Nekada je prosvjeta bila sinonim za siguran posao. Do penzije, kako se popularno kaže. Danas, teško onima koji u prosvjeti traže 'ljeba. Taman kada su se prije godinu dana uz tešku muku dočepale tog komada hljeba, tri nastavnice praktične nastave u dobojskoj Tehničkoj školi sa zebnjom očekuju koja od njih će kući.

Otpuštanje radnika Doma zdravlja u Doboju počelo je od službe u kojoj se najviše radi. Da se ne uvrijede ostale, ali jedino se u Hitnoj rade noćne smjene, koje su i najstresnije. Znaju to medicinske sestre i tehničari koji su zbog otkaza njihovim dojučerašnjim kolegama morali da prekinu godišnji odmor i vrate se na posao.

Ni hapšenje Vojkane Bogojević, babe monstruma iz Trnjana, kod Doboja, ni otkrivanje jezivih detalja o ubistvu beba koje je rodila njena kćerka Sanja i njen pritisak na mentalno zaostalu djevojku da učini isto, nisu uzbunili javnost kao presuda koja je izrečena pred Okružnim sudom Doboj.

Zemlja apsurda. To je ova u kojoj živimo. BiH, sa dva entiteta, manjim i većim. E, u toj zemlji su parlamentarci donijeli zakon koji omogućava odbornicima ne samo da ne dolaze na sjednice Skupštine, nego da ne ispunjavaju ni ostale obaveze, a redovno im se isplaćuju naknade. To je sve po važećem zakonu.

Odavno sjednica Skupštine grada Doboj nije bila interesantnija.

Doboj dočekuje prvi "jubilej", šest mjeseci od poplave, potpuno nespreman. Šalu na stranu, situacija na terenu je ovakva: niti svi semafori rade (iako su postavljeni na pređašnje pozicije), niti su udarne rupe "pokrpljene", a ni svi saobraćajni znaci, koje je vodena stihija oštetila ili odnijela, nisu na svojim mjestima.