Inkluzija djece sa poteškoćama i smetnjama u razvoju u škole i društvo

U Banjaluci je nedavno počeo da se sprovodi projekat “Inkluzija nama treba” koji ima za cilj unaprijeđenje stručne podrške djeci s poteškoćama u razvoju, školama i roditeljima kroz doprinos povećanoj socijalnoj i obrazovnoj uključenosti djece te podizanje svijesti i razumijevanje javnosti o principima socijalne inkluzije djece sa smetnjama u razvoju.

ŠTA JE INKLUZIJA – inkluzija je filozofija zasnovana na uvjerenju da svaki čovjek ima jednaka prava i mogućnosti bez obzira na individualne razlike. U inkluzivnom društvu je svaka osoba poštovana i prihvaćena kao ljudsko biće. Inkluzija u prvom redu podrazumijeva pružanje jednakih mogućnosti svima, kao i maksimalnu fleksibilnost u zadovoljavanju specifičnih obrazovnih i širih društvenih potreba sve djece.

Jedan od osnovnih ciljeva ovog projekta je uvođenje stručnog kadra u nastavu da bi svojim radom olakšali savlađivanje školskog gradiva učenicima ss posebnim obrazovnim potrebama, ali da bi i cjelokupnom razrednom kolektivu omogućili lakše održavanje toka nastavnog časa.

Saša Stjepanović, projekt menadžer iz “Inkluzija nama treba” koju organizuje Praxiss centar iz Banjaluke kazao je da promovisanje koncepta socijalne inkluzije doprinosi ne samo djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim porodicama već i stručnjacima koji rade u ovoj oblasti, institucijama, lokalnoj zajednici i opštoj javnosti. Ističe da se kroz ovaj projekat doprinosi boljem razumijevanju i percepciji prava djece sa smetnjama u razvoju i tako umanjuju postojeće predrasude i stereotipi.

“Dugačka je lista marginizovanih grupa kojima je potrebno uključivanje u razne sfere društva i života – od djece sa poteškoćama u razvoju, preko osoba sa invaliditetom do Roma i LGBT populacije. No, imajući u vidu brojnost i nevidljivost populacije djece sa poteškoćama u razvoju te značaj koji rana inkluzija i obrazovanje po mjeri djeteta imaju na razvoj djeteta i buduću ulogu i položaj u društvu, smatram da je uključenost djece sa poteškoćama u razvoju prioritet društva u kome živimo”, ističe Stjepanović za BUKU.
On je napomenuo da integracija ima svoju osnovu u medicinskom modelu ometenosti, koji ometenost tretira isključivo kao problem ili nedostatak individue, koja se mora korigovati, lječiti, rehabilitovati i mijenjati, kako bi mogla da se prilagodi školskom sistemu i društvu u cijelini.

“Sav teret ometenosti je na djetetu sa smetnjama u razvoju i njegovoj porodici. Dijete se posmatra kroz ometenost i dijagnozu, a podrška koja mu se pruža u zaštićenim uslovima (domovi, bolnice, internati) ima za cilj njegovo mijenjanje, kako bi se moglo uklopiti u prirodnu sredinu. Na primjer, dijete sa oštećenjem sluha može nositi slušni aparat i od njega se očekuje da nauči da govori kako bi se uklopilo. Ali, od nastavnika i ostale djece se ne očekuje da nauče jezik znakova ili druge oblike komunikacije. Od djeteta sa smetnjama u razvoju očekuju se obrazovna postignuća propisana nastavnim planom i programom, kako bi moglo da prelazi iz razreda u razred, inače će morati da ponavlja ili će biti rimorano da odustane”, kaže Stjepanović.

DRUŠTVO SE MORA MIJENJATI I PRILAGOĐAVATI

On dodaje da nasuprot medicinskom modelu, socijalni model ne tretira ometenost samo kao problem individue, već i kao problem društva. Objašnjava da se društvo mora mijenjati i prilagođavati kako bi izašlo u susret specifičnim potrebama svakog pojedinca, a to se treba raditi kroz novu zakonodavnu politiku, novu obrazovnu i socijalnu politiku i prilagođavanjem društvenih institucija kroz uklanjanje raznovrsnih barijera u okruženju od arhitektonskih do psihosocijalnih.

Kada se u redovnom nastavnom procesu nađu učenici s poteškoćama u razvoju u našem društvu najćešće dolazi do nesklada između njihovih razvojnih sposobnosti i /ili didaktičko-metodičkih oblika rada u sticanju znanja, jer su oni, uglavnom, primjereni većini ostalih „prosječnih“ učenika. Stjepanović ističe da to dovodi do teškoća i usporava razvoj njihovih potencijala. Neuspjeh u učenju i, uz to, nepovoljna vaspitna klima i komunikacija u odjeljenju može djelovati negativno i na emotivni i socijalni razvoj djeteta i odraziti se loše na ponašanje, uz pojavu njegovih nepoželjnih oblika.

Stjepanović napominje da brojni izvještaji NVO koje se bave različitim marginizovanim grupama govore o velikom postotku diskriminacije i ugrožavanju prava pripadnika tih grupa, što nam jasno kaže da nismo društvo koje u potpunosti i bez rezerve prihvata različitosti.

“Kada je riječ o djeci sa poteškoćama u razvoju, poražavajući su rezultati istraživanja koje je proveo UNICEF BiH. Rezultati govore da čak 40 % stanovništva ne bi dozvolilo da dijete sa socioemocionalnim smetnjama ide u isti razred sa njihovim djetetom. Skoro 60% stanovništva ne bi dozvolio svom djetetu da stupi u brak sa osobom sa smetnjama u razvoju. Više od 40% ljudi misli da djeca sa smetnjama u razvoju treba da pohađaju specijalne obrazovne institucije, dok samo 20% vidi pozitivan razvojni uticaj inkluzije”, upozorava Stjepanović.

Ovi podaci su  ujedno, polazište u kampanji podizanja svijesti i razumijevanja potreba djece sa poteškoćama u razvoju.

INKLUZIVNO OBRAZOVANJE

U cilju smanjenja diskriminacije i mogućnosti promjene društva iz ovog centra zagovaraju inkluzivno obrazovanje sa kojim se nastoje zadovoljiti potrebe za učenjem sve djece i omladine sa posebnim fokusom na one koji su ugroženi marginalizacijom i isključivanjem.

“Ono podrazumijeva da su svi učenici, djeca i mladi – sa ili bez onesposobljenja – u stanju da uče zajedno kroz ostvarivanje pristupa zajedničkom predškolskom i osnovno-školskom obrazovnom okruženju u zajednici uz odgovarajuću mrežu servisa za podršku. Njegova svrha jeste da osigura da sve zainteresovane strane u sistemu - učenici, roditelji, zajednica, nastavnici, administrativno osoblje i kreatori politike - budu naviknute na različitosti te da im omogući da to vide kao priliku, a ne kao prepreku.

Organizatori ovog projekta napominju da će internet portal koji vode (http://www.inkluzijanamatre.ba/) poslužiti ciljnim grupama i medijima kao jedinstven izvor informacija. Sva dešavanja u vezi s projektom, edukativni materijal, tekstovi, stručne analize, ankete, informacije iz života, škole, NVO sektora itd. su dostupni na portalu što svima olakšati rad sa djecom.

Napominju da nastavljaju da rade u školama gdje mobilni stručni timovi i asistenti u nastavi rade sa djecom, nastavnim kadrom i roditeljima, provode radionice za nastavni kadar i roditelje. U planu im je organizovanje stručnog seminara za nastavnike koji rade sa djecom sa poteškoćama u razvoju i naravno, kontinuirano će raditi na promjeni svijesti u javnosti o potrebama ove djece.

Ovaj projekat se realizuje u okviru UNDP-ovog projekta „Jačanje lokalne demokratije/demokracije III – LOD III“ kojeg finansira Evropska unija iz sredstava Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) u iznosu od 2 miliona eura i uz podršku Grada Banjaluka.

Ukoliko imate pitanja vezana za inkluziju djece možete im se javiti i na njihovu FB stranicu.