DOBOJ: Dobojski borci u ičekivanju sastanka sa gradonačelnikom?!

1. Boračka populacija u Doboju je nezadovoljna svojim položajem i odnosu lokalne zajednice prema ovoj populaciji. Juče ste se trebali sastati sa gradonačelnikom Obrenom Petrovićem, međutim, on se na kraju nije pojavio. Koliko ste čekali na sastanak sa gradonačelnikom?

- Tačno je da je sastanak bio zakazan. I, pismeno smo bili pozvani na sastanak da vidimo oko tih naših zakona I da pokušamo pomaći, da kažem sa mrtve tačke, te naše zakone, i da vidimo u kom pravcu dalje da djelujemo. Međutim, njegova četiri saradnika su tu bila, on se nije pojavio. Mi smo određeno vrijeme proveli tu, u slobodnom razgovoru sa njegovim saradnicima, međutim, jasno je bilo da ne vrijedi da naše zakone ponovo iznosimo i dajemo svoje prijedloge bez njegovog prisustva, jer, mišljenja smo da on odlučuje o tome, i da je bespotrebno da se dalje zadržavamo. Što je tako, ne znamo.

Taj sastanak je upriličio predsjednik BORS-a gospodin Savičić, i nas je obavijestio da ćemo biti pozvani, i da ćemo pokušati rješiti naša pitanja. Nemam odgovor zašto nije prisustvovao, a mi smo rekli da, kada god bude zakazan, mi ćemo doći na razgovor da vidimo šta da radimo dalje. Kada će to biti, ne znamo, čak smo i telefonskim pozivom u bilo koje vrijeme, naša je obaveza da se javimo, i da pokušamo te problem rješavati zajednički.

2. Rekli ste da ste poziv za sastanak dobili pismenim putem. Da li Vam je u tom pozivu navedeno da će lično gradonačelnik prisustvovati sastanku?

- Mi smo dali odgovor da ćemo doći na sastanak, takođe, pismenim putem, i tu nam je predsjednik BORS – a prenio da je razgovarao sa gradonačelnikom i da će on lično prisustvovati da vidi o čemu se radi. Znači, nije nam poznato zašto nije prisustvovao.

3. Šta ste očekivali od sastanka, eventualno, da se gradonačelnik pojavio?

- Nismo očekivali takvu situaciju, da se gradonačelnik ne pojavi. Naravno, imamo razumijevanja za njegove obaveze, ali ipak bi bio fer da smo bili obaviješteni da neće prisustvovati, pa da sastanak pomjerimo. Mišljenja smo, da je do toga sastanka došlo, uz decidno i precizno izvršene problematike naših zahtjeva, da bi se pomaklo sa mjesta, jer je to, po nama, rješivo. Međutim, to je ponovo ignorisano, a vidjećemo šta će biti u budućem period.

4. Da li smatrate da ste jučerašnjim postpukom izigrani?

- Ne znam kako bih nazvao taj gest. Da li smo mi jedna minijatura u našoj upravi, odnosno na našem području, pa se smatramo takvom organizacijom, gdje se, da tako kažem, neozbiljno prilazi problemima, ne znamo, ali nije u redu. Sigurno bi to bilo rješeno, na obostrano zadovoljstvo. Ali, vidjećemo.

5. Obećano je i da će se na sljedećoj sjednici razmatrati izgradnja spomen obilježja, odnosno da će biti izmjena regulacionog plana kada je u pitanju gradski park. Vjerujete li aktuelnoj vlasti, s obzirom na to da ste već položili kamen temeljac u gradskom parku, za šta nadležni kažu da nisu ni znali?

- Sve naše odluke, pisma i obavještenja su upućena gradu, predsjedniku skupštine, klubovima, odbornicima...Mi smo obaviješteni da će do te skupštine doći u narednom period i da će se razmatrati ti zahtjevi. Nismo dobili dogovor da li se možemo obratiti skupštini, odnosno delegatima, da im predočimo našu problematiku, ali smo svjesni da će to izaći. Putem sredstava informisanja smo saznali i da će se praviti izmjena regulacionog plana. Mi smo to propratili, našli smo Službeni glasnik od te godine kada je već napravljena izmjena parka, gdje, jedan dio, po našim saznanjima od bivših rukovodstava koja su bila u boračkoj, da je on tu planiran, i da će se tu praviti. Pozvali smo ih da prisustvuju tom polaganju, to je obilježavanje mjesta gdje mi mislimo da trba da ga gradimo. Znajući u kojoj smo situaciji, uzimamo sebi za pravo da kažemo da je opština u teškoj situaciji i u problemima, a da smo olakšali put, da izvadimo potrebnu papirologiju, i da se uvjerimo da je sve u redu za tu odluku, koja treba da bude razmatrana na skupštini. Znači, jedan vid pomoći.

Drugi vid pomoći je da to radimo iz sopstenih sredstava, odnosno donacija, ako je nemoguće da se to budžetom nama prebaci. Moram spomenuti da je nama za budžet 20015. godine odobreno 40 hiljada, koliko smo mi smatrali da bi taj projekat koštao, sredstva za izgradnju spomenika, zatim 20 hiljada spomen sobu i početak rada narodnog apomenika koji je već ušao u duboku aktivnost na području Stanova, odnosno Rasadnika, tj. početak Koridora. Mi smo mišljenja, a tako je i Skupština donijela odluku, da ova gradska boračka i njeno rukovodstvo nema potrebe da postoji, ako bar ove godine ne krene u početak gradnje tog spomenika i vraćanja spomen sobe gdje je bila. Iz razloga uništenja dokumentacije koja je tu bila i arhivske građe, te dopisi, koji su otišli u vrijeme upozorenja. Tada je došlo do prekida kontakta, iz nama nepoznatih razloga. Sva naša obraćanja pojedinim službama u opštini nisu urodila plodom, jer ljudi ne mogu da odlučuju o takvim stvarima. Da budem iskren, bila je korektna saradnja od strane tih služni i njihovih načelnika, međutim, pomaka nije bilo. Kada se nešto traži, ne vrijedi, a ipak gradonačelnik je taj koji daje zadnju riječ. Što na Skupštinu, pa gradonačelnik je tu, zašto ne ići na odbornike – pa poslali smo i predsjednicima klubova i odbornicima, sve to pismeno stoji kod predsjednika Skupštine.

Žele li da razgovaraju, da im to predočimo, nije problem, doći ćemo. Ali, poziva nema, samo jednom su nam se odazvali poslanici u Parlamentu Republike Srpske sa područja Doboja, kada su rekli da tu ne vide problem i da će to biti riješeno. Međutim, na tome se stalo. Javnost je na to ogorčena, ipak, treba da shvatimo svi da je uništeno ono što je sakupljano i da je to nama zakonom dato, pri čemu mislim da prostorije, spomen sobu, arhivku građu. Da djelujemo da se to spasi i da bude bolje, jer nelogično je da se ne vrati tamo gdje je bilo i da služi u svrhe u koje bi i trebalo. O spomeniku da i ne pričamo. Dvadeset godina, da u jednom mjestu kao što je Doboj, i još naziv heroj, nema taj spomenik. Nikome nije ni palo na pamet da će to toliko problem napraviti. Neke priče su da je spomenik hram izgrađen za to, i mi se sa tim slažemo, tu su uložena određena i velika sredstva, ali to nije to. Mi smo otišli tamo da vidimo, i ako bi mogli to da prihvatimo, sa nekim nadogradnjama, ponovnim projektovanjem itd. , to nije prikladno mjesto.

6. Prvobitno je rečeno da će se spomen obilježje graditi u krugu Hrama Presvete Bogorodice. Zašto ste položili kamen temeljac u Gradskom parku?

- To nikada nije definisano, niti je određeno tako da bude. Spomenik hram ima svoje obilježje, i na njemu to stoji, I, gradske vlasti treba tu da ulože sredstva. Međutim, da bi mi obilježili taj spomenik hram, mi moramo raditi neke izmjene, ne znam u kom svojstvu to treba da izgleda na tom hramu, što ga ruži i nije urađeno po projektu. Znači, taj ko je vodio razgovor u tom pravcu, ko je finansirao to, radio je neke stvari, po meni nelogične. U razgovoru sa sveštenstvom, koji smo mi obavili, to je sve bilo nedefinisano. Bar je zakon propisao ljudsko ponašanje, da je to Skupština gradske boračke organizacije, koja jedina može tako nešto donijeti. Sva rukovodstva, koja su to radial, to može biti u sklopu nekog predsjedništva, predsjednika itd., jer mora da shvatimo da mi sad trenutno imamo 70 mjesnih odbora, koji su dali svoje sugestije na našoju skupštini koja je održana u martu ove godine.

Jednoglasno je ponovo potvrđeno to isto, što smo se mi interesovali u Organizaciji porodica poginulih i nestalih, koji su nam isto rekli da smo u par metara pogriješili kada smo tamo neko mjesto obilježili. Međutim, to nije problem, to se može definisati, i to nije nikakav problem. Na kraju krajeva, spomen hram, može biti spomenik hram i to postoji, ali spomenici se mogu postaviti tu u skladu sa određenim idejnim rješenjima.

7. Vi ste položili kamen temeljac prije nekoliko dana, u Gradskom parku. Na narednoj sjednici biće donesena odluka o izmjeni Regulacionog plana Gradskog parka. Da li vjerujete da će se nakon te skupštine početi graditi spomen obilježje?

- Dobro bi bilo da se to dogodi i da dođe do te izmjene, da bi mi krenuli u procedure vraćanja određene papirologije. Nešto se može uraditi i prije vraćanja tih papira, gdje nećemo ući u sukob sa zakonom. Jer, vidite po gradu šta se radi, i nije to samo kod nas slučaj, maltene sa pola papira od onih koji trebaju krene se u gradnju, i normalno sve je to dogovoreno da se jednim tokom završi. Ako smo mi jedini koji moraju sve papire imati da bi krenuli, nije problem, mi ćemo to ispoštovati, ali zašto mi jedini moramo to uraditi. Mi smo već krenuli u pripremu određene papirologije, znači, u susret toj odluci koja treba da dođe na skupštini.

Sve što je u našoj moći, znajući kolika je to procedura i koliko traje, i sama naša odluka koja je bila, rečeno je, nemoj i na toj skupštini našoj mi ako uspijemo ove godine pripremiti papire i počnemo gradnju spomenika uspjeh je Gradske boračke organizacije. Ne moramo biti prevlikih apetita da ga i završimo, a ako jeste moguće radićemo svojski da tako i bude. Prema tome, evo vidite i sami iz ovoga što vam izlažem, a to nije nikakav zahtjev ni pritisak, da ne kažem, nekorektno ponašanje prema gradskim vlastima, ali znajući koliko sporo takve procedure traju i kako se sve to zakazuje, oglašava i tako dalje, mi nemamo sredstava da uključimo advokate, pravnike itd. nego iz svog snalaženja i koliko ljudi hoće da nam pomognu. Ne vidim tu nikakav problem, ili drsko ponašanje prema gradskoj vlasti. Evo, papyri idu, vidjećemo it u skupštinsku odluku, a nema razloga da ne bude.

8. Nastavljate li sa prikupljanjem potpisa za opoziv Obrena Petrovića?

- To je prva tačka našeg razgovora o kojoj smo mi htjeli da razgovaramo. Mi koliko smo bili moćni i koliko je javnost upoznata sa tom odlukom, nažalost, koja je došla taj dan na toj skupštini, mi smo prisustvovali i vidjeli smo njeno obrazloženje vrlo površno. Na kraju krajeva, na poleđini te odluke je obrazloženje da je to udruživanje radi edukacije o upravljanju čvrstim otpadom itd. Tražili smo da vidimo o čemu se radi. Neki protokol kada je potpisan, ako je to dobro, a sam gradonačelnik ga je potpisao, mi to pozdravljamo da bi bilo bolje, iako je to naša Skupština potvrdila. Međutim, ta betonaža oko samog tog razgovora, i nemogućnost da javno upitam o čemu se radi, nas je dovela do pitanja šta je ta odluka, i čemu ona, na kraju krajeva vodi.

To je po svim mogućim parametrima i razmišljanjima ljudi bio jedini razlog da se i njemu da zeleno svjetlo i da čovjek odustane od toga bez problema, bez ikakvih pritisaka. Matematički, sve što se može dobiti, pa sve javnost vidi da je to praktički nemoguće, i ne želimo mi da vežemo politiku u to, znači, politike biraju, politike rukovode itd. Premda mi svi kažemo, pa zar nemamo mi pravo kao borci, odnosno organizacija, da kažemo da je ta politika pogrešna. Ali, ograđujemo se u tome smislu, samo da nekome ne bi dali minus nekoj politici, plus da neko kroz nas dobije poene. Ovo je zabetonirano, pomaka tu nema, sredstva informisanja izvještavaju na njima poznat način, jedan put doći će do poništenja, drugi put biće zamrzavanja, treći put neće biti poništenja itd. Mi nastavljamo prikupljanje potpisa, i evo ovih dana završavamo i vidjećemo šta je i kako. Sve to što je trajalo, to je jučerašnji dan trebalo da presiječe da vidimo o čemu se radi, međutim, opet kažem nama iz nepoznatih razloga, nije došlo do sastanka.

9. Imate li informacije sa terena koliko je do sada prikupljeno potpisa?

- Nekoliko hiljada potpisa je prikupljeno, i to traje i obnavlja se više puta jednim blažim tempom., da ne dođe do kakve sumnje u to, do pritisaka na ljude, jer to ne želimo. Ko god želi da se potpiše na tako nešto ili odustane od toga, na raspolaganju smo. Sada ne mogu da kažem koliko tačno ima potpisa, ali ovih dana ćemo izvršiti sabiranje.

10. Protesti su bili 20. marta. Mogu li se očekivati novi?

- Mišljenja smo da neće doći do toga. Ti protesti koji su bili, to je samo verifikacija ovih naših zahtjeva koje smo mi iznijeli, da ljudi vide o čemu se radi. Jer, kojekakva nagađanja, izvještavanja i dokumentovanje mogu dovesti ljude u dilemu. To su najminimalnije stvari koje smo mi narodu koji se okupio, prenijeli. Nažalost, i na sreću, on je prošao onako kako smo mi zamišljali, bez problema, jer tako nešto organizovati je veoma rizično.

11. Do kada ćete čekati sastanak sa gradonačelnikom?

- Naš sastanak jedva čekamo. Pozivi su isti ostali, zahtjevi isti. Ponovo smo obavijestili BORS da nije došlo do sastanka, a pretpostavljam da će se on uključiti oko toga i da se to pokuša riješiti, a ako to ne ide, na kraju krajeva, i nije do nas.

12. Koga biste voljeli vidjeti na čelu načelnika Odjeljenja boračko – invalidske zaštite grada?

- Upravo ovog vremena, postavljen je čovjek kome mi vjerujemo, poznajemo se lično, naš saborac, i znam da će on korektno obavljati posao. Evo, upravo su postavili osobu, za koju mi mislimo da treba da bude tu. Do sada je bila katastrofa - djeca koja nisu bila u ratu, žene koje su to vodile itd. Najveći je problem, što mi nemamo moći, ni jedni ni drugi, ako nemamo podršku gradonačelnika, vlasti i budžeta na onakav način kako bi trebalo da se radi, uzalud je i on tu. Mi imamo prijateljski i korektan odnos, ali ako je tu blokada iz Gradske uprave, to nama ništa ne znači. Drugo, koji su koordinatori za boračku populaciju.

Treće, fizički smo rastavljeni. Problem je komunikacije tih boraca koji dolaze po kojekakva uvjerenja, i sve ostalo što porodicama poginulih boraca treba. Ljudi tumaraju od vrata do vrata, ne znaju šta je boračko – invalidska zaštita, odjeljenje, a šta boračka organizacija. Mislili smo da smo blizu, da smo u jednoj zgradi, i u pravo tamo gdje treba da budemo, i da će to olakšati posao, odnosno, da se ne stvara zabuna kod ljudi. To bi ovih dana trebalo da uslijedi, i to je nama dozvoljeno, to je označeno, i ne vidim razlog da tu nismo, pogotovo u sklopu ove spomen sobe, gdje mi možemo sebi prostor skučiti, radi našeg rada. Nemamo mi radnih mjesta, sala, stolova, nemamo potrebu za neko širenje. Sve što nam je potrebno je stotinjak kvadrata.

13. Kako komentarišete to što su predstavnici gradske vlasti na konferenciji za novinare, izjavili da sredstva koja se izdvajaju iz budžeta Gradskoj boračkoj organizaciji koristite u lične svrhe?

- Ne znam koja sredstva izdavajaju. Izdvajaju minimalno što je potrebno da se to isfinansira. Dolaskom nove uprave mi smo donijeli odluku da ukinemo neka radna mjesta, dva radna mjesta su ukinuta. Plata, odnosno primanja koja ljudi treba da dobijaju su smanjena, upravo po pravilniku o finansiranju, a u sklopu lokalne vlasti. Sve smo mi to aktivirali. Sve komisije koje su neophodne da tu prisustvuju, članov Predsjedništva, predsjednici Mjesnih odbora po budžetu su doznačeni koliko treba da dobiju radi potrošnje svog goriva, itd. Mi to praktično i nemamo. Naše obaveze koje dolaze, mi plaćamo. Ne znam šta bi trebalo da radimo kao amateri, da budemo bez svojih troškova. Ako tu odluku neko donese, mi ćemo je prihvatiti, to nije problem. Nekoliko hiljada maraca koje smo mi zatekli tu, koje su se trošile, mi smo sveli na minimum, to je jedno do dva primanja, samo da ljudi troškove pokrivaju, ali ne van pravilnika i zakona koji je propisan budžetskim korisnicima.

14. Koliko je doznačeno sredstava za ovu godinu Gradskoj boračkoj organizaciji?

- Doznačeno je dva puta po pet hiljada maraka. Prvo je opravdano i vidi se šta je, da ne kažem da 80 hiljada maraka ostaje iz prošle godine, gdje mi nismo uspjeli podijeliti jednokratne pomoći. Samo staro rukovodstvo koje smo mi sada na izborima zatekli, je osam hiljada njihovih potraživanja koja ljudi imaju. Mi to nismo mogli isplatiti, nemamo odakle. 12 do 15 hiljada grijanja, struju smo zatekli, telephone smo zatekli. To smo pokušali da očistimo. To ništa nismo riješili, to je ostalo da visi. Par hiljada maraka ne možemo da ih očistimo. Dobili smo dva po pet hiljada. Sad pitam ja, i pitao sam ljude kako je moguće od 220 hiljada maraka budžet koji je planiran tu da se ispoštuje, ako se po pet hiljada prebacuje.

A gdje je onih 80 hiljada, mi ne ulazimo u to da je neko ukrao i odnio sebi . Ali, zašto se ne prebaci. Ili, tražili smo obrazloženje da nam se kaže da grad iz finansiranja, ili iz budžetskih finansiranja ne može da nam ispoštuje ishod iz kojekakvih razloga. To je dovoljno da mi na skupštinu izađemo i kažemo, gospodo borci za jednokratnu pomoć, ono što tražite ne možemo da ispoštujemo jer para nema budžet. Ja vjerujem da bi to bilo razmijevanje kod boraca, i mi ne bi imali problem. Već je žalosno kad čovjek dođe i kaže meni je pesmejker istekao prošli mjesec ili pretprošli, možete li mi dati 100 maraka. Mi nemamo to u budžetu, jer je ostalo par računa sa nekoliko hiljada maraka.

Druga stvar koju smo zatekli su sudske tužbe. Radnici koju su tu zaposleni, koji sad više ne rade su tužili Boračku organizaciju, pa su dva problema. Opštinsku boračku koja mi nismo isad smo Gradska boračka sa velikim potraživanjem. Mi moramo uključiti advokata, i platiti da nas spašava . Ne možemo se sastati sa Gradskom upravom da vidimo, da li plaćamo advokata ili ga ne plaćamo. To je 60- 100 hiljada maraka. Ko će tad odgovarati? I to stvari koje smo mi mislili da razriješimo.

15. Može li se onda reći da je bivše rukovodstvo Boračke organizacije donekle dovelo borce danas u ovu situaciju?

- To u prošlosti što je bilo izbjegavam i ne želim da govorim o nekim nepravilnostima, ako su tu bile. MUP vodi te istrage, oni su odnijeli svu dokumentaciju. Sve se mora opravdati. Mi smo sad podonijeli novo rukovodstvo na 15 hiljada neopravdanih sredstava što je dodatno odnijela poplava. Da bi se to stopiralo i anvestiralo našu upravu za dalja finansiranja. Ako neko kaže niste opravdali, ne možete dobiti sredstva, evo pomenuta je i tu tužba.

Znači možemo pogriješiti, ali u našem prvom razgovoru sa gradonačelnikom kada je došlo to rukovodstvo na čelo Boračke, mi smo na taj način razgovarali da želimo transparentno da radimo bez problema. Sve što se dogodi može biti greška za koju će neko odgovarati. A, tu sad radeći treba biti i pravnik i ekonomista, blagajnik i sve moguće. Da bi se spasili ti troškovi, i da kažem da bi išli tamo gdje ne treba ili bi trebali, ali da bi mi imali više za jednokratne pomoći ljudima da dijelimo.

Sama ta činjenica sadašnje situacije u boračkoj populaciji, ne kažem da je svima bajno . Ovdje je bila nula,. Mi smo tad došli tu i rekli smo sami sebi ako za ovu godinu dana stavimo njen rad u normalan rad, što nam je Gradska uprava odobrila i našem sastanku da je to jedino ispravno. Mi smo mislili da je to dovoljno i da tražimo nove izbore da ljude povuku da rade dalje. Znači raditi ovim tempom, non stop tu biti, i odgovarati na ova pitanja stvarno je teško. I niko ne bi radio dobro ako bi trajalo to duže.

16. Da li ste zadovoljni saradnjom sa Boračkom organizacijom RS?

- Novo rukovodstvo je došlo u Boračku. Mi sarađujemo normalno. Boračka je u problemima kojekakvim, naslijeđenim ili našim programom za ubuduće. Nemamo razlog da ne vjerujemo, ili da nemamo povjerenje. Na nama je da sarađujemo, i da idemo istim kolosijekom ako je to moguće. Ali, stvarno je teško u ovoj situaciji. U razgovoru sa predsjednikom, predsjednišvom i svim našim institucijama, Boračka je u velikom problemu.