JA IMAM STAV: Referendum naš nasušni

Može biti da je za nekoga, u navedenoj definiciji, sporna riječ „odlučivanje“ ili „građani“ ili pak „posebna važnost“ ili sve zajedno. Ako je to jedan od razloga zbog čega nekome smeta referendum (zlobnici vole da kažu referendum dum dum dum!) hajde da mu nađemo prikladniju definiciju i drugi naziv. Šalu na stranu ali ovako ozbiljno pitanje ne može i ne smije da se neozbiljno razmatra. Zato, za početak, poslušajmo šta je slavni Volter, prije više od 200 godina, rekao o slobodi izjašnjavanja: " Ja se ne slažem niti sa jednom riječi koje si izgovorio ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.“ Dakle, braniti pravo onoga s kim se ne slažeš jeste sama suština demokratskog načina razmišljanja! Ko to ne može da pojmi ili ne želi da razumije njemu nikakva definicija referenduma ne odgovara. Ali, hajde da na trenutak zaboravimo na filozofske rasprave i definicije pojmova i da pokušamo razmišljati kao najobičniji smrtnici.

Vjerujem da ćemo se složiti oko proste činjenice da je istorija ljudskog roda prepuna događaja koji su na različite načine uticali na tok budućih dešavanja pa u krajnjoj liniji i na naše živote. I dok su se mnogi događaji kreirali u glavama pojedinaca, bez znanja i pitanja običnih ljudi, krajnji rezultat je uvijek bio zastrašujuće porazan za sve. Ali u prirodi čovjeka je potreba da neke događaje stavlja u kategoriju „od posebne važnosti“ bez obzira na njihov karakter. Tako se dešava da društvo podjednako vodi računa o svojim pobjedama kao i o porazima, o sreći i nesreći kroz koju je prošao narod u nekom periodu i na adekvatan način obilježava te događaje. Naravno, uz dužno poštovanje prema svakom ko se tako odnosi prema vlastitoj istoriji. Iako se za mnoge događaje pouzdano ne zna kada su se tačno odigrali kao što mnogi od nas nisu sasvim sigurni u datum vlastitog rođenja, ipak i društvo i pojedinci drže do određenog datuma i žele da se on obilježi na kulturan i dostojanstven način. I čine to od kada je svijeta i vijeka! Naravno, tako i treba! Ako se ne budemo sjećali prošlosti neće se ni nas sjećati budućnost! Sjećanje i zaborav su dva lica jedne te iste pojave koju čovjek nosi kao nevidljivu odjeću a koja se niti svlači ni ti oblači ali na koju je neobično ponosan i osjetljiv. Pamćenjem protiv zaborava – zaboravom protiv zlopamćenja a na radost vaskolikog roda ljudskog.

E sad, pošto živimo u vremenu i prostoru gdje je sve, kako reče Ilija Čvorović, suprotno od onoga što izgleda da jeste, nikoga i ne čudi ovolika dreka i galama oko najavljenog referenduma. To je u početku izgledalo toliko bezazleno da su se na tu temu pravili zgodni vicevi a onda se neko sjetio da proslava Dana Republike vrijeđa narod koji tog dana ima pametnijeg posla od slavljenja 9. januara. A vrijeđanje drugog naroda nije baš bezazleno, gledajući i sa ljudske i sa božije strane. Ne zna se, sasvvim pouzdano, ko se prvi sjetio da proslavljanje značajnog datuma za jedan narod, proglasi za vrijeđanje drugog naroda ali je zato realno očekivati da će se neko „sjetiti“ da vrijeđanjem proglasi i neke druge pojave koje su „naoko normalne“! Recimo, nekom se ne sviđa kako neko hoda, kako se oblači, kako govori, kako se moli Bogu, kako pjeva ili plače, kako piše, psuje, vodi ljubav, obavlja nuždu, kopa po kontejnerima, spava, sanja, jede, jebe...

I neće stati na tom spisku sve dok ima takvih koji to rade u inat drugima a to ih naravno vrijeđa do bola! Logika je jednostavna – kad nestane jednog naroda nestaće i nepoželjnih pojava koje vrijeđaju one koji su preživjeli. E zato je potreban referendum! Da kažemo jasno i bez straha: nas ne zanima koje datume ćete slaviti i obilježavati ali nam nećete određivati koje datume ćemo mi slaviti. Niti ćete nam to određivati, niti predlagati a još manje zabranjivati. Dakle, idemo na referendum!

Informativna služba Veterana Republike Srpske