NIKOLA LAZAREVIĆ Od Doboja grada, do potopljene kasabe i nazad

Sve što sam tada napisao, danas je savremenije u svakoj opštini i svakom dijelu gdje vlada tzv. „savez za promjene“ da će me neko jednom proglasiti prorokom.

Elem, da se ja vratim naslovu, odnosno temi.

Da je sreće, temi o kojoj ne bih pisao ovako kako ću napisati, nego bih uživao kiteći i ukrašavajući sa ponosom rezultate rada, opisujući sa pozitivnom ljubomorom srećan život jednog od ključnih gradova Republike Srpske.

Doboj, nekad grad poznat širom bivše Jugoslavije po izrazito razvijenoj privredi, prehrambenoj industriji, grad kulture, sporta, sloge i tolerancije, grad u kome su prigradska naselja i sela bila puna života i bogastva.

Danas od tog grada Doboja posle 25 godina vlasti jedne partije, jedne iskompromitovane ideologije i ideje nije ostalo ništa.

Danas je Doboj bez privrede, bez kulture, bez sporta, bez sloge, bez vlasti sa idejom i vizijom, ili kao što već jednom rekoh na konferenciji za štampu partije čiji sam ideolog i predsjednik, „DANAS JE DOBOJ POTOPLjENA KASABA“

Nije to samo karakteristika Doboja, isti je to slučaj sa mojim Palama, gdje takođe vlada ista vrsta ljudi i njihovi satrapi već 25 punih godina.

Šta bih mogao reći građanima Doboja kao tvorac EKONOMSKO-EKOLOŠKOG programa ZELENOG ODRŽIVOG RAZVOJA, najboljeg programa u BiH na izborima 2016 godine, po ocjeni ekonomskih stručnjaka iz evropske komisije, po ocjeni niza naših eminentnih stručnjaka i stručnjaka iz EKONOMSKOG POKRETA SRBIJE na čelu sa svjetski poznatim ekonomskim ekspertom Brankom Dragašom, čovjekom koji je ovih dana dolazio u Republiku Srpsku sa svojim saradnicima da ukaže na spasonosne efekte našeg programa po ekonomiju Republike Srpske?

Mogu da kažem da sam ponosan na takve tvrdnje, mogu da kažem da su naš program prepoznali i u Republici Srpskoj, te smo potpisali sporazum o saradnji na programskoj osnovi sa najjačom partijom u Srpskoj.

Mogu građanima Doboja reći da je dobojska regija u našem programu obuhvaćena nizom projekata iz ekologije, poljoprivrede i turizma, mogu im reći da naš program podržavaju zeleni Evrope, i svjetske ekološke fondacije.

Mogu im reći da oni raspolažu sa stotinama miliona evra fondova iz tih oblasti.
Mogu im reći da mi hoćemo zajedno sa našim programskim partnerima, partnerima iz vlade i partnerima iz inostranstva, prvo da izgradimo nasip, da Doboj više nikad ne bude potopljen, hoćemo da pokrenemo pozitivnu energiju, da pozovemo na slogu i sabornost, da pokrenemo sela u regiji, drugim riječima, hoćemo kako to naš program i predviđa PRVU PRAVU POSLERATNU OBNOVU.

Sa kim da to uradimo, kome novac da donesemo?

Nama kao avangardi i partiji koja snažno dolazi, trebaju pismeni partneri širom Srpske, pa i u Doboju.

Šta bih ako imam pravo predložio dobojlijama?

Da sam ja građanin Doboja bilo koje vjere, prvo bih htio da Doboj uspravim, da dam priliku novim ljudima i idejama, da dam priliku ljudima koji nude realan program sa rokovima.

Da sam građanin Doboja teško bi mi pale riječi pisca ovog teksta, zapitao bih se:
„Da li ja dobro mislim sebi, svojoj porodici i svom gradu, kad ljudi koji ovdje ne žive, vide moj Doboj bolje od mene“

Da li sam u pravu kad sam od grada po piščevom tvrđenju postao kasaba, da li treba da dajem podršku istim likovima i njihovim satrapima posle 25 godina uništavanja svega do čega su se dohvatili?

Da li vrijedi pokušati povratiti dostojanstvo, izabrati umjesto kasabe sa polupismenom upravom, grad na čelu sa pismenim gradonačelnikom, zapitao bih se da sam dobojlija?

Nažalost nisam dobojlija, ali volim Doboj, kao što volim svoje Pale, ili kao što ljubim svaki grumen moje Republike Srpske.

Ima li veće ljubavi za Doboj nego što je ima Ekološka partija Republike Srpske nudeći sabornost i slogu, nudeći čestite ljude i novac iz domaćih i evropskih fondova?

Ima li veće ljubavi za Doboj nego što to čini Jasenka Živković-pčelica, nosilac naše liste za grad Doboj, majka koja je gubitak jedinca sina nadomjestila edukacijom stotina mladih ljudi u prirodi, osnivajući danas već široj javnosti dobro poznati EKO CENTAR BREZICI, na prelijepom Ozrenu.

Takvu ljubav i dušu koju je Doboj imao, neko mora vratiti, naravno, to se može učiniti samo sa srcem kakvo ima naša „pčelica“ i novi ljudi u gradskoj upravi.

Znači, nisam dobojlija, pa ne mogu ja birati da li će moje mjesto gdje živim ostati kasaba, ili ću smoći snage i posle 25 godina okrenuti list, dati priliku novim ljudima kako bi Doboj ponovo postao čist, bezbjedan, moderan kulturni i poslovni centar regije, na čelu sa gospodinom GRADONAČELNIKOM, kako i dolikuje nečemu što se naziva grad.