo muku muče sa preživljavanjem i održavanjem te infrastrukture da se jednostavno spoje i priključe većim partijama – objašnjava Topićeva, dodajući da takve partije nemaju šanse da prežive ako ne dođu pod kišobran neke veće političke opcije.

Dodaje primjer koji smo nedavno videli u Doboju pokazao problematičnu stranu ovih spajanja.

– Tamo smo imali jednu stranku koja je izrazito nacionalna i koja pokušava da se transformiše u narodnu i imamo onu koja je formalno naziva socijaldemokterskom partijom. U ovom slučaju nikome nije predstavljalo poroblem te vrste spajanja, to je dokaz da su pobijedili ti pragmatični i lični interesi koji su doveli do tog spajanja – objašnjava ona navodeći to ovo spajanje nema apsolutno nikakve veze sa ideološkim i programskim orjentacijama.

Ideologija na posljednjem mjestu

Sa druge strane, profesor i politički analitičar Drago Vuković smatra da je ideologija na posljednjem mjestu indikatora bitnih za jednu političku partiju, iako bi po pravilu terebala da bude na prvom.

– Ujedinjavanje nema veze sa ideologijom nego sa interesom – objašnjava Vuković.

On smatra da je upravo zbog ideologija, koje postojećim strankama nisu bitne, važno da se osnivaju i prave nove stranke, navodeći primer Đilasove demokratije u vreme komunizma.

– Danas je drugačije. Danas jedan Stevandić, koji je bio vrlo perspektivan političar i bio kandidat za predsjednika SDS, kada je vidio da to ne ide, otišao i napravo stranku i sada sklapa nove kockice. Takvih ima mnogo, jer čim osjete da je da je kraj i da nema uporišta u glasačima onda traže takve rješenja – rekao je Vuković.

Vuković: Obren nije promijenio ideologiju

Vuković objašnjava da je interesantna „Obrenova grupa“, upravo zato što je bila najjači gradski odbor SDS u Republici Srpskoj, a poslije se priključila SNSD.

– Iako SDS i SNSD nemaju iste ideologije, ako pogledamo Obrena i njegovu grupu vidimo da oni nisu ništa promijenlil u svom djelovanju. Da li je Obren promijenio ideologiju? Nije, jer Dodik baštini najjače ideje SDS i zato SNSD danas i jeste najjača stranka, a SDS, koja je izgubila ideologiju, zato i jeste u ovom stanju – objasnio je Vuković.